Wednesday 8 March 2017

016 Hrvatski iseljenici u Argentini - Dr. sc. Marina Perić Kaselj


016 Hrvatski iseljenici u Argentini - Dr. sc. Marina Perić Kaselj

4.2.2. Hrvatski običaji kako sastavni dio čileanske i argentinske kulture
Proslava Svetog Roka, zaštitnika otoka Hvara u Acebalu, Argentina

Iseljenici su prenijeli i hrvatske običaje i rituale u novi prostor, a neki od njih su se nametnuli u novoj sredini postavši tako sastavnim dijelom argentinske kulture: „Velika atrakcija za naše iseljeništvo u Acebalu i provinciji Santa Fe bile su svečanosti sv. Roka patrona otoka Hvara.

Na poticaj nekojih useljenika najviše Starograđana za 16.8 svake godine upriličavale su se procesije i zabave prema tradicijama iz starog kraja. Tako je ovo svetkovanje Sv. Roka postalo lokalna slava. (...). U domaćoj crkvi naši iseljenici podigli su krasni oltar Sv. Roka te je kod blagoslova istoga bio prisutan austro-ugarski ministar iz Buenos Airesa“ (Iseljenički muzej, br. 10, 1938).


4.2.3. Hrvatska imena i hrvatski nazivi geografskih pojmova, brodova, tvornica i trgova u Čileu i Argentini.
Iseljenici imenuju tvornice, brodove, zemljišta hrvatskim imenima

Emotivne veze prema domovini očituju se i u segmentu označavanja i imenovanja različitih iseljeničkih posjeda imenima iz domovine- bilo kao zemljopisnog pojma ili imenima osoba koji su posebno bliski iseljenicima.

Imućnim iseljenicima, gospodarstvenicima bilo je važno da svoje poslovne uspjehe – tvornice, brodove, imanja, trgovine i sl. označe etničkim/nacionalnim imenima koje ih podsjećaju na domovinu, rodni kraj, regiju i sl..

Primjeri: Godine 1902. Miha Mihanović naručuje u Engleskoj novi parabrod za plovidbu po brazilskoj obali.

Daje mu ime Dalmata u počast svoje uže domovine. Alberto Marangunić prilikom kupnje prostranog zemljišta u Parani dijeli ga je u tri gospodarstva pod imenom: Croatia, Dalmatia i Milica (po imenu svoje majke)(Jadranska straža, srpanj 1926).

Svećenik Bosiljevac prilikom posjeta Marangunića i obilaska njegova imanja napisao je: „Opazih kako se u g. Alberta ljubav prema domovini divno pokazala: vozili smo se avenidom Dalmacia, preko mosta Marangunić u estancio La Croatia, da jelo začinimo uljem marke Milna.(...).

Na imanju Croacia nalazi se preko dvije stotine diskova raznovrsnih naših pjesama i glazbenih komada.(...“). (Bosiljavac, 1928: 231). U San Julianu iseljenik Tito Sapunar svoj je hotel nazvao Dalmatia, a Pavao Gospodnetić svoj je restoran nazvao Split.


4.2.5. Višekulturni identiteti: dvije domovine iseljenika

Pojedini hrvatski iseljenici svojim radom doprinijeli su društveno-kulturnom razvoju Argentine. Prepoznati kao hrvatski iseljenici koji su pomogli i istaknuli se u društvenom životu Argentine postali su sastavni dio i priznati članovi argentinskog društva i države, ali ujedno su postali posrednici u funkciji kulturnog povezivanja dvaju naroda i dviju zemalja.

Primjeri: Iseljenik Buratović ušao je u povijest Argentine kao stručnjak koji je telegrafskom žicom spojio Buenos Aires s Rosariom. Poznat je pod imenom Mayor Buratovich.

Argentinske vlasti njemu u čast i u ime zahvalnosti za sve njegove zasluge u društveno ekonomskom razvoju Argentine imenovale su trg u Rosariu i jednu željezničku stanicu u blizini Bahio Blance njegovim imenom (Antić, 1991: 86)

Sličan primjer, u drugoj pokrajini u znak zahvalnosti hrvatskom iseljeniku dječja bolnica u Buenos Airesu jednu svoju dvoranu imenuje imenom Grisogono Bortolazzi.(...). 

“Grisogono Bortolazzi rođen je u Zadru, odgojen u Italiji, nikada se nije prestao žrtvovati za naše narodno načelo. U Buenos Airesu radio kao šef odjela u Municipalnoj bolnici. Konstruirao je množinu aparata za liječenje, a izdao je i rukovodnik za ognjare. U znak zahvalnosti i pažnje upraviteljstvo bolnice odredilo je da jedna dvorana dječjeg odjela nosi njegovo ime.

Bio je izabran za vijećnika grada Buenos Airesa, a predavao je kao profesor narodnog kolegija. Tamošnji nadritalijanci mogu se ugledati u ovog čovjeka koji, premda odgojen u talijanskom duhu, nikad i nikako nije htio zanijekati narodni karakter naše Dalmacije. Kako je pravedno i pošteno on mislio za budućnost svoje rođene braće Slavena (...)». (Narodni list, 9.3.1887).

