ZAŠTITIMO GROBLJE NA BILOMU BRIGU!
Još nisam prebolio a kamoli zaboravio nasilno odnošenje (uklanjanje) ukrasnoga i povijesnoga križa s groblja na Bilomu Brigu, točno prije dvije godine, 16. ožujka 2007., pomoću potpisa Joze Marića i Tihomira Glavaša. Saznadoh od prijatelja da neki namjeravaju prekopati i uništiti preostali dio prostranoga groblja na tomu mjestu. Ondje se, zubu vremena i divljačkim postupcima i razaranjima, na drevnomu i velikomu groblju, uspjelo održati još samo nekoliko stećaka. To je mjesto poznato ne samo susjedima nego je i ucrtano na zemljovidima i upisano u znanstvene knjige.
Otišao sam ‘posjetiti’ naše pređe, pogledao napuštene ali ne i zaboravljene stećke, njih pet-šest. Jednu je nadgrobnu ploču umjetnik opremio i ukrasio osobitim ukrasima. U živac je kamen urezao višestruku poruku, koju i danas zahvalni nasljednici i posjetitelji mogu odgonetavati i dičiti se umjetničkomu djelu rijetke vrijednosti. Ondje su prikazani ljudski likovi, okoliš, životinje, njegove pratiteljice za vrijeme njegova života, prije od oko osam stotina godina. Kao znakove, stećkov nam je umjetnik ostavio zbir uklesanih likova, koji su ovdje živjeli, ostavljajući svojim potomcima u nasljedstvo ne samo svoje kosti nego i svu svoju baštinu - svoje plemenito, svoj život.
1. Stećci
Stećci su znak naše povijesti, naše ljudske mjere, vjere, kulture, svjetonazora, bogatoga kršćanskog svijeta od XII. do XV. stoljeća, od gospodarstveno razvijenoga Huma do turskoga osvojenja, utisnut u kamen, oni vjerni pratitelji razvitka kulture europskoga srednjeg vijeka, od seobe naroda do danas. Kada nisu označeni nadgrobnim kamenom, grobovi se nižu u pravilnim redovima, a stećci su kao daljnji stupanj prijenosa i predaje, sa svojom porukom. Graditeljski, klesarski, stvaralački i ukrasni zanos, koji je oduvijek bio utjecajan i živ među hrvatskim naraštajima u Hercegovini i na širemu području, utjelovio je, tijekom stoljeća, svojevrsnu kulturu i poruku rijetke ljepote, raznolikosti i bogatstva. Djela koja su stvorena i očuvana stoje i danas kao veličanstveni spomenik ponosa, hrabrosti i nade, pojedinacâ, znanih i neznanih, i cijeloga hrvatskog naroda: kao jaka, nepokolebljiva protuteža mračnomu licu povijesti, koje je ovo podneblje upoznalo u dugim razdobljima razaranja, patnjâ i robovanja. Umjetnička riznica stećaka, na našemu području, nastala je iz stvaralačke samosvijesti domaćega naroda, u povijesnomu kulturnom slijedu u Hercegovoj zemlji, ostala je za poruku budućim naraštajima.
Stećci, mjesta s posmrtnim ostatcima naših pređa, višestruko govore, kršćanskomu i hrvatskom puku, nasljednicima, njihovima najbližima. Nama vjernicima oni su mjesto molitve, razmišljanja, susreta, ako ne s dušama onda sigurno s uspomenama koje su ostale nakon njih. Sačuvani stećak je mjesto i prigoda za osobno dostojanstvo i poštovanje naših pređa, krvnih srodnika, najbližih prijatelja, poznanika i svih iz Gruda i Ružića. Dugo je vremena to mjesto bilo ružićko vlasništvo. Neka se i to zna. Oni koji počivaju pod teretom vremena i kamena (stećaka), bojeći se da ih dvonožni razbojnici ne bi oskvrnuli, svjedoci su i čuvari katoličke vjere i hrvatske kulture, naše domovine, one u čije su temelje oni ugradili svoje kosti i živote.
