015 Hrvatski iseljenici u Argentini - Dr. sc. Marina Perić Kaselj
4. Transiseljenički prostor
4.1. Socijalna sfera
4.1.1. Regrutiranje „novih“ od strane „starih“ iseljenika, zapošljavanje zemljaka i lančane migracija iseljenika
Doplovio u Milnu i poveo sa sobom četrdeset mornara: Regrutiranje iseljenika iz domovine
Regrutiranje novih iseljenika iz domovine bilo je karakteristično za iseljeništvo u Čileu i Argentini. Iseljenici u Argentini koji su se materijalno osamostalili u prvom razdoblju iseljavanja posezali su za radnom snagom iz domovine: Bračanin Oktavije Kozulić kupio je parabrod „Lucifer“ doplovio u Milnu i poveo sa sobom četrdeset mornara u Buenos Aires (Iseljenički muzej, 1939, br. 15/5).
Ili
Godine 1892. u provinciji Chaco Nikola Mihanović je kupio 800 četvornih kilometara zemljišta i dao mu je ime „Colonia Dalmacija“ gdje je imao namjeru naseliti hrvatske obitelji iz Argentine i domovine. Bilo je prijavljeno 40 obitelji iz Hrvatske koji su na Mihanovićev trošak trebali poći u Chaco. Mihanović je trebao osobno doći po njih u domovinu (Crvena Hrvatska, 24.9.1892).
Dominira emocionalna povezanost za obitelj, ljude i vlastito mjesto porijekla (primordijalne veze).
Zanimljiv primjer je i mjesto Acebal: „Svaki uspjeh donosi brod doseljenika sa Hvara“ (Narodni list, 8.3.1906). Acebal je imao ulogu „razmnožavanja“ novih zemljoradnika tzv. „čakarera“ među iseljenicima. „Novi čakareri“ regrutirali su se od rodbine i prijatelja „starih čakarera“.
Kad bi došli k njima iz domovine u Argentinu, oni bi ih priučili novom načinu obrade zemlje. Nakon što bi zaradili nešto novca kupili bi svoju čakru/zemlju (Prema Zamečanin, 1974).
Sličan primjer je i regrutiranje iseljenika iz Dalmatinske zagore koji su prvotno odlazili sezonski raditi na otoke poljoprivredne poslove (vinogradarstvo), a otočani kod kojih su radili preporučili bi ih svojima (rodbini i poznanicima) u Argentinu (Zamečanin, 1974).
U Santa Cruzu, udaljenom i pustom mjestu na jugu Argentine živjela je grupa hrvatskih iseljenika. Na upit novinara na koji način su dolazili Hrvati u ove puste krajeve jedan od iseljenika je odgovorio „Ovdje novi iseljenici dolaze samo svoj k svome“ (Novosti, Zagreb, 11.9.1931).
Primjeri lančanih migracija
Za Čile i Argentinu karakteristične su i tzv. lančane migracije. Niz je primjera dolaska prvo oca obitelji koji kasnije dolazi po suprugu i djecu ili starijeg brata koji poslije povlači iz domovine mlađu braću, rođake, kumove i sl.
Iseljenik Jerko Marinković Špadić iz Brača naseljenog u Santa Cruz-u koji ima šestoro braće. K sebi je u Argentinu doveo četiri brata i tri rođaka (Novosti, Zagreb, 11.9.1931).
Dosta mu je bilo znati da je iz njegove mile domovine, pa bi se srcem i dušom zauzeo, da mu nađe nekakvo dobro mjesto ili posla: o zapošljavanju zemljaka
Druga vrsta socijalnog transfera kojeg uočavamo, odnosno druga faza nakon regrutiranja novih useljenika, je zapošljavanje novih iseljenika.
Antun Kolugja iz Hodilja kod Stona zaposlio je dosta svojih zemljaka na zemlji koju je kupio (Antić, 1991:137).
Grisogono Bortolazzi „Kad bi koji Dalmatinac ovamo došao, te njemu se prikazao, on ga ne bi pitao što je ; dosta mu je bilo znati da je iz njegove mile domovine, pa bi se srcem i dušom zauzeo, da mu nađe nekakvo dobro mjesto ili posla. (Narodni list, 9.3.1887).
Buratović je kod sebe zapošljavao zemljake s Hvara. Izvrsno poznavajući zemlju Buratović je bio i važan savjetnik zemljacima pri odabiru mjesta kojeg će naseliti (Antić, 1991: 85).
Većina osoblja na brodovima Nikolinih i Mihinih društava bili su Dalmatinci: Na parobrodima gospodina Mihanovića većim dijelom su namješteni ljudi iz Dalmacije kao kapetani, komesari, prosti mornari koji međusobno govore hrvatskim jezikom» (Narodni list, 15.2.1905).
Primjer su i braća Drinković u Acebalu: Oni su iskreni i požrtvovani rodoljubi, a vole i pomažu svoje zemljake kao braću pa ih svi naši časte i ljube. Ljudi su oštra uma i dobra srca. (Narodni list, 26.4.1906)
Niko Drinković podnačelnik je u ovoj općini (Peyrano) pa je zato naš narod dobro viđen i lijepo se pomaže (16.8.1906).