Bortollazzi ima veišestruku kulturnu ulogu, u jednoj osobi prisutan je višekulturni identitet.

Hrvatskog iseljenika Serafina Livačića[1] iz Milne, s otoka Brača Argentina je priznala svojim - argentinskim zaslužnim znanstvenikom. Izabran je prvim članom poznatog argentinskog znanstvenog društva El Circulo de la Prensa s kojim je surađivao (Derado Čizmić, 1982: 210).

Vučetić Ivan pronalazač daktiloskopije koji je svojim izvornim sistemom dekadaktilarne daktiloskopije stekao svjetsku slavu (priznanje policijske škole u Rimu, Kriminološkog instituta Španjolske, kazneno popravnog zavoda u Parisu, kineske vlade, proglašen počasnim članom Udruženja šefova policije SAD-a, i dr.) iako hrvatski iseljenik proslavljen je i poznat kao argentinski istraživač.

Tako je dr. Almandos istaknuo: „Republika Argentina nije dala nijednog genijalnog umjetnika niti se može podičiti kao stare nacije da je besmrtna po svojim pjesnicima; međutim na polju nauke ima jednog pronalazača: Ivana Vučetića, argentinskog državljanina, koji je jedanput zauvijek i prije negoli itko drugi riješio nedokučivi problem identifikacije osoba, što je slavni Bertillon smatrao nemogućim.(...) (Pasinović, 1966: 82).

U Argentini je 1913. godine osnovan muzej Museo Vucetich. Vučetić je ostao vezan i za rodni Hvar. 1913. godine darovao je hvarskoj općini uz posvetu svoju čuvenu knjigu „Dactiloscopia comparada“ (Vidi više, Pasinović, 1966).

Sličan primjer govori i o Nikoli Mihanoviću: „Čujemo da će Nikola Mihanović (sina) podignuti u Buenos Airesu bolnicu za redare i vatrogasce, za kirurške operacije sa modernim aparaturama. Lijepo je služiti nam na čast da se naši odlični zemljaci ističu podupiranjem humanitarnih ustanova u dalekom svijetu (Narodni list, 6.12.1911).

U kulturnoj sferi uočava se miješanje dviju kultura –hrvatske i argentinske.

Multikulturalna politika Argentine prema useljenicima uvjetovala je slobodan razvoj jedne nove – iseljeničke kulture koja je izgrađena na osnovama tradicionalnih običaja i vrijednosti zemlje porijekla, ali koja uslijed migracija i života u novom prostoru poprima drugačiji oblik uz kombinaciju pojedinih elementa argentinske kulture.


4.4. Politička sfera
4.4.1. Politički događaji u domovini i na Balkanu i njihov transfer u iseljeništvo
Stvar Bosne i Hercegovine mi smatramo kao našu vlastitu stvar: Podrška bosanskohercegovačkom ustanku

Među prvim pismima i izvještajima iz Argentine nailazimo na političku podršku iseljenika bosansko- hercegovačkom ustanku 1875.-1878. godine.

Primjer 1. – Povratnik iz Buenos Airesa “Naši domorodci nastanjeni u Buenos Airesu u Americi, premda daleko od svoje domovine, živo se ipak zauzimaju za oslobođenje jednokrvne svoje braće na slavjanskom jugu.(...). I pošto rodoljublje u praznim riječima ne vrijedi ništa, ako se djelima ne zasvjedoći, naša braća u Buenos Airasu htjedoše pokazati da nisu samo rodoljubi na riječi i prvim putem evo poslaše po gospodinu Jakšiću središnjem odboru u Zadru 416 taliera u zlatu (sudjelovalo 106 iseljenika). (Narodni list, 14.6.1876).


U našim srcima živo bije slavjansko srce!: Podrška narodnjacima i pravašima u Dalmaciji

Narodni pokret u Dalmaciji imao je veliki odjek u iseljeništvu. Potaknuo je niz društvenih događaja: osnivanje društava s nacionalnim nazivima/imenima (hrvatska čitaonica, hrvatska straža, hrvatski sokol, hrvatski savez) nizom političkih protesta iseljenika u zemlji primitka s ciljem upoznavanja tamošnjeg stanovništva i drugih stranih iseljeničkih kolonija o situaciji u hrvatskim zemljama, novčani transfer u prilog razvoja nacionalnih institucijama u zemlji porijekla i sl.

Bliski kontakti uspostavljeni su između iseljenika i predstavnika narodnog pokreta u Dalmaciji, s Jurajem Bijankinijem, Mihom Pavlinovićem, Josipom Smodlakom. Bijankini je iseljenicima predstavljao izravan kontakt pri posredovanju između bečke „neprijateljske“ vlasti i naroda „puka“.

Mišljenja smo da je i Narodni list uvelike utjecao na iseljeničke političke stavove. U pismima iseljenici pozdravljaju i daju podršku Dalmatinskom Saboru i njegovim predstavnicima imenujući ih počasnim članovima svojih društava.