Kada se, bilo kada, približite ovim međašima, osjetit ćete da u njima počiva stoljetna tišina, koja se pretvorila u duboki muk, u šutnju. Zato ih nazivamo počivalištima. Kraj njih ćete se susresti s umrlim predcima. Pod ukrasnim stećkom, najvjerojatnije je obitelj naših velikana, onih koji su pjevali o pobratimstvu duša u susjedstvu i svemiru. Da, svi ti naši pređi čine onostrano pobratimstvo duša. Oni su domovinsko duhovno zajedništvo, koje nosi stijeg slobode. - O draga, o mila, o slatka slobodo - Tako je pjevao pjesnik Ivan Gundulić. - Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi...!
2. Naselja naših pređa
Na Bilomu Brigu stoljećima postoji naselje. Njega su odabrali naši pređi, kada su franjevci došli u Hercegovinu. Ovdje su udubljene i obzidane grobnice pokrivene stećcima. Te je velike ploče ljudska nemarnost prepustila utonuću i samoodrživosti. To se naselje prepoznaje po još nekoliko sačuvanih grobova. Grob u zemlji iskopan i kamenom pločom pokriven ili grob u kamenu izdubljen, pod zemljom ili nad zemljom služi za ljudske posmrtne ostatke. Ondje su donedavno živi ljudi dolazili na zasluženi odmor i gradili grad – grad, odnosno naselje mrtvih, sa svim razdjeljcima i ulicama. Više nisu po seoskim kolibama i kućama nego su u prostoru koji su oni ili njihovi nasljednici napravili.
U svim je religijama grob stvarna i znakovita veza između živih i mrtvih, između ovozemnoga i zagrobnoga života, pa se u njemu očituje i smisao smrti. Kršćanski grob imao je različite oblike (u zemlji – katakombe i sarkofag), zavisno o vremenu, kulturi i uljudbi, a označen je zajedničkim ili pojedinačnim križem ili kojim drugim kršćanskim znakom. Kršćani su najprije počeli hodočastiti na Isusov grob a potom na grobove svetaca i na grobove svojih milih i dragih predaka.
Srednjovjekovni i novovjekovni kršćanski grobovi razvijali su se od jednostavne grobne jame, grobnice i nadgrobne građevine, preko naših stećaka s jednostavnim i ukrašenim pločama ili s križem, do žare u zidnim udubljenjima. U srednjemu su se vijeku ljudi pokapali oko crkava ili u crkvenim svedbenicama (kriptama). Koncem toga razdoblja, zbog kuge, groblja su građena izvan gradova.
Počivalište (vječno), grôblje (grč. κοιμητήριον, lat. coemeterium, tal. cimetero, camposanto, fran. cimetière, njem. Friedhof, Begräbnisstätte, Schlafstätte), grob, greb, grebina, grebište, grobište, grobna jama, grobnica (usp.: pogreb, pokop, ukop, pogrebsti, pokopati) jesu sveta mjesta. - Sveta su mjesta ona koja se posvetom ili blagoslovom što ih propisuju bogoslužne knjige određuju za bogoštovlje ili pokop vjernika. – (Zakonik kanonskoga prava, Zagreb 1996., kanon 1205., usp. kan. 1243.) Groblje je mjesto uređeno za pokop mrtvih. Prema tomu Zakoniku, osim župa i redovničke ustanove, druge pravne osobe i obitelji mogu imati svoja groblja, koja treba blagosloviti (kan. 1241., & 1. i 2.).
Zato je Katolička Crkva nastojala, nastoji i neprestano potiče da se blagoslove nova groblja, koje osniva katolička zajednica ili javna vlast u katoličkim krajevima. Kršćani na svetim mjestima u blagoslovljenim počivalištima sahranjuju i poštuju ne samo tjelesa svoje braće po vjeri nego i onih koji su nam blizi po ljudskoj naravi. Krist je na križu otkupio sve ljude i za sve je svoju krv prolio. Krštenjem ljudi postaju Kristovi suradnici a svojim tjelesima posvećuju i mjesta svojih posmrtnih počivališta. U blagoslovu groblja molimo sljedeće: - Htio si da tvoj jedinorođeni Sin bude sahranjen u novome grobu i iz njega ustane kao pobjednik smrti te tako nama pruži jamstvo budućeg uskrsnuće… Nek ovdje pokojnička tjelesa počivaju u miru dok o slavnom dolasku tvoga Sina ne ustanu besmrtna! Nek ovdje duše živih krijepi vječna nada i neka ti odavle uzdižu ugodne molitve na pomoć onima koji usnuše u Kristu te bez kraja hvale tvoje milosrđe.
