INTERVJU HRVOJA HITRECA ZADARSKOM «HRVATSKOM LISTU»
|
Srijeda, 11. studenoga 2009.
Sličnosti Hrvatske danas i u doba bana Jelačića
(Intervju Hrvoja Hitreca zadarskom «Hrvatskom listu»)
Povijesni romani nisu česti u suvremenoj hrvatskoj književnosti. To više je zanimljivo da će se uskoro pojaviti Vaš roman, radnja kojega se zbiva u l9. stoljeću.
|
Naslov knjige je « Što Bog dade i sreća junačka», te je iole upućenom čitatelju odmah razvidno da će biti riječi o banu Jelačiću. Rukopis sam dovršio i predao nakladniku, na žalost prekasno da bi knjiga bila tiskana još ove godine kada je stotinu i pedeseta obljetnica Jelačićeve smrti. Pojavit će se valjda oko Uskrsa sljedeće godine. Teoretici bi rekli da se radi o tzv. prstenastom romanu: dvanaest Jelačićevih suvremenica i suvremenika priča svoje priče u kojima ban i njegov život nisu nužno glavne teme, ali je Jelačić uvijek nazočan i uvijek se o njemu saznaje nešto novo. Te su osobe banova žena, moravska grofica Sofija von Stockau, Dimitrije Demeter , književnica Dragojla Jarnević, Jelačićev prijatelj grof Kulmer koji je nedugo nakon znamenitih događaja l848. umro u bečkoj umobolnici, knez Alfred Winidischgratz, banov suparnik koji je bio učinio sve da Jelačiću ne pripadne slava pobjednika kod Schwechata, ali nije uspio, zatim grofica Hermina Jelačić, žena banova brata Đure , slikoviti francuski barun Edgar de Corberon, koji je živio u Hrvatskoj i imao udjela u političkim događajima toga doba, turski vojskovođa Omer paša Latas ,koji je u jednom trenutku namjeravao samostalno zavladati Bosnom i nagovarao Jelačića da bude kralj u Hrvatskoj, Franjo Josip koji je uvažavao Jelačića, ali mu i podmetao svakom prilikom, liječeći osobne frustracije jer je i do njega došla glasina da je Jelačić u stvari njegov biološki otac. Zadnje dvije priče pripadaju zagrebačkom biskupu, a potom nadbiskupu Juraju Hauliku, te Ljudevitu Gaju.Jednu, vrlo zanimljivu priču pripovijeda seržan Luka, koji simbolizira Jelačićeve graničare
Izbor osoba, događaja i zemljopisnih odredišta upućuje na bitno: to jest knjiga o banu Jelačiću, ali je prvenstveno knjiga o Jelačićevu dobu, dakle o hrvatskom društvu i politici sredinom l9. stoljeća, te stanju duha i zbivanjima u cijelom srednjoeuropskom prostoru. Oduvijek sam smatrao da Jelačića treba približiti hrvatskoj publici i na ovaj, beletristički način, jer ništa nije tako upečatljivo kao kada se oživi povijesni lik. Sada će Jelačić biti nešto više od brončane statue, čovjek od krvi i mesa, sa svojim pobjedama i porazima, srećom i nesrećom.
A gdje je poveznica s našim vremenom ? Ima ih vrlo mnogo. Jelačićev glavni cilj, njegova povijesna zadaća bila je razdvojiti za vječna vremena Hrvatsku od Mađarske (suvremeno čitaj Hrvatsku od Srbije, odnosno Jugoslavije), a zatim izboriti unutar Austrijskoga carstva (čitaj Europska unija) ravnopravan položaj Hrvatske , tražeći to i za ostale slavenske zemlje.U prvome je uspio trijumfalnim pobjedama u ratu, u drugome nije. Bilo bi diletantski nagađati je li ban ili nije mogao l848. proglasiti samostalnost Hrvatske. Bio je kakav je bio i dogodilo se što se dogodilo. Hrvatska je umjesto zemlje pod krunom sv. Stjepana, dobila status krunske zemlje, a u nastavku druge polovice l9. stoljeća ponovila je staru pogrješku i (loše) se nagodila s Mađarima. Pa sve ispočetka. Suvremeno čitanje: Hrvatska je pristala na korake prema zapadnobalkanskoj uniji .
Povijest se ponavlja, u lošem smislu, samo onom naraštaju koji nije ni dovoljno odvažan ni dovoljno pametan. Upravo se pojavio jedan takav, a sufliraju mu i vječno zbunjeni stariji političari koji su sami proživjeli trenutke dohvaćanja hrvatske samostalnosti.
Što se događa s knjigom i kako ona «kotira» u svijetu masmedija?
