Saturday 12 May 2018

53 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918) - 6. Šafarik i Vuk Karadžić kao znanstveni osnivači današnjeg nacional no-političkog svesrbstva

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje

CETVRTI DIO - BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE

PETI DIO - KATOLICIZAM I PRAVOSLAVLJE

ŠESTI DIO - U CEM JE SRZ JUŽNOSLAVENSKOG PROBLEMA

6. Šafarik i Vuk Karadžić kao znanstveni osnivači današnjeg nacional no-političkog svesrbstva

U predhodnim, smo poglavljima bitno obogatili naše znanje o postanku današnjeg Srbstva i o težnjama, nastojanjima, mislima i snagama, koje u njem spavaju uvjetovane poviestnim razvojem, te gledamo sad Srbstvo onako, kako je odprilike god. 1 830. ušlo kao nova država u europsku državnu zajednicu.

U to doba djelovale su i ideje francuzkog prevrata, te novi život započinje u slavenskim narodima. Preporod Slavenstva u početku 19. st. vezan je uz ime dviju ličnosti, pjesnika Jana Kollara i učenjaka Pavla Josipa Šafafika. Obojica su začudo Slovaci i protestanti. Šafahkom sam se već pozabavio; budući da je značenje tog učenjaka izvanredno, moram se njime još jedanput izcrpnije pozabaviti. Rođenje god. 1795., učio je od god. 1830. — 1815. bogoslovlje na liceju u Kežmarku. Od god, 1815. — 1817. bijaše u Jeni i bavio se osim svojom strukom još i jezikoslovljem, mudroslovljem i poviešću, a zatim je pošao u Halle, Leipzig. Prag i Beč, gdje se upoznao s Dobrovskim, Hankom i Palackim. Godine 1819. postade profesorom na srbskoj gimnaziji u Novom Sadu, gdje postade i ravnateljem i ostade ondje do god. 1833. Za vrieme službovanja na ovoj srbskoj, iz crkvenih fondova uzdržavanoj gimnaziji, napisao je god. 1826. svoje prvo važno djelo: Poviest slavenskog jezika i književnosti na temelju svih narječja. 

U prvom poglavlju obrađuje on staroslavenski crkveni jezik i književnost; drugom poglavlju ruski jezik i književnost; u trećem poviest jezika i književnosti grkoiztočnih Slavosrba, 60 u četvrtom poviest jezika i književnosti katoličkih Slavosrba (Dalmatinaca, Bosanaca, Slavonaca) i Hrvata. 61 Dalmatince, Bosance i Slavonce smatra dakle Šafarik prema tome Srbima, a Hrvatima samo one Slavene, koji govore kajkavsko narječje, a to su uglavnom stanovnici triju županija varaždinske, zagrebačke i bjelovarske. Dalmatince uobće nije smatrao Hrvatima. Tom poglavlju bijaše još pridodano i nekoliko podataka o Bugarskoj, o kojoj tada ne bijaše gotovo ništa poznato. Šafarik je smatrao Bugare srbskim plemenom i govori o njima samo u okviru poglavlja o Srbiji.

No te tri županije bijahu uz uzki pojas uz obalu i kranjsku granicu »reliquiae reliquiarum inclvti olim regni Croatiae«, jedine hrvatske zemlje, koje Turci nikad ne osvojiše. Sve ostalo bijaše posjed osmanlijske države i podpadaše prema prijašnjim mojim tvrdnjama pod crkveno-političku sudbenost pećke patriarhije. Pada na svaki način u oči, da je ono uzko područje, što ga Šafarik daje Hrvatima kao njihovo jezično i narodno područje, istovjetno s područjem, koje nikad nije palo pod tursku vlast, dok nasuprot tome označuje srbskima sve nedvojbeno hrvatske zemlje kao Dalmaciju, Slavoniju i Bosnu, pa čak i Bugare smatra samo srbskim plemenom.

Budući da srbska gimnazija u Novom Sadu bijaše srbsko-pravoslavna crkvena ustanova, ne mogu takvo stanovište Šafarikovo smatrati pukim slučajem, te tvrdim, da se Šafarik uslied dnevnog dodira s grkoiztoČnim popovima i monasima, svojim službodavcima, dao utjecati u pravcu tradicionalnog shvaćanja srbske Crkve, da je naime srbsko narodno područje čitavo hrvatsko i bugarsko narodno područje, ukoliko je nekada bilo pod sudbenošću pećke patriarhije, no to je samo crkveno mišljenje isto tako kao i ona o »Hellenes bulgarophonoi, alvanophonoi i t. d.«, a u stvari, samo zbog svoje smjelosti veličanstvena poviestna krivotvorina.

U svojim djelima poziva se Šafarik na Dobrovskog. Pa budući da se i Srbi rado na njega pozivaju, smatrao sam, da tu postoji neka veza. Dobrovskom nažalost ne mogoh posvetiti toliko pažnje zbog pomanjkanja književnih pomagala i zbog nepoznavanja češkog jezika. Ali je u meni sumnju pobudila činjenica, što je Dobrovski crpio pobudu za studij slavenskih jezika u Rusiji.
SEDMI DIO - MONARHIJA I JUŽNI SLAVENI




No comments: