003 Hrvatski iseljenici u Argentini
1.4. Strukturalne karakteristike iseljenika i ukupan broj iseljenih
Možemo govoriti samo o procjenama. Do 1914. godine procjenjuje se brojka od 25.000 iseljenika u Čileu (Lakatoš, 1914:76). Prema navođenju brojčanog stanja iz Sinovčićevog (1990) prikaza do Prvoga svjetskoga rata bilo je oko 50 000 Hrvata u Argentini, što je duplo više negoli Hrvata u Čileu.[1]
Prema istraživanju Derado-Čizmić (1987) starosna struktura bračkih iseljenika u vrijeme iseljavanja pokazuje da su u najvećem postotku (40,4%) iseljavali mladi muškarci između 16-20 godina i da je većina (86,6%) uspjela prije iseljavanja završiti četverogodišnju osnovu školu.
Iz navedenog istraživanja prema spolnoj strukturi u Argentinu je iselilo 75.4% muškaraca i 24.6% žena. Slične brojke odnose se i na Čile pa je 72.1 % iseljenih muškaraca i 27,9 % iseljenih žena.
1.5. Načini iseljavana Dalmatinaca i običaj opraštanja s mještanima
Dalmatinci su iseljavali je uglavnom u grupi – sa prijateljima, susjedima i rodbinom iz rodnog mjesta.
U splitskim i zadarskim novinama nalazilo se niz oglasa za putovanje u prekomorske zemlje.
Najviše se putovalo preko luke Trsta, ali i iz drugih evropskih luka: Rotterdam, Amsterdam, Bremen, Hamburg i dr. Putovanje na primjer do Buenos Airesa trajalo je mjesec dana.[2]
U Dalmaciji se njegovao običaj opraštanja mještana s iseljenicima. Večer prije odlaska za iseljenike se pripremala oproštajna večera, a iseljenici su obilazili kuće svojih mještana kako bi se oprostili s njima.
Sutradan uoči odlaska iseljenika mještani bi se okupili u velikom broju kako bi ih ispratili na brod i zaželjeli sretan put. Brod bi prilikom polaska svirao tri puta brodskom sirenom i tako najavljivao odlazak.
Primjer 1. Opraštanje iseljenika i prijatelja mještana s otoka Hvara "Bio sam dijete kad se brat mog pokojnog oca Petar (Pijero) opraštao od svojih u Vrboskoj na Hvaru prije odlaska u Argentinu. Njegovi su mu prijatelji došli jedne večeri zaželjeti sretan put i zapjevati onu tužnu, nezaboravnu popijevku:
Ti ostaj s Bogom al se sjećaj mene! Na rastanku, na rastanku smo, nek te prati Bog! Baka je ridala, a tetke je pridržavale da ne padne u nesvijest. Zašto je morao otići u strani svijet? To ni danas ne mogu dokučiti" (Kupareo, 1989:77)
2.2.3. Iseljenici o Argentini
Mi smo Hrvati nesretni doma i u tuđini: bezizlaznosti -niti se povratiti u domovinu niti ostati u Argentini
Primjer 1. Izvještaj iseljenika iz Rosaria: "Stranačke borbe zbog neustavne uprave Dr Juareza Celmana. Krši ustav, vlast je prigrabio kao samovoljni vladar i namjestio svoje guvernere kršeći autonomno pravo pokrajina. Sam izabrao zastupnike dijeleći im časti, trošio državni novac. Nije se osvrtao na poštenje, znanje i sposobnosti već sve dijelio miljenicima pa državne blagajne prazne, a biti će raspušteno oko tri tisuće činovnika. Prije nije bilo kriminala u nižim staležima a sada je itekako vidljiva.
Predlaže se stranka Union Civica misleći da je jedina u stanju spasiti državu, a neki hoće vladinu stranku. Prva je u većini, ali druga ima oružanu silu (razbojnička ubijanja u Rosariu, Cordobi, Santiagu de Estero)". (Narodni list, 11.2.1891).
Primjer 2. Izvještaj iseljenika iz Buenos Airesa: "Stanje je kaotično, vlada je krenula opakim putem i već pet mjeseci su nastali izbori za novog predsjednika Republike, ali stranke ne pristaju na kandidate koje je vlada predložila i vlada uzrujanost i pomutnja.
