Deklaracija o nazivu
i položaju hrvatskog književnog jezika
Ova je Deklaracija jednoglasno prihvaćena na plenarnom
sastanku Družitva književnika Hrvatske, 15. ožujka 1967. u Zagrebu. Deklaraciju
su potpisale sve hrvatske književne i jezikoslovne ustanove i najmjerodavniji
ljudi u pitanjima jezika, književnici i jezikoslovci, medju kojima Miroslav Krleža
i profesor Ljudevit Jonke, aktivni članovi Kornunističke partije Hrvatske.
Nasuprot ovoj jednodušnosti, jugosIavenski policijski režim temeljen na fikciji
o političkom jedinstvu Južnih Slavena, a u službi srpske hegemonije — nije
mogao naći drugog odgovora na ovu Deklaraciju o hrvatskom književnom: jeziku,
nego li prijetnje i nasilja protiv potpisnika Deklaracije. No, usprkos sve
reakcije režima, Deklaracija ostaje neuništiv dokumenat duboke rodoljubne i
demokratske svijesti hrvatske inteligencije, koja u zajednici s čitavim
hrvatskim narodom brani temeljna prava na nacionalno samoodredjenje hrvatskog
naroda.
HRVATSKA REVIJA vrši posebno časnu dužnost i ovu Deklaraciju
pruža medjunarodnoj publici na njemačkom i francuskom jeziku.
UREDNIŠTVO
Višestoljetna borba jugoslavenskih naroda za nacionainu
slobodu i socijalnu pravdu kulminirala je revolucionarnim preobražajem u razdoblju
od 1941-1945. Tekovine Narodnooslobodilačke .borbe i soci-jalističke revolucije
omogućile su svim narodima i narodnostima u Jugoslaviji da udju u novu fazu
njihova povijesnog postojanja. Oslanjajući se na temeljna načela socijalizma o
pravu svakog čovjeka da živi slobodan od svake podjarmljenosti i o pravu
svakoga naroda na potpun suverenitet i neograničenu ravnopravnost sa svim
drugim nacionalnim zajednicama, Slovenci, Hrvati, Srbi, Crnogorci i Makedonci
formirali su federativni savez, sazdan od 6 socijalističkih republika, kao
jamstvo te uzajamne ravnopravnosti, medjusobnog bratstva i socijalističke suradnje.
Načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti
obuhvaća i pravo svakoga od naših naroda da čuva sve atribute svoga nacionalnog
postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju privrednu, nego i kulturnu
djelatnost. Medju tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno
ime jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotudjivo pravo svakoga
naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o
filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične varijante ili čak u cijelosti
pripada i nekom drugom narodu.
Novosadski dogovor opravdano je deklarirao zajedničku lingvističku
osnovu srpskog i hrvatskog književnog jezika, ne poričući historijsku,
kulturnohistorijsku, nacionalnu i političku istinu o pravu svakoga naroda na
vlastiti jezični medij nacionalnog i kulturnog života. Te su tekovine formirali
i ustavni tekstovi, i program Saveza komunista, političkog predvodnika naših
naroda u revolucionarnoj borbi.
Ali usprkos jasnoći osnovnih načela, stanovite nepreciznosti
u formulacijama omogućavale su da ta načela budu u praksi zaobilažena,
iskrivljavana i kršena unutar širih pojava skretanja u realnosti našega
društvenog i ekonomskog života. Poznato je u kojim su okolnostima u našoj
zemlji oživjele tendencije etatizma, unitarizma, hegemonizma. U vezi s njima
pojavila se i koncepcija o potrebi jedinstvenog „državnog jezika", pri
čemu je ta uloga u praksi bila namijenjena srpskom književnom jeziku zbog
dominantnog utjecaja administrativnog središta naše državne zajednice. Usprkos
VIII kongresu, IV i V plenumu CK SK J, koji su u našim danima posebno naglasili
važnost socijalističkih načela o ravnopravnosti naših naroda pa, prema tome, i
njihovih jezika, putem upravnog aparata i sredstava javne i masovne
komunikacije (saveznih glasila, Tanjuga, JRTV u zajedničkim emisijama, PTT,
željeznicama, tzv. materijala ekonomske i političke literature, filmskih
žurnala, raznih administrativnih obrazaca), zatim putem jezične prakse u JNA,
saveznoj upravi, zakonodavstvu, diplomaciji i političkim organizacijama,
faktično se i clanas provodi nametanje „državnog jezika", tako da se
hrvatski književni jezik potiskuje i dovodi u ne-ravnopravan položaj lokalnog
narječja.
Osobito važne inicijative privredne i društvene reforme,
oslanjajući se na bitna svojstva našeg samoupravnog socijalističkog društva,
obve-zuju nas da na području svoga djelovanja — jezika, književnosti, zna-nosti
i kulture uopće — poduzmerno sve potrebno da se u neposrednoj praksi ostvaruju
i ostvare sva izložena načela našeg socijalističkog sustava.
Na toj osnovi potpisane hrvatske kulturne i znanstvene
ustanove i organizacije smatraju da je neophodno potrebno:
1) Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i
ravnopravnost četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga,
makedonskoga.
U tu svrhu treba izmijeniti formulaciju iz Ustava SFR J, čl.
131, koja bi morala glasiti ovako:
„Savezni zakoni i drugi opći akti saveznih organa objavljuju
se u autentičnom tekstu na četiri književna jezika naroda Jugoslavije: srpskom,
hrvatskom, slovenskom, makedonskom. U službenom sao-braćaju organi federacije
obvezno se drže načela ravnopravnosti svih jezika naroda Jugoslavije."
