Wednesday 15 February 2017

009 Hrvatski iseljenici u Argentini - Dr. sc. Marina Perić Kaselj


009 Hrvatski iseljenici u Argentini

3.1.3. Hrvatske kolonije u pokrajini Buenos Aires

Najveći broj hrvatskih iseljenika prošao je kroz luku Buenos Aires koja je bila polazno mjesto od kojeg su iseljenici dalje migrirali u druge dijelove Argentine ili druge zemlje Južne Amerike.

Dio iseljenika ostao je u Buenos Airesu i okolici, koja je u to vrijeme bila važna pomorska luka. Neki izvori (Kurtić, 1969) navode da je nekoliko Hrvata u Buenos Airesu bilo još 1790. godine. U predgrađu Buenos Airesa - La Boca i Dock Sud naselila je veća grupa Hrvata za vrijeme najintenzivnijeg (masovnog) iseljavanja, krajem 19. stoljeća.

Prema podacima Narodnog lista Slavjana (uglavnom Dalmatinaca) 1888. godine u Buenos Airesu bilo je oko 3000 (Narodni list, 14.12.1889). U La Boci iseljenici su bili profesionalno angažirani u pomorskim poslovima: pomorci, kapetani, mornari, ribari. Po porijeklu uglavnom su bili iz Dubrovnika i Boke Kotarske. Smatra se (Antić, 1991, Lupis-Vukić 1931 kako je razvoj hrvatske useljeničke zajednice na ovom području bio usko vezan uz ime Nikole Mihanovića.[1]


Primjer 1. Buenos Aires: „Prva hrvatska iseljenička zajednica formirana je na području grada i provincije Buenos Aires. Početkom 20. stoljeća nije se povećavala novim doseljenicima.

Došlo je jedino nešto Crnogoraca, a Dalmatinci su uglavnom odlazili u Santa Fe gdje se stariji iseljenici bavili poljodjelstvom, pa su i za njih nalazili posao ili su odlazili u Punta Arenas u Čile i Peru.

Broj Hrvata u Buenos Airesu opadao je zbog nemogućnosti nalaženja posla.

Dalmatinci su do tada bili najviše zaposleni kod Mihanovića koji je i dalje mogao primiti ali tek neznatan broj hrvatskih iseljenika jer su ga pritiskale argentinske vlasi da zaposli što više Argentinaca.

U to vrijeme već su bili završeni poslovi u lukama, izgradnji željeznica, kanalizacija, koji su iziskivali veći broj fizičke radne snage. (Narodni list, 30.11.1903).

Primjer 2. Buenos Aires „U ovom velikom gradu koji broji skoro milijun stanovnika oko 6000 Hrvata iz Dalmacije koji su većim djelom prenapučili kraj Boca dio grada Buenos Aires.

Po ulicama u Boci mnogo se čuje hrvatskog jezika što mnogo naše veseli i tješi jer umišlja da se u domovini nahodi. (Narodni list, 11.3.1905.)

Hrvatski iseljenici živjeli su u dobrosusjedskom suživotu s Talijanima koji su u predgrađu La Boca imali monopol i snažan društveni utjecaj. Poslije njih gledajući iz perspektive etničkog poduzetništva i utjecaja bili su Hrvati iz Dalmacije, Istre i Primorja. Talijani su se bavili trgovinom, a Hrvati pomorstvom (usporedi Krile, 1910).

U predgrađu Dock Sud naselila je značajna skupina Bračana koji su radili uglavnom teške fizičke poslove kao lučki radnici. Prema izvještaju za Narodni list u pokrajini Buenos Aires 1903. godine bilo je 35 000 austrijskih podanika od toga 25 000 iz Dalmacije, Hrvatske i Istre.

Osim spomenutih zanimanja bio je značajan broj trgovaca, te manjim dijelom radnika u građevinarskim poslovima. Osim u Buenos Airesu u istoimenoj provinciji iseljenici su živjeli u mjestima Tandilu, Ramallo i Baraderu gdje su se bavili poljodjelstvom.