Na katoličkomu pogrebu molimo: - Gospodine Isuse Kriste! Ti si tri dana počivao u grobu i tako posvetio grobove svih koji u te vjeruju. Otada ona počivališta bude i nadu u uskrsnuće. Podaj milostivo da sloga tvoj – službenica tvoja u ovom grobu počiva snom mira do onoga dana kad ga (je) ti, koji si uskrsnuće i život, uskrisiš i obasjaš te u sjaju tvoga lica u nebu ugleda svjetlost vječnu.
Zakonik kanonskoga prava propisuje: - Neka se krajevnim pravom donesu prikladne odredbe o redu koji treba da se obdržava na grobljima, osobito o čuvanju i poštovanju njihove svete naravi. -. (Kanon 1243.)
Uništavanje grobalja, rušenje nadgrobnih spomenika, uništavanje križeva i sl. naziva se oskvrnućem groblja. Zakonik kanonskoga prava kaže: - Sveta se mjesta oskvrnjuju kad se u njima na sablazan vjernika počine teško uvredljiva djela koja su prema sudu mjesnog ordinarija tako teška i protivna svetosti mjesta… - (Kanon 1211.) To potpada pod crkvenu kaznu Zakonika Katoličke Crkve.
Zaglavak
Bili Brig je sveto mjesto ukrašeno stećcima, koje svjedoči o višestoljetnoj vjeri naših kršćanskih predaka. Na još je samo jednomu preostalom ukrašenom stećku umjetnik pokušao prikazati život. Kada dođete na Bili Brig, na Greb, sjetite se svih grobalja u cijeloj Grudskoj općini i Hercegovini, koji svjedoče o prošlosti, koja i sada odjekuje životnom tajnom i njegovom zagonetkom.
Zato ti, putniče namjerniče, koji ćeš obići stećke na Bilomu Brigu, ne misli da su oni umrli. Ne, oni nisu umrli. Postali su korijen života u našemu mjestu, koji još uvijek životari. Na groblju na Bilomu Brigu odnosno Grebu, pobratimstvom su sabrane duše, pradjedovske, djedovske, mirosničke, obraniteljske, domobranske, čovjekoljubive, bogoljubive, s dubosadnim kršćanskim korijenima, one koje se lako ne predaju, ne lome, a ako ih se i slomi, one prkose novom slobodom. Tada ćete čuti pjesmu jednog pjesnika: – Rodili me da prkosim vjetru svakom, lahoru, buri-orkanu… Onom slabom i jakom, u noći mrkloj i u svijetlu danu. Zato, neka nitko ničim ne uznemiruje one koji počivaju na svomu plemenitu, pokriveni stećcima, da ih obijesni putnik i namjernik ne bi ničim uznemirivao nego da bi se zaustavio, pomolio i razmislio o poruci: Što si ti, bio sam ja, a što sam ja, bit ćeš ti!
Zato se od groblja, (nečasnici???), zauvijek i za sva vremena, udaljite!
Molim širu javnost da pomogne očuvati kršćansko sveto mjesto i stećke, neponovljive dokaze hrvatske kulture. Oni su ondje davno stavljeni. Njihovo je mjesto ondje i ondje trebaju ostati. Namjeravano uništavanje spomenutoga kršćanskog groblja je zator. Zato mu se treba suprotstaviti. Uime Hrvatskoga kulturnog društva Napredka u Mostaru, koje se brine za očuvanje i upoznavanje naše kulturne baštine, prosvjedujem protiv uništavanja vječnoga počivališta katoličkih pređa, na posvećenomu groblju i uništavanje kršćanskoga groblja na Bilomu Brigu, i premještanje stećaka s njihova stoljetnoga mjesta. Ako mjerodavna vlast i Ministarstvo za zaštitu spomenika kulture ne zaštiti spomenuta groblja, snosit će suodgovornost za divljaštvo učinjeno na početku XXI. stoljeća (a o tomu će biti obaviješteni Ujedinjeni narodi, njihov Odio za kulturu).
Predsjednik HKD Napredka u Mostaru prof. dr. sc. fra Andrija Nikić
Mostar-Ružići-Grude, 16. ožujka 2009.
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -
Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos
Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills
Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke
Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata
http://www.adrianasmajic.blogspot.com/ adriana.smajic@gmail.com
Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal)
joza.vrljicak@gmail.com
(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000