4.1.2. Komunikacijske veze s domovinom
Socijalne veze iseljenika s domovinom održavaju se putem permanentne komunikacije, primitka vijesti iz rodnog kraja, ali i odašiljanjem informacija iz Čilea i Argentine rodnom kraju.
Komunikacija između dviju domovina uspostavljala se na više načina. Iseljenici pozivaju pojedince iz domovine na vlastiti trošak kako bi im prezentirali stvarno stanje u domovini (primjer Stjepan Zagorac, bivši zastupnik Janda i prof. Stražinski koji su došli u posjet hrvatskim iseljeničkim zajednicama u Argentini i održavali im predavanja o društveno-ekonomskom razvoju hrvatskih zemalja i političkim zbivanjima u domovini), koji pri povratku u funkciji „svjedoka“ svjedoče o ne/patriotizmu iseljenika.
Došavši s one strane pripovijedao kako naši zemljaci i u tuđini goje svoj materinski jezik: Komunikacije prilikom posjeta pojedinih Hrvata iseljenicima
Primjer 1. Iseljenik iz Buenos Airesa piše o dolasku Stjepana Zagoreca, Krunoslava Jande i prof Stražinskog: „Naše kolonije u Argentini pričekaše ih sa najvećim slavljem .dao Bog dobre Hrvate bez obzira na njihov političko mišljenje. Ovom prigodom g Nikola Mihanović podnio se je ko pravi patriota.
U svome automobilu pratio je po cjelom Buenos Airesu mile goste, predvodio ih kod raznih ministarstava, stavio im na raspolaganje svoj prekrasni parobrod Londres u počast.
Večeras će biti u Rosariu, a u subotu u Acebal gdje će obaći našu koloniju da se na licu mjesta obavijesti o nama iseljenicima. Svugdje im se spremaju svečeni dočeci. Zagorec će držati predavanje.
Ovo je prvi put da naše ličnosti posjećuju iseljeničke kolonije. To nam podiže ugled i sva ovdašnja štampa sada piše o ovim našim rodoljubima“ (Narodni list, 24.4.1912). ili 1.6.1912.
Izvještava urednik Pučkog lista pod naslovom Hrvatski pomorci pohode braću u Argentinu: Stjepan Zagorac došao da izvidi življenje naših hrvatskih iseljenika i da opiše žalosno stanje u kojem se danas nalazi zajednička nam majka Hrvatska.
Primljen je srdačno. Svi su se okupili. Ubrzo dolazi i zastupnik i književnik Ante Tresić- Pavičić. Zamolili ga iseljenici da o njihovom trošku dođe da ih pouči i rastumači položaj u domovini.
U Americi je Stjepan Zagorac bio primljen velikim oduševljenjem. Prilazio je od grada do grada, od mjesta do mjesta, gdje imade naših iseljenika i svugdje su se Hrvati kupili oko njega kao djeca oko ljubezne majke“ (Pučki list, 1.6.1912).
Primjer 2. »Nikola Jakšić došavši s one strane pripovijedao kako naši zemljaci i u tuđini goje svoj materinski jezik, svoju milu narodnost, ne daju se nikako otuđiti i željno ispituju svaku zgodu iz domovine» (Narodni list, 14.6.1876) Zastupnik i književnik Ante Tresić Pavičić dolazi u Argentinu na poziv iseljenika i njihov trošak kako bi im objasnio stvarnu situaciju u domovini (Narodni list, 24.4.1912).
Putuje za kršnu Dalmaciju da vidi svoju milu otadžbinu i ogrli svoje: komunikacije pojedinih iseljenika prilikom posjete domovini
Iseljenici su izravnu vezu sa domovinom ostvarivali i posjećujući svoj rodni kraj, obitelj i rodbinu. Prilikom posjeta rodnom kraju iseljenik bi obavljao važnu ulogu u razmjenjivanju obostranih pozdrava i informacija između iseljenika i njihove obitelji i rodbine u domovini, kao i posjeta domovinskim udrugama i dostavljanju iseljeničke novčane pomoći. Prije odlaska obično bi mu se priređivala svečana večera , a bio je organiziran i njegov ispraćaj, kao i doček prilikom povratka iz domovine. Ovaj običaj ispraćaja prenesen je iz domovine (kada su mještani ispraćali iseljenika) i zadržao se u potpuno istom obliku u iseljeništvu.
Primjer iz Argentine. Braća Mihanovići su Dalmaciju posjećivali svake godine (barem jedan od njih dvojice): „Krenuo je za Dalmaciju Miha Mihanović brat od Nikole i najstariji sin Pedro.
Mihanovići ne zaboravljaju svoju postojbinu Dalmaciju, a tamo ide svake godine neko od njih (Narodni list, 8.7.1906) ili braća Drinković koji su svake tri godine odlazili u posjet svom rodnom kraju (Hvar)(Narodni list, 16.8.1906.).
4.1.3. Novčana pomoć nacionalnim društvima u domovini
Iako je tijelom daleko od mile domovine, ipak njegovo srce i u ovoj dalekoj zemlji za nju kuca i bije: Iseljenici novčano pomažu razvoj nacionalnih društava u domovini
Iseljenici su permanentno pružali novčanu pomoć razvoju različitih nacionalnih institucija u domovini: Družbi Sv. Ćirila i Metoda, hrvatskim školama, društvu Sv. Vida u Zadru, Društvu hrvatskih književnika, hrvatskoj gimnaziji u Pazinu, izgradnji spomenika Strossmayeru i Kačiću. Novac je prikupljao određeni, izabrani odbor od strane iseljenika ili se prikupljao spontano prilikom svečanosti i slavlja, kao što su bile svadbene svečanosti, krštenja i sl.
Novčano su participirali grupno i pojedinačno. Grupno sakupljajući novčanu pomoć na neformalnim susretima zemljaka ili među članovima unutar iseljeničkih društava, a pojedinačno uglavnom bogati trgovci i salitreni industrijalci.
Primjer 2. Radeljak, urednik iseljeničkih novina „Zajednica“ koji je 1912. godine organizirao prikupljanje novca za majku Ilije Jukića,178 (atentatora na komesara Cuvaja) 163 krune, te za siromašne učenike hrvatskih škola u Zadru 138 kruna koje je poslao Juraju Bijankiniju, uredniku zadarskog Narodnog lista: „ (...)probuđena savjest hrvatskih useljenika znade od prigode do prigode dati oduška svojim domovinskim čuvstvima i dužnostima, te evo preko uprave Zajednice preko svog narodnog glasila, i na vaše ruke šalje ovaj mali doprinos kao dokaz da , iako je tijelom daleko od mile domovine, ipak njegovo srce i u ovoj dalekoj zemlji za nju kuca i bije. Njegova misao uvijek leti put one grude, na kojoj je prvi puta ugleda Božje svjetlo i čuo slatki materinski jezik (Narodni list, 13.11.1912).
Iseljenički list Materinska riječ svu dobit od prodaje uplaćivala je u korist nacionalnih institucija u domovini, a osobito u prilog Družbe Sv. Ćirila i Metoda za Istru[1].
“Uz to je Materinska riječ u godinu i po sakupila za nastradale u Hrvatskoj pod režimom Rauchove bande 4800 Kruna, za Družbu Sv. Ćirila i Metoda 1400 kruna, za siromašne đake u Zadru 200 kruna“(Naša Sloga, 24.2.1910).
4.2. Kulturna sfera
4.2.1. Uvoz predmeta s nacionalnim obilježjima iz domovine u Čile i Argentinu
Iseljenička društva gotovo su sav materijal i predmete vezane za interijer i eksterijer društava naručivala i nabavljala u domovini. Uglavnom su to bile knjige raznovrsne tematike (povijest, književnost i sl.), narodne nošnje, instrumenti (tamburica, gusle), zastava, slike hrvatskih kraljeva i sl. Hrvatska trobojnica bila je nacionalno obilježje iseljeničkih društava (slavenskog ili hrvatskog naziva).
Primjer 1. Hrvatska čitaonica iz Acebala je pored hrvatskih knjiga kupila i dvije velike hrvatske trobojnice (Zamečanin, 1974:130). Uz zastavu prilikom svečanosti i slavlja Hrvati u Argentini su uz trobojnicu ukrašavali pročelja iseljeničkih kuća ili dvorana u kojima se je održavala svečanost, trobojnim tepisima.
Primjer 2. Hrvatsko dobrotvorno društvo je iz Zagreba naručilo za ukrašavanje svojih prostorija portrete slika Ante Starčevića, Strossmayera, Petra Preradovića, Ivana Gundulića, krunisanje kralja Zvonimira, Tomislava, Splitski crkveni sabor, Hrvatski sabor 1848, Dolazak Hrvata u Hrvatsku i zastavu – hrvatsku trobojnicu.
Jedna strana zastave bila je od bijele svile s hrvatskim grbom u sredini, uz napomenu da je “okvir grba i obrub čitave prve strane barjaka kao i ime društva, sve to bilo izvezeno u zlatu po krasnim hrvatskim motivima. Druga strana zastave bila je trobojnica s natpisom Društva izvezenim u zlatu” (Jeka, treći dio, 1910: 21). Počasni član društva bio je Strossmayer.
[1] Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru, udruga za razvitak hrv. i slov. školstva u Istri »na narodno-katoličkom temelju. Do 1903. osnovano je 47 podružnica, neke s više od 80 članova. Sve su djelatnosti bile podvrgnute osnovnom cilju – otvaranju hrv. škola u Istri; 1910. bilo ih je 38, s 3200 učenika, a do godišnje skupštine u Lignju kraj Lovrana 14.VI.1914. otvorene su 43. Kulturno-prosvjetni rad prekinuo je I.svj.rat, a djelatnost Družbe usmjerena je na pomoć gladnima i zbrinjavanje izbjeglica (Radetić, 1973).
- - - -
Prijašnji http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/03/014-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Sljedeći http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/03/016-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
No comments:
Post a Comment