Knjiga polako prelazi u drugo agregatno stanje, dotično u četvrtu dimenziju. Ja to (ponešto) razumijem, ali me se gadi. No bilo kako bilo, stvarno ili virtualno, snažna i dobro napisana knjiga uvijek će biti tražena i čitana , osim ako ju masmediji ne ubiju odmah po rođenju, što se u nas često događa. To što nas masmediji zatrpavaju informacijama, nije tako strašno jer razvija inteligenciju , dakle hitro odvajanje bitnoga od nebitnog. Problem je u tome što nas zatrpavaju dezinformacijama i poluistinitim interpretacijama, što na taj način pokušavaju kanalizirati ljudsku svijest prema svojim zamislima, pa i ideologijama. Treba pročitati sjajnu knjigu dr. Miroslava Tuđmana «Informacijsko ratište i informacijska znanost» da se vidi koliko je to daleko otišlo, uključujući i Internet.
Radi li se, dakle, o zloporabi medija ? Koliko su oni uopće samostalni?
Naravno da se radi o zloporabi. Devedeset posto medija u rukama su ili stranih vlasnika ili protuhrvatski orijentiranih osoba, koje su inicijalni kapital svojedobno isto tako dobile od stranaca, onih koji Hrvatsku ne mogu smisliti. Tako smo sada u doista shizofrenoj situaciji: imamo samostalnu hrvatsku državu, a nemamo (uz rijetke iznimke)i samostalne hrvatske medije koji bi prije i iznad svega promicali hrvatske interese i hrvatski osjećaj. No u čemu je dodatni paradoks? Pa te i takve novine ( televizije,itd) na koje se srdimo i opet su «na liniji», kao što su bile u komunistička vremena. Te i takve novine samo slijede, poantiraju, propagiraju ono što čini sramotna suvremena hrvatska politička elita. I tko će onda zamjeriti novinama? Pa nisu te novine i ti novinari izručili Gotovinu političkom sudu u Haagu, nisu ti novinari i novine pristajali (i dalje pristaju) na «uvjete» za ulazak u EU koji ponižavaju Hrvatsku i Hrvate,itd. Od početka 21. stoljeća mi i nemamo političku elitu na vlasti, nego osobe zalutale u politiku, osobe bez svijesti o povijesti, bez karaktera i bez vizije.
Mediji očito imaju i svoje favorite u utrci za dužnost predsjednika države ?
Tendencije su razvidne: mediji daju prostora političkim glazbenicima koji su dobili note od stranaca i Mesića, guraju one koji su izjavljivali da «naši generali u Haagu moraju dokazati nevinost» (Josipović) , guraju političarku koja je svojedobno izjavila da nema nacionalnih osjećaja (Pusić), podmeću svima koji ne dolaze iz crveno-žutoga tabora. Moglo se to i očekivati. Nadam se da će birači prepoznati igru, no njih će lako zavesti – u ovoj gospodarskoj situaciji – i populisti koji imaju čarobni štapić za sve probleme.
Koja bi stajališta trebao zastupati novi predsjednik RH?
Onaj tko dođe na Pantovčak trebao bi biti sve što nije Mesić.Treba, dakle, imati vrhunsku naobrazbu, treba uspostaviti prekinuti kontinuitet hrvatske državotvorne politike, treba biti reprezent onakve Hrvatske kakva ona doista jest : čvrste, tvrde pa i tvrdoglave, vođene isključivo hrvatskim, a ne stranim interesima. Treba se jasno i beskompromisno postaviti prema svim pokušajima da se Hrvatska utjera u stari jugoslavenski okvir pod bilo kojim imenom-Treba biti svjestan da je Hrvatska ipak i prije svega srednjoeuropska i sredozemne zemlja . Treba biti svjestan jedinstva hrvatskoga narodnog korpusa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te snažno djelovati na pitanju novoga ustavnog uređenja BiH kojim bi i Hrvati bili zadovoljni, u svojem entitetu koji – bez obzira na teritorijalnu nepovezanost – mora usključivati i bosansku Posavinu. A glede Europske unije – da bude na stajalištu saveza ravnopravnih nacionalnih država koje kroz EU ostvaruju svoje , prije svega gospodarske ciljeve – a povezane su zajedničkom povijesti u kojoj je kršćanstvo imalo presudnu ulogu. EU ne smije postati naddržavom koja preko anonimnih beamtera upravlja nacionalnim bogatstvima i sudbinom ljudi u zemljama-članicama. Europska povijest govori da takva nastojanja ne vode sreći, samo nevoljama.
Jesu li ljudi svjesni važnosti ovih izbora?