U Tandilu ih je početkom 20. stoljeća bilo 300-400, uglavnom iz Hreljina i Dola od Križišća između Rijeke i Novog Vinodolskog. Ovi iseljenici radili su u kamenolomima (Narodni list, 20.6.1903). Iseljenici –zemljoradnici ili tzv. "čakareri" bili su razmješteni po sjevernom dijelu pokrajine Buenos Aires i pokrajine Santa Fe. Baradero je bilo prvo sjedište hrvatskih iseljenika zemljoradnika, porijeklom iz Dalmacije, uglavnom sa otoka Hvara.

Kad su se prilagodili novom poslu jedna grupa Hvarana pomaknula se u okolicu mjesta Ramallo gdje su ostali nekoliko godina, a onda ponovno u potrazi za boljom zemljom i većim poljem pomicali su se prema sjeveru unajmivši nekoliko polja u okolici Villa Constitución gdje je živjelo i dosta iseljenika iz Boke Kotorske i Dubrovnika.

Manji broj iseljenika naselio je obližnje mjesto Pavon Arriba gdje su uglavnom radili kao najamnici, dok se manji broj zemljoposjednika nalazio u mjestu Los Molinos (već 1905) i Arequito (Prema Iseljenički muzej, 1938).





[1] Nikola Mihanović rođen je 21.1.1848 godine u selu Doli kod Dubrovnika. Prije negoli je navršio 13. Godina ukrcao se na mali brod kao član posade i plovio po jadranskim i mediteranskim lukama. Godine 1867. iskrcao se s engleskog broda u Urugvaj-Montevideo i pošao je u Paragvaj. Kako su u to vrijeme Argentina, Brazil i Urugvaj vodili rat protiv Paragvaja slobodna je bila plovidba po rijeci Parana, a brodovi su prevozili na temelju ugovora. Vidjevši u tome dobar posao, naselio se u Alto Parana i putem takvih ugovora prevozio robu i ratni materijal. Kad je zaradio novac odluči se vratiti u domovinu ali slučajno u gostionici “Adriatico” u Buenos Airesu zemljaci ga nagovore da ostane. Tako je 1868. godine ostao u Buenos Airesu. Prvo je radio na brodu Talijana Juana Bautista Lavarella s kojim postaje prijatelj, a kasnije i poslovni partner. Godine 1875. Postaje mali brodovlasnik kada je kupio tri broda: Buenos Aires, Kate i Jeny. Nakon iznenadne smrti poslovnog partnera Juana nastavlja sam posao i ženi se s njegovom udovicom. U međuvremenu za partnere uzima Jerka Zdanića i Oktaviana Kozulića i kupuje 4 broda. Društvo je vođeno pod imenom Mihanović&Cia do 1888. kada je isplatio svoje partnere a poduzeću dao ime Nicolas Mihanovich. Sudjelovao je i u prevažanju materijala željezničke pruge prema Bahia Blanca i prijevozom poljoprivrednih proizvoda i stoke u Buenos Aires. Pojačava svoju flotu kupnjom novih brodova (dva broda naziva imenom Dalmacia i Austria). Prvi je uspostavio putnički promet između Buenos Airesa i gradova Colonia i Carmelo u Urugvaju. Godine 1909. Mihanović postaje “apsolutni gospodar argentinske trgovačke mornarice” raspolažući sa 68 remolkadora, 200 manjih borodva, 82 broda na paru-ukupno njih 350. Osnovao je i niz poduzeća koja nisu imala veze s pomorstvom. Bio je član raznih humanitarnih i bankarskih udruženja u Argentini i Europi. Pomagao je i hrvatske kolonije u Argentini. Franjo Josip ga je imenovao počasnim konzulom s titulom baruna s pravom nasljedstva. Posjedovao je visoka odlikovanja ruskog cara, te engleskog i španjolskog kralja (Rojnica, 1974: 171-176).


- - - -

Prijašnji http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/02/008-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html


Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)

No comments: