049 - Nastojanja
jugoslavenskih komunističkih vlasti oko povratka emigranata s jugoslavenskoga područja
Marica Karakaš Obradov
(Hrvatski institut za povijest, Zagreb)
(Abstrakt)
Jugoslavenske su vlasti odmah po završetku rata ulagale velike napore da
potaknu na povratak osobe koje su emigrirale od 1880-ih do početka Drugoga
svjetskog rata, većinom u prekomorske zemlje i neke europske države.
Udio Hrvata među
tim emigrantima bio je velik, ponajprije u Sjedinjenim Američkim Državama,
Australiji i Novom Zelandu. Plan je bio uključiti ih dijelom u kolonizaciju
Vojvodine, a dijelom naseliti i na ostala jugoslavenska područja. U prve dvije
poslijeratne godine većina povratnika dolazila je pojedinačno, a masovno vraćanje
zabilježeno je 1947. i 1948. godine.
Planirani broj povrataka
koje su vlasti željele nije ostvaren. Razlozi izneseni za slab odaziv
povezivani su uz nedovoljno zalaganje i “nepravilnu propagandu” jugoslavenskih
predstavnika među iseljeništvom te nezadovoljstvo prvih povratnika prihvatom i
smještajem, koje se prenosilo i na potencijalne povratnike koji su zbog tih negativnih
iskustava odustajali od povratka. Jugoslavenske su vlasti smatrale da masovniji
povratak sprečava i “propaganda reakcije” među iseljeništvom te Rezolucija
Informbiroa. Od 1945. do 1951. vratilo se 16 128 iseljenika. Više od 50% činili
su Hrvati (8320 povratnika), a oko 28% Slovenci (4465 povratnika).
Najveći broj
iseljenika smjestio se na područje Hrvatske. Od toga su većinu činili Hrvati, s
oko 5700 osoba, te oko 350 Slovenaca i oko 290 Srba koji su bili podrijetlom s
hrvatskoga područja. Oko 500 Hrvata naselilo se u Sloveniju, oko 290 u Srbiju i
oko 150 u Bosnu i Hercegovinu. Od 1946. do 1953. reemigriralo je oko 900 iseljenika,
ponajviše iz Hrvatske (oko 650 osoba), a 170 osoba je umrlo, pa se do 1953. u
Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji zadržalo 15 042 iseljenika.
Hrvatski Iseljenički
Kongres, Zagreb 23. - 26. Lipnja 2014.
No comments:
Post a Comment