006 Hrvatski iseljenici u Argentini
Za slobodu koju se daje prima se teški lanac rabote, neprekidne rabote: radni uvjeti iseljenika
Argentina je primala veliki broj imigranata – radnu snagu potrebnu da izgradi zemlju. U tom radnom kontingentu bio je i veliki broj hrvatskih iseljenika, ali ovisno o znanju ili vještinama koji su donijeli sa sobom ili u tom trenutku potrebnim profesionalnim sklonostima, kao i sposobnostima učenja i prilagođavanja radnim uvjetima u danoj situaciji prolazili su bolje ili lošije.
Primjer 1. Iseljenik iz Buenos Airesa „.Ovdje se mora raditi i samo na željeznoj i neustrašivoj odlučnosti gradi se život. Za slobodu koju se daje prima se teški lanac rabote, neprekidne rabote! Tko dakle nije mlad neka se promisli. Ovdje se može raditi i započeti lijepa budućnost ali šteta što naš svijet u velikom broju ne zna ni čitati ni pisati, a i gospodarstvo na velikoj podlozi ne pozna.
Kad vidi teretne željeznice sa stotinu vagona sa makinama za poljoprivredu ne zna što bi. Ipak zahvaljujući darovitosti mnogi naši koriste makine za obradu svoje zemlje. Što bi tek da su to imali doma. U Dalmaciji bi se trebao donijeti zakon da malog od broda nauče čitati i pisati jer mnogi mladići od 18 godina ne znaju čitati ni pisati. Savjetujemo da se uči engleski za rad na strojevima. Prvo je znanje jezika i zanat“ (Narodni list, 8.4.1905).
Primjer 2. Iseljenik iz Buenos Airesa "Do svjedodžaba iz Europe puno se ne drži jer vele mogao si ih dobivati.
Kažeš li ovo znadem, ti pokazi. Kao zanatlija ćeš naći posao ako si dobar zidar, limar, bravar, pekar, brijač, krojač itd. Obrazovani ljudi neka se ne sele ako ne znaju tri jezika: španjolski, talijanski, engleski. Poznavanje samo jednog nije dovoljno, a učenog proleterijata ima mnogo (Narodni list, 8.4.1905).
Primjer 3. Konzul iz Buenos Airesa: "Austro Ugarski konzul javlja da je u zadnje vrijeme velika navala iseljavanja u Argentinu od čega nađu posla samo oni koji tamo imaju nekog svoga i znaju španjolski govoriti.
A da tome bude zlo i naopako jer ne hodeći zarade moraju se natrag povratiti a sa čime će jadni kad su sve potrošili na onome što su bili sa sobom ponijeli. Ovo preporučamo neka dobro promisli naša čeljad što lete u Argentinu ko muhe bez glave" (Narodni list, 15.11.1906).
Primjer 4. Iseljenik Karaman iz Buenos Airesa: „Iseljenici idu gdje ih šalju pošto ne poznaju jezika niti zemlje. Rade od ishoda do zapada sunca. Ne piju vino već vodu oko 8 sati i oko 2-3 sata piju mate cocido.
Spavaju na tvrdoj zemlji povrh malo trave u malim kućicama. To su carpas ili u nas šator. Po danu vruće, noću hladno. Idu nečisti i razdrpani. Kad nauče nekoliko riječi idu na drugo mjesto tražeći posao sa većom zaradom. Malo ušteđenog novca troše na željeznici za putne karte i hranu.
Zbog nepoznavanja jezika, zanata ili oskudice radnika ne nađu posao pa idu radit na željeznice 11-12 h. Mnogi idu na žetvu u Sjevernu Argentinu i u prosincu, a u Južnoj Argentini u veljači. 14 h radu na dan počivaju 2 sata u podne.
Od velikog napora se razbole, spavaju pod vedrim nebom u slami, a slama je postelja. Pomorcima je dobro rade 8h, a prekovremeni se dvostruko plaćaju. U nedjelju ne rade. Dobro jedu i spavaju. Na moru ili u gradu dobre su plaće, ali je teško naći rada bez preporuke ili prijateljstva“ (Narodni list 30.6.1911).
Iz navedenih primjera mogla bi se rekonstruirati slika hrvatskog iseljenika-radnika, iako ona nije homogena i unutar nje moglo bi se izdvojiti nekoliko podskupina radnika. Prema izvještajima većina ih nije pismena i ne poznaje principe makro- gospodarstva, niti korištenje modernih poljoprivrednih strojeva.
Ovakva vrsta poljoprivredne proizvodnje bila je potpuno strana i nova Hrvatima, budući su u domovini do Prvoga svjetskoga rata radili na malim, rascjepkanim imanjima i primitivnim alatom-plug i konji. Suprotni tom Argentina je bila poljoprivredna zemlja, s ogromnim površinama plodne zemlje.
Zahvaljujući samo darovitosti, budući da znanja i vještine nisu donijeli sa sobom mnogi Hrvati su se snašli u novim okolnostima učeći rad i prihvaćajući moderna sredstva obrade zemlje. Iz tih razloga pojedini iseljenici uspjeli su vrlo brzo izboriti status uspješnih zemljoradnika.
Najgore su prolazili iseljenici koji nisu poznavali jezik i nisu imali nikoga poznatog u Argentini u svrhu preporuke na određeno radno mjesto. Takvi iseljenici mogli su poboljšati svoju poziciju učenjem određenih vještina, među kojima je na prvom mjestu bio španjolski jezik. Naime kad bi naučili malo španjolskog mogli su tražiti bolje plaćene poslove.
Za Argentinu je specifično da je bio veliki broj sezonskih radnika-koji su stalno selili ovisno o žetvi iz jednog u drugi predio Argentine.
Ovakvi iseljenici nisu imali stalno boravište i nisu se vezali uz određen kraj. Jedna skupina iseljenika radila je na željeznicama po 12 h u teškim uvjetima i malom zaradom. Najbolje su prolazili pomorci koji su imali dobar društveni i materijalni status ali takvi poslovi mogli su se dobiti jedino uz preporuku ili prijateljstvo.
Dobro su prolazili i iseljenici zanatlije, oni sa znanjem španjolskog jezika (i engleskog za rad s strojevima), kao i mladi, fizički snažni iseljenici koji su mogli izdržati teške, naporne fizičke poslove.
Obrazovani ljudi nisu bili traženi u ovom razdoblju, budući je bilo veliki broj obrazovanih, a mogli su uspjeti eventualno oni koji su uz obrazovanje bili i poligloti.
- - - -
Prijašnji http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/02/005-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Sljedeći http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/02/007-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
No comments:
Post a Comment