Mletacki zlocin - Miljenko Marić

- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000

MLETAČKI ZLOČIN

Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas, a iza kojih stoje talijanski instituti.

Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale».

Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima.

Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, kada je zadarsku nadbiskupiju podredila mletačkom utjecaju.

Nakon što dugo nije mogla osvojiti Zadar, Venecija je tijekom 12. stoljeća odličnom diplomacijom kod rimskih papa plela mrežu da zadarsku crkvu uzvisu na nadbiskupiju, što su i uspjeli. Isti (pape) su je crkveno podložili mletačkom, tj. gradeškom patrijarhu mjesto sebi. Može se reći da je to bio jedan od najuspješnijih poteza mletačke politike. Stoga se s pravom u povijesti ističe da je osnutak zadarske nadbiskupije «eminentno politički događaj». Vidljivo je da su tadašnji mletački pothvati uzrokovali otcjepljenje zadarske crkve, koje traje do danas.

Navedena diplomatska mletačka akcija oko osnivanja zadarske nadbiskupije je dosta razumljiva, gledano s mletačkog stajališta iz razloga što je tada Veneciji bilo vrlo nezgodno što su donjodalmatinske biskupije bile podvrgnute metropoliti u Splitu, a Split je politički bio sastavni dio hrvatske države. Budući da se na drugi način nije dalo otuđiti biskupe od splitskoga nadbiskupa nego tako da se jedna od biskupija podigne na nadbiskupiju i podloži zajedno sa sufraganima papi, to je dužd očito lako nagovorio papu Anastazija IV da zadarskoga biskupa uzvisi na čast nadbiskupa.

Međutim papa Anastazije ni jednom rječju nije spomenuo gradeškoga patrijarha kao vrhovnu crkvenu vlast nad novim zadarskim nadbiskupom. No, tako nije i ostalo jer Venecija nije željela samostalnog zadarskog nadbiskupa. Stoga je gradeškom patrijarhu Henriku Dandolu uspjelo nagovoriti Anastazijeva nasljednika Hadrijana IV da mu zbog odanosti koju ukazuje rimskom biskupu podloži Zadar. Već 1155.godine papa ispunjuje njegovu želju određujući da bude primas zadarskome nadbiskupu i njegovim sufraganima. Ipak papa nije išao tako daleko da na gradeškog patrijarha prenese sva papinska prava: njemu je prepustio posvećenje, a za sebe je zadržao pravo da zadarskome nadbiskupu pošalje palij (znak metropolitanske časti i vlasti). Ova podjela crkvene vlasti nad novim zadarskim metropolitom najbolji je dokaz mletačke upornosti i odlične diplomacije.

Nakon što je Venecija diplomacijom zadarsku nadbiskupiju podložila svojim interesima, to joj nije bilo dovoljno da potpuno ovlada Zadrom, već je 1202. godine ponovo ucjenila katoličku crkvu da im križari osvoje Zadar iz razloga što je Venecija financirala križarske ratove, a zauzvrat Venecija će im odgoditi dug, što su i učinili. Iste godine izvršen je mletačko-križarski zločin nad Zadrom, a nakon toga Zadar je pod mletačkom upravom bio gotovo četiri stoljeća, od 1409- 1797. godine.

Tadašnji papinski poslanik u ime pape zabranio je navalu na grad Zadar zbog toga što je bio kršćanski i da se u njemu nalaze hodočasnici. Međutim to nije zaustavilo mletačku nakanu da osvoje grad Zadar. Čim je «križarska rulja» provalila u grad počinila je strašan pokolj i pljačku. Uzalud su bile prijetnje pape Inocencije III, koji je tražio zakletvu od križara da više neće upadati u kršćanske zemlje.

Korist od uspješnih osvajanja bila je veća od straha pred «izopćenjem». Vjerska ideja postala je predmetom trgovine ili još točnije spretnim izgovorom za prikrivanje političkih planova. Idejne vođe takvog skretanja i deformiranja bili su Mlečani.

Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji.

Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno.

Za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme je imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast.

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1945. godine.

Nakon II svjetskog rata talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika.

Članovi navedene udruge u stalnom su kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima.

«Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, kada iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine i dr. Također na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra.

U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti.

Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem.

Zadarska nadbiskupija je do danas izuzeta iz redovite strukture Crkve u Hrvatskoj i izravno podložna Svetoj Stolici. Ista se treba što prije integrirati u hrvatsku crkvenu hijerarhiju iz razloga što ima podršku hrvatskih vjernika.

Određeni krugovi u Hrvatskoj stvaraju klimu da pitanje oko rješavanja Zadarske nadbiskupije još nije sazrijelo i da treba čekati. Vidljivo je da nije u interesu tih krugova da se riješi navedeno pitanje, a naročito sada kada imamo samostalnu i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Visoki crkveni vjerodostojnici u Hrvatskoj moraju što prije iznaći rješenje, kako bi se zadarska nadbiskupija uklopila u hrvatsku crkvenu hijerarhiju i time izbila «adut» talijanskim iredentistima za njihovim kontinuiranim posezanjem za hrvatskim teritorijem.

U Zadru, listopad 2009.g.

Mr.sc. Miljenko Marić