Primjeri iz Argentine:

Primjer 1. Dopis iz Acebala „Amo nas je ugodno dojmio rad vašeg Sabora. Govori časnih zastupnika Biankinija i Smodlake kao i ostalih pravaša prvaka, a prijedlog časnog Prodana da se dan Ćirila i Metoda proglasi blagdanom jako se je u srce naša uvukla i to će biti prvi hrvatski blagdan. Hrvatski vam pozdrav!“ (Narodni list, 22.11.1902).

Primjer 2. Počasnim članom Slavjanskog pripomoćnog društva iz Buenos Airesa imenovan je Juraj Bijankini. Prilikom tog događaja iseljenici su Bijankiniju poslali pismo: „Slavensko društvo uzajamne pomoći časti se priposlati vam preko ruku potpisanih svojih predstavnika najviše odlikovanje kojim raspolažemo: diplomu počasnog člana.

Ovo odlikovanje zaključeno je u glavnoj skupštini društva održanoj 20.6.1903. uvažujući vaše velike zasluge za narod, pripoznavajući vam neumorni rad na narodnom polju kao sjajni govornik, sposobni urednik, uspješni širitelj narodne misli, gorljivi promicatelj pravog napretka i nepatvorene slobodnoumnosti, neustrašivi borac za ujedinjenje i neovisnost (...)izabralo vas je jednoglasno na prijedlog svog predsjednika svojim članom.

Bilo je uvjereno da časti time i sebe i ne sumnja da je dalo izražaja čuvstvu poštovanja koju imadu prema vama, veleučeni gospodine svi oni koji poznaju vaš rad. Izvolite primiti diplomu našeg društva koje već dvadeset godina opstoji kao dokaz da se svugdje čutimo i u dalekoj tuđini sinci naše domovine koji znadu da im je narodne borce častiti kako zaslužuju„ (Narodni list, 30.11.1903).


Primjer 7. Iz Buenos Airesa-Argentina „Rodoljubne novine stigle su nam iz premile domovine o prognanstvu i pokolju naše braće u Hrvatskoj i Slavoniji. Ganuše nas do suza sve dobre Hrvate u ovom gradu.

Pritisak opakog bana Khuena Hedervara koji tijekom svog vladanja htjede milu domovinu skučiti pod mađarsko kopito nađe nakon dvadeset godina na svestrani otpor. Plan mu se izjalovio jer je narod svjestan svojih prava i bori se sada sa svim žarom za slobodu ili smrt“ (Pučki list, 27.8.1903).


Primjer 8. Iz Buenos Airesa: «Mi amo naseljeni Hrvati sinci kršne Dalmacije sa zebnjom u srcu pratimo događaje u našoj miloj i slavnoj, a sada potlačenoj domovini Hrvatskoj.

Mi se zgražamo u ovoj slobodnoj Americi kad čujemo za nasilja i prognanstva silenih Mađara privolom Beča protiv naše braće u Banovini i Slavoniji.

Prije su se Srbi i Hrvati klali i grdili, a Beč i Pešta su trljali dlane od veselja jer su znali lukavi Švabe i Mađari da je najlakše držati u ropstvu zavađenu braću.

Mi nemamo brata ni rođaka niti imamo dobra prijatelja koji bi nam u pomoć bio, ali hvala Bogu mi Hrvati i Srbi vezani smo sada međusobno slogom i ljubavlju. Oživio je u nam naš stari ponos razbudile se je naša narodna svijest pa tu našu svijest neće ubiti nitko.

Držite da amo u Americi ima 100 000 osviještene braće koji znadu cijeniti slobodu. Imade nas na hiljade i hiljade mladih momaka kao jelena koji ćemo do potrebe preletiti preko oceana ako nas Hrvatska bude zvala» (Pučki list, 1.10.1912).

Politički događaji u domovini snažno su utjecali na iseljenike, stoga je njihova solidarnost s narodom u domovini osnaživala njihov etnički identitet.

Domovini pridaju određene kvalitete: mila, slavna ali potlačena, a hrvatski narod okarakteriziran je kao braća, narod svjestan svojih prava.




[1] Serafin Livačić rođen je 1868. godine u Milni. U 12 godini dolazi bratu Antunu trgovcu u Entre Rios gdje je završio četverogodišnju osnovnu školu u Parani, pokrajina Entre Rios. Godine 1886. seli se u Buenos Aires gdje stupa u službu argentinskog povjesničara kod kojeg prepisuje dokumente, potom se upošljava u općinskoj upravi Buenos Airesa. Kao državni činovnik radi u Salti i Tucumanu, i u Parani kao glavni činovnik. Nakon završenog tečaja trgovačkog knjigovodstva vratio se u Buenos Aires gdje ga je general Bartolome Mitre imenovao svojim tajnikom. Bio je u službi 9 godina surađujući s najistaknutijim argentinskim novinama. Pisao je povijesne radove, novele i sl. Bio je upravitelj knjižnice i muzeja „Museo Mitre“ u Buenos Airesu. Argentina ga je imenovala članom argentinskog znanstvenog društva El Circulo de la Prensa (Jeka, 1910: 52).

- - - -

Prijašnji http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/03/015-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html

Sljedeći http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/03/017-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html

Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)



No comments: