010 Hrvatski iseljenici u Argentini
3.1.4. Hrvatske kolonije u pokrajini Santa Fe
Osim u pokrajini Buenos Aires najviše Hrvata naselilo je pokrajinu Santa Fe–najrazvijeniji dio Argentine. Geografski gledano pokrajina je dio pampe koju dijeli zajedno s provincijama Buenos Aires i Cordoba.
Poljoprivredno je područje s bogatstvom pašnjaka i oranica, a na sjevernom dijelu sa šumama. Uzgajala se pšenica, duhan i šećerna trska. Glavni grad provincije je istoimeni grad Santa Fe, a najveći Rosario koji se tek krajem 19. stoljeća počeo intenzivnije razvijati.
U doba značajnijeg iseljavanja Hrvata ovo pokrajina je bila slabo naseljena. Prvi Hrvat koji se spominje u ovoj provinciji bio je Major Buratović[1]. Za njim su slijedili drugi Hrvati uglavnom Buratovićevi mještani Hvarani (lančana migracija).
Buratović je svojim zemljacima davao korisne savjete u pogledu zemljoradnje, vođenja imanja, farmi, te su na temelju njegovih korisnih savjeta mnogi Hvarani postali ugledni zemljoposjednici i vlasnici farmi.
Primjer 1. Pokrajina Santa Fe: "U Santa Fe gdje su naše velike naseobine narod se dao na poljodjelstvo i ima mnogo uspjeha. Mnogi su već pravi veleposjednici. Svaki uspjeh donosi brod doseljenika sa Hvara" (Narodni list, 8.3.1906).
Primjer 2. U provinciji Santa Fe unatoč plodnoj zemlji i obilnim žetvama lana i pšenice, iseljenici su imali neprocjenjivih šteta od pošasti skakavaca koja im je znala uništiti veći dio uroda. (Pučki list, 28.11.1908).
Primjer 3. Peyrano (pokrajina Buenos Aires koja graniči s pokrajino Santa Fe), iseljenik Ivan Montanari „Ovdje ima tristo naših zemljaka i svi se bave poljodjelstvom: Siju pšenicu, kukuruz i lan. Braća Drinković Niko i Ivan imaju veliki dućan jestiva i rukotvorina (Narodni list, 16.8.1906).
Primjer 4. Acebal-pokrajina Santa Fe „Ovdje i u okolici ima dosta naseljenih Dalmatinaca više od hiljade a svi se bave poljodjelstvom. Trguju kukuruzom, pšenicom i lanom. Mnogi su među njima dobrostojeći. Braća Drinkovići najveći su trgovci u ovom mjestu. Rade jestivom i rukotvorinama te zakupljuju pšenicu, lan i kukuruz na veliko. Imaju i svoje mašine za branje“ (Narodni list, 26.4.1906).
Jedna grupa hrvatskih iseljenika je iz Ramallo (pokrajina Buenos Aires) došla je u Acebal, blizu grada Rosaria gdje im je uz povoljne uvjete ponuđeno polje „Campo de Acebal“ iz razloga što su mnogi drugi iseljenici odustali od ovog područja navodno zbog Indijanaca koji su „prema pričama“ pljačkali i onemogućavali razvoj mjesta.
Acebal naseljavaju i novi iseljenici iz Brusja na Hvaru. Na prvotnim kolonijama (Baradero, Ramallo, Villa Constitucion) ostajali su samo oni iseljenici koji su kupili zemlju i oni koji su se preorijentirali na trgovačke poslove. Došavši u Acebal iseljenici su svojom ušteđevinom kupovali manja imanja, kasnije i veća (1000 hektara) od kojih su neka bila u vlasništvu Engleza.
Potom su počeli otkupljivati i zemljište u okolici Acebala i malo po malo postali su etnički jaka grupa zemljoradnika-kolonizatora koji su primjenjivali najsuvremenije načine eksploatacije zemlje. Novi pristigli hrvatski iseljenici učili su od starih, radili zajedno s njima i slušali njihove savjete, širili postojeće čakare, te poput njih i sami postajali novi vlasnici zemlje.
Acebal i njegova neposredna okolica zahvaljujući hrvatskim useljenicima preobrazio se od siromašnog sela i trošnih kuća u mali gradić sa svom potrebnom infrastrukturom (industrija, trgovina, kino...).
U okolici grada na zapadu i jugu svakim danom sve je više bilo zemljoradničkih posjeda u vlasništvu hrvatskih iseljenika, a u gradu Acebalu više od polovice stanovništva činili su Hrvati (Prema Zamečanin, 1937).
Kako su 1912. godine izgrađene mnoge željezničke pruge koje su do tada ekonomski ovisile o Acebalu grad je izgubio dotadašnju važnost pa su osnovane nove hrvatske kolonije uzduž nove željezničke pruge Barlett (kasnije Villa Mugueta) pa sve do Choveta.
Ulogu Acebala postepeno je preuzela Villa Mugueta jer su se otvaranjem željezničke pruge Rosario-Puerto Belgrano 1912. godine otvorile mogućnosti za obrađivanjem novih poljoprivrednih površina koje su uglavnom uzimali Hrvati.
Hrvatski iseljenici naseljavali su brojna mjesta u potrazi za zemljom: Elortondo, San Urbano, Hughes, Juncal, Alcorta. Jedna grupa je otišla iz Acebala u pograničnu zonu provincije Buenos Aires u Peyrano, Arroyo del Medio, El Socorro i dr. (prema Zamečanin, 1937). U prvom desetljeću 20 stoljeća došao je veći broj iseljenika iz Dalmatinske Zagore[2] (Imotski, Makarska i nešto iz Sinja).
Hrvatski iseljenici postigli su značajne uspjehe u zemljoradničkim poslovima i vođenju zemljoposjeda iako nisu imali ranije stečeno iskustvo rada na velikim površinama uz primjernu moderne tehnologije/strojeva[3].
Karakteristika iseljenika-„čakarera“ bilo je stalno seljenje u potrazi za novom i plodnijom zemljom.
Nalazimo ih u svim vrstama zanimanjima unutar poljoprivredno-zemljoradničkih poslova kao u unutar različitih pozicija u zemljoposjedničkoj hijerarhiji: od vlasnika zemlje do najamnih radnika.
Osim iseljenika zemljoradnika bio je i značajan broj iseljenika koji su se bavili trgovinskim poslovima.
[1] Buratović je iz Vrbinja na Hvaru. Nije poznat podatak kad je stigao u Argentinu ali se pretpostavlja da je stigao kao kormilar na nekom jedrenjaku. Istaknuo se u poslovima trasiranja telegrafskih linija po unutrašnjosti Argentine. Bio je građevinski poduzetnik. U argentinsku je povijest ušao kao stručnjak koji je telegrafskom žicom spojio Buenos Aires i Rosario, pri čemu se čak borio s indijanskim plemenima. Pod imenom "Mayor Buratovich" ušao je u argentinsku povijest. Često je savjetovao i pomagao zemljake naročito Hvarane (Prema Zamečanin, 1937: 125).
[2] U Hrvatskoj su na otoke dolazili raditi kao sezonski radnici ljudi iz Dalmatinske Zagore osobito vezano za radove u vinogradima. Hvarani su najviše uzimali radnike iz Imotskog, pa su tako stvarane veze Imoćana i Hvarana (vlasnika vinograda), koji su ih povezivali sa Hvaranima u Argentini.
[3] U domovini su obrađivali manje njive i vinograde koristeći motiku.
- - - -
Prijašnji http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/02/009-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
No comments:
Post a Comment