Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos
Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills
Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke
Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/ adriana.smajic@gmail.com
Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com
(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000
Urednicki komentar
Hrvatsko slovo, 6. studenoga 2009.
Sporazum o arbitrazi skriva prikriveni slovenski pokusaj otimanja hrvatskog teritorija.
Hrvatski sabor je 2. listopada s 80 glasova prihvatio Sporazum o arbitrazi izmedju vlada Hrvatske i Slovenije glede medjudrzavne granice, cime je Vlada dobila zeleno svjetlo za njegovo potpisivanje. Unatoc tomu i unatoc rijecima premijerke Kosor kako je suglasnost Hrvatskoga sabora - domoljubni cin, ostala su brojna otvorena pitanja na koja upozoravaju strucnjaci, intelektualci i Komisija HBK Iustitia et pax. Nuznost prihvacanja Sporazuma obrazlozena je nastavkom pregovora o ulasku Hrvatske u EU. Sporazum zapravo nevjesto prikriva slovenske pretenzije na hrvatski teritorij.
Svaki ulazak Lijepe nase u nadnacionalne tvorevine Hrvatska je placala gubitkom dijela povijesnog i etnickog teritorija. Povijest hrvatskoga puzanja nije od danas. Inozemna sredista moci vec poslovicno racunaju na hrvatske puzavce. Oni se izdasno honoriraju i poticu obecanjima, a za svaki novi hrvatski "strateski cilj" traze nove ustupke. Hrvatskoj je prije nekoliko godina "jedina prepreka na europskom putu" bio Ante Gotovina. Sad je to prihvacanje recenog Sporazuma. A sutra? I dokle, uostalom, to ucjenjivanje treba trpjeti?
Kontinuitet teritorijalnih izdaja hrvatskih komunista prekinuo je prvi demokratski izabrani predsjednik, dr. Franjo Tudjman. Njegova recenica - "Ni pedlja hrvatske zemlje" - u tom je kontekstu odlucujuca premda je i sam u teritorijalnom pogledu bio realni minimalist, nije postavljao pitanje Boke kotorske, Srijema i tako dalje, vec je pristao na takozvane "avnojevske granice", jugokomunisticki oblikovane, koje je blagoslovio Badinter i priznala medjunarodna zajednica. Tudjman je, unatoc tom minimalizmu, prekinuo kontinuitet teritorijalne izdaje hrvatskih komunista. U okviru badinterovskih granica bio je jasan - odstupanja vise nema. Ni pedlja! Koja je to danas sila koja moze detronizirati ovo nacelo uskladjeno s medjunarodnim pravom? Koja god bila i kako god se zvala, ona nije hrvatska. Zato je opravdano i pitanje - u kojoj mjeri Hrvatska uopce moze utjecati na sastav arbitraznog suda. Ako nam suprotna strana odredjuje sastav arbitraznog suda onda je i rezultat arbitraze predvidiv.
Sporazum Racana s Drnovsekom dio je kontinuiteta predtudjmanovskih gubitaka teritorija. Moguce je da EU slovenske granice s Hrvatskom priznaje u onom opsegu u kojem su ga izarbitrirali Racan i Drnovsek. Sporazum Kosorove s Pahorom proteza je njihova sporazuma. Njime nismo izravno, sad i odmah, izgubili dio teritorija, ali stoje cinjenice: Arbitraza je losija od mjerodavnoga medjunarodnog suda, drugo - sto ako na referendumu narod kaze ne ulasku u EU? Arbitraza ce potrajati, prema predvidjanjima do 2014. Ako ne udjemo do tad u EU, hoce li Hrvatski sabor dobro procitati izjavu Iustitie et pax, osvjeziti povijesno pamcenje i potom ukinuti suglasnost, a Vlada slijedom toga raskinuti Sporazum o arbitrazi i vratiti se na poziciju mjerodavnog Medjunarodnog suda UN?
Ako se pak nastavi s puzanjem, mogli bismo odlukom arbitraznog suda ostati bez dijela teritorija, po istom nacelu kao sto je komunisticka "arbitraza" otela hrvatske teritorije u Istri, Dalmaciji, Boki, Srijemu. Ako su vec hrvatski komunisti zbog toga izbjegli bilo kakvu odgovornost, u demokratskim okolnostima vise se tako ravnodusno (idi mi - dodji mi) prema puzavcima ne bismo smjeli ponasati. Ali ni prema paranacelima, kao sto je slovenska "pravicnost" koja bi trebala zamijeniti, kao sto je to dobro primijetio dr. Adalbert Rebic, staro nacelo - ne ukradi.
A da je doista rijec o slovenskom pokusaju otimanja hrvatskoga teritorija potvrdjuje i tekst medjunarodnoga ugovora, kojega smo pred zakljucenje broja dobili od ustavnog suca u miru Milana Vukovica: "Memorandum o suglasnosti izmedju Vlade Republike Hrvatske, Vlade Talijanske Republike i Vlade Republike Slovenije o uspostavi zajednickog sustava plovidbenih pravaca i sustava usmjerene i odijeljene plovidbe u sjevernom dijelu sjevernog Jadrana", potpisan u Anconi 19. svibnja 2000. (u potpisu Tonino Picula, ministar vanjskih poslova hrvatske vlade, Lamberto Dini, ministar vanjskih poslova talijanske vlade i Dimitrij Rupel, ministar vanjskih poslova slovenske vlade).
Prema tome Sloveniji nitko ne blokira plovidbu, niti pristup otvorenom moru. Njezini zahtjevi su pokusaj iznude dijela hrvatskoga drzavnog teritorija. U cudnovatoj raspravi Hrvatskog sabora glede davanja suglasnosti Sporazumu o arbitrazi, ali i ranije, ovaj je dokument nasiroko zaobidjen kao hrvatski argument. Sto se hrvatskog Jadrana tice, ne zaboravimo da smo se vec odrekli i gospodarskog pojasa i tzv. zasticenog ekoloskog pojasa, sto ce i arbitrazni sud uvaziti, ali ne kao hrvatski argument. Poslije pristajanja na arbitrazu, neki vec upozoravaju, slijede slicni "morski" zahtjevi Federacije BiH, a onda i Crne Gore.
No comments:
Post a Comment