Sve zavisi o biračima. Pitanje je samo jesu li dovoljno politički zreli, znaju li dovoljno da mogu procijeniti, ili će opet jednom pogrješno odigrati, možda i na temelju izgleda osobe ili kakve fraze. To bi onda bila nova tragedija. Ovi izbori, rekao sam to već negdje, povijesni su izbori. Nakon njih Hrvatska može i dalje tonuti , a ako bude izabrana prava osoba može to biti početak novoga uzleta. Tu nema mjesta ni za kakav impresionizam, ni za kakvu ležernost (neizlaska na birališta i slično), nema mjesta za površnost. Ako umjesto Mesića dođe Mesara (prvi slogovi prezimena Mesić, Sanader, Račan) , ode Hrvatska.
Kako objašnjavate relativno visok postotak političara koji nisu svjesni hrvatskih nacionalnih i državnih interesa?
Radi se o ljudima, o kadrovima, koji su odgojeni u komunističkom duhu i toga se duha ne mogu osloboditi.Točnije rečeno, odgojeni su u jugokomunističkom duhu, dakle dresirani da djeluju protuhrvatski. Učili su ih da su svi Hrvati zločinci ili potencijalni zločinci i da se njihovu zločinačku narav može kontrolirati samo represijom . Učili su ih da je svaka nezavisna hrvatska država po prirodi stvari zločinačka , pa je za njih i ova suvremena – da nije tako, tko bi normalan pristao na haašku optužnicu o «zajedničkom zločinačkom pothvatu» koja upravo to tvrdi : da su Hrvati (znani i neznani) zločinci i da je moderna hrvatska država nastala na zločinu . Učili su ih da ne postoji poseban hrvatski jezik , i da svaki kroatizam nužno potječe od ustaša. Pa kako su, tako indoktrinirani, mislili tada, tako misle i sada . Ogromna većina hrvatskoga naroda ,uključujući one koji su išli u škole u doba komunizma, posve je svjesna svog identiteta, svoga jezika , pripadnosti Hrvatske zapadnoeuropskome kulturnom krugu , svjesna svoje bogate i burne povijesti, hrvatske narodne žilavosti , ponosa i dostojanstva. Onaj tko se ne može identificirati s državom i narodom kojemu pripada, spada u procesiju duhovno raseljenih osoba . Može djelovati kao privatnik, ali ne i kao javna osoba…Kad smo već u razdoblju priprema promjena Ustava (čemu se od srca protivim), onda treba u jednu od odredaba koje se tiču predsjednika države staviti i ovu: predsjednika može smijeniti Hrvatski sabor ako u duljem razdoblju bude dokazana njegova protuhrvatska djelatnost.
Inače, među svim kandidatima kojih ima dovoljno za jednu nogometnu ekipu, ja biram dr. Miroslava Tuđmana. I ne samo ja, nego vrlo širok krug hrvatskih intelektualaca, poglavito okupljenih oko Hrvatskoga kulturnog vijeća .
Nedavno ste govorili na zapaženoj tribini Hrvatskoga kulturnog vijeća o crnim listama u demokratskoj Hrvatskoj?
Istupio sam na toj tribini samo kao uvodničar, recimo tako. Govornici su bili Marija Peakić Mikuljan i Đuro Vidmarović, ali nisu bili i drugi na koje smo računali – mnogi književnici i novinari koji na svojoj koži osjećaju «rad» nevidljivih ideoloških komisija i koji bi mogli ispričati romane o tome što im se događa u navodno demokratskoj, samostalnoj hrvatskoj državi, za koju su se i oni na različite načine (pa i oružjem) borili.Ljude je strah za egzistenciju, a novinari su u ovoj krizi u posebno osjetljivom položaju. Sve kao u komunizmu: ako si na liniji (vlasnika novina) ostat ćeš , makar i s tom mizernom plaćom, ako nisi – letiš. A kamo onda može novinar? I još «prokazan»? Ono što nam doista nedostaje kao naciji jest hrvatski list, hrvatski dnevni list koji bi se, kako kažete, «identificirao s državom i narodom». Mislim da je kreativna snaga (izbačena iz linijskih novina) toliko narasla da bi rečene novine bile i te kako uspješne, ali nema početnog kapitala. Da ga je nemoguće dobiti, znam iz iskustva.
Glede crnih lista, svakome je jasno da postoje. Pogledajte samo koje se osobe uporno pojavljuju u Dnevniku HTV-a i koje se osobe uporno ne pojavljuju, valjda kao televizijski prilog borbi protiv hrvatskoga nacionalizma, u prijevodu: hrvatskoga domoljublja.
Hrvatski list
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -
Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos
Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills
Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke
Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata
http://www.adrianasmajic.blogspot.com/ adriana.smajic@gmail.com
Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal)
joza.vrljicak@gmail.com
(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000