Za radikalnu stranku La Union Civica pristaje sve što je otmjenije i poštenije u pučanstvu pa i neki generali, časnici ratnog brodovlja. Država je spala na najniži stupanj, zakrčila trgovinu a narod je upropašten jer nema posla, a sve je poskupilo. Čak niti oni koji imaju novac u banku ne mogu ga podići jer su banke zatvorene.
Narod je silno uzrujan zbog Vlade, pa se ona boji prevrata te je uhapsila sve čelnike radikalne stranke (odlučio Vladin kongres) te su zabranili sve novine oporbene stranke. Zatvorili su telefone, poštanske urede i uveli opsadno stanje te izjavili da je radikalna stranka bila spremna dignuti ustanak da su htjeli uhapsiti predsjednika Republike i ministre i objesiti ih na trgu.
Budući su sada izbori i ako pobjedi koji kandidat Vladin moramo seliti kao i mnoge tisuće drugih naroda. Problem je jer u banci ne možemo dignuti novce. Oni koji nemaju konzularni list silom moraju ići u vojnike, a mnogi naši koji nisu imali putni list konzulat ih ne priznaje za Austro-Ugarske podanike i smatra ih bjeguncima. Trebala bi se Austro-Ugarska vlada osvrnuti na ovaj problem i narediti konzulima da nas uzmu u zaštitu“ (Narodni list, 14.5.1892).
Krajem 19 stoljeća iseljenici u Argentini iseljenici našli su se u vrlo nepovoljnom položaju. Politička i ekonomska nestabilnost, državni bankrot, nezaposlenost, vojne diktature, hapšenja.
Hrvatski iseljenici tzv. vojni bjegunci prisilno su mobilizirani u vojsku jer nisu imali zaštitu konzulata, bili su iseljenici "bez državljanstva". Drugi nisu mogli podići novac kojim bi kupili kartu i izašli iz Argentine. U takvom okolnostima mnogi Hrvati su stradali o čemu govori i slijedeći primjer.
Primjer 3. Izvještaj iseljenika iz Rosaria: "Redarstvo ni krivog ni dužnog ubili Hrvata Budihladića. Mi smo Hrvati nesretni doma i u tuđini. Tko se stara da bude imenovan onaj koji će jednakom mjerom mjeriti sve narodnosti u Austro-Ugarskoj (Narodni list, 22.3.1902).
Primjer 4. Izvještaj iseljenika iz provincije Santa Fe: "Mirni i neovisni građani među kojima je i veliki broj naših zemljaka vrijednih i uglednih su uznemirivani. Policija ne reagira. Mirni građani koji nisu po volji poglavici policije Maldonadu nisu slobodni da noću na ulici izađu (Narodni list, 7.9.1905) Hrvatski iseljenici osjećaju se bespomoćno i nesigurno, njihova prava kao iseljenika i građanina su ugrožena.
Teške okolnosti u kojima su se našli iseljenici proizveli su i siromašenje njihovih obitelji u domovini čekali njihov novac. Iseljenici nisu imali oslonac ni od strane konzulata, niti domovinske vlasti, a u Argentini nije funkcionirala pravna država.
Stoga je njihova situaciju opisana riječima "Mi smo Hrvati nesretni doma i u tuđini" – emarginirani pojedinci.
Zajednička kako su je opisali nesretna sudbina dovest će do procesa jačanja etničke/iseljeničke skupine iznutra (etnička mobilizacija).
Preispitujući svoj položaj u domovini i iseljeništvu, i zaključivši da su sami „prepušteni sebi“ neće prouzrokovati još dublju marginalizaciju već zajedničku strategiju za promjenom postojećeg stanja.
[1] Izvor: Sinovčić, 1991: 24-25
[2] Putovalo se u teškim uvjetima. U jednoj prostoriji bilo je i do 30 kreveta, spavalo se u odjelu. Osnovna hrana bila je kruh, konjsko meso i krumpir. Zbog nehigijenskih uvjeta i nedostatka hrane i pitke vode na brodovima su mnogi umirali. Među umrlima najviše su bila djeca (Pogledaj više Antić, 1991, Derado-Čizmić, 1987).
- - - -
Sljedeći http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/02/004-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
No comments:
Post a Comment