Adekvatnom formulacijom treba osigurati i prava jezika
narodnosti u Jugoslaviji.
Dosadašnja ustavna odredba o „srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom
jeziku" svojom nepreciznošću omogućuje da se u praksi ta dva usporedna
naziva shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnost i hrvatskog i
srpskog književnog jezika, jednako medju sobom, kao i u odnosu prema jezicima
ostalih jugoslavenskih naroda. Takva nejasnoća omogućuje da se u primjeni
srpski književni jezik silom stvarnosti nameće kao jedinstven jezik za Srbe i
Hrvate. Da je stvarnost zaista takva, dokazuju mnogobrojni primjeri, a medju
njima kao najnoviji nedavni Zaključci pete skupštine Saveza kompozitora Jugoslavije.
Ti su zakijučci objavljeni usporedno u srpskoj, slovenskoj i makedonskoj
verziji kao da hrvatskoga književnoga jezika uopće nema ili kao da je
istovjetan sa srpskim književnim jezikom.
Potpisane ustanove i organizacije smatraju da u takvim
siučajevima hrvatski narod nije zastupan i da je doveden u neravnopravan
položaj. Takva se praksa ni u kojem slučaju ne može opravdati inaće neospor-nom
znanstvenom činjenicom da hrvatski i srpski književni jezik imaju zajedničku
lingvističku osnovu.
2) U skladu s gornjim zahtjevima i objašnjenjima potrebno je
osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga književnog jezika u školstvu,
novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se god radi
o hrvatskom stanovnikvu, te da službenici, nastavnici i javni rad-nici, bez
obzira otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u
kojoj djeluju.
Ovu Deklaraciju podnosimo Saboru SRH, Saveznoj skupštini
SFRJ i cjelokupnoj našoj javnosti da se prilikom pripremane promjene Ustava
izložena naćela nedvosmisleno formuliraju i da se u skladu s time osigura
njihova potpuna primjena u našem društvenom životu.
Matica hrvatska
Društvo književnika Hrvatske
PEN-klub, Hrvatski centar
Hrvatsko filološko društvo
Odjel za filologiju Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti
Odjel za suvremenu književnost JAZU
Institut za jezik JAZU
Institut za književnost i teatrologiju JAZU
Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik
Filozofskog fakulteta u Zadru
Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik
Filozolskog fakulteta u Zagrebu
Katedra za povijest hrvatskog jezika i
dijalektologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Katedra za stariju hrvatsku književnost
Filozofskog fakulteta u Zadru
Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskog
fakulteta u Zagrebu
Katedra za noviju hrvatsku književnost
Filozofskog fakulteta u Zadru
Katedra za noviju hrvatsku književnost
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Institut za lingvistiku Filozofskog
fakulteta u Zagrebu
Institut za nauku o knjilevnosti Filozofskog
fakulteta u Zagrebu
Staroslavenski institut u Zagrebu
Društvo književnih prevodilaca Hrvatske
Ver
también / See also / Gledaj isto:
The
1967 Declaration and related texts, in 5 languages (16 texts)
Croatian
Matica iseljenika i Deklaracija o nazivu
i položaju hrvatskoga književnog jezika - Ivan Čizmić
Deklaracija o Nazivu i položaja
Hrvatskog Književnog jezika i emigracija – Joza Vrljicak
Deklaracija o nazivu i položaju
hrvatskog književnog jezika (1967) - Hrvatska Revija, godina
XVII, svezak 1-2 (65-66), München, Kolovoz 1967
Apel hrvatskih književnika i pisaca u
emigraciji – Hrvatska Revija, godina XVII, svezak 1-2 (65-66),
München, Kolovoz 1967
Od Baščanske ploče do zagrebačke
Deklaracije (1076-1967) – Vinko Nikolić - Hrvatska Revija, godina
XVII, svezak 1-2 (65-66), München, Kolovoz 1967
http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/04/od-bascanske-ploce-do-zagrebacke_6.html
Borba za hrvatski književni jezik (1967) –
Krsto Spalatin - Hrvatska Revija, godina XVII, svezak 1-2 (65-66), München, Kolovoz
1967
Spanish
Los croatas en defensa de su idioma
nacional - Ivo Bogdan, Buenos Aires - Studia Croatica, Año VIII,
Buenos Aires, 1967, N° 24-27
La declaración sobre la denominación y
la situación actual del idioma literario croata - Studia
Croatica, Año VIII, Buenos Aires, 1967, N° 24-27
Proyecto de resolución de un grupo de
escritores servios - Studia Croatica, Año VIII, Buenos Aires,
1967, N° 24-27
La lengua croata - Zdravko
Sancevic, Caracas, Venezuela - Studia Croatica, Año VIII, Buenos Aires, 1967,
N° 24-27
German
Deklaration
über die Bezeichnung und Stellung der kroatischen Schriftsprache - Hrvatska Revija, godina XVII, svezak 1-2 (65-66),
München, Kolovoz 1967
Appell
kroatischer Schriftsteller im Exil - Hrvatska Revija, godina XVII, svezak 1-2 (65-66), München, Kolovoz
1967
French
Declaration
sur l'appellation de la langue littéraire croate et sur sa situation dans les
circonstances actuelles (1967) - Hrvatska Revija, godina XVII, svezak 1-2 (65-66), München, Kolovoz
1967
Appel
des écrivains croates en exil (1967) - Hrvatska Revija, godina XVII, svezak 1-2 (65-66),
München, Kolovoz 1967
English
Serbo-Croatian
or Serbian and Croatian? Considerations on the Croatian Declaration and Serbian
Proposal of March 1967 –
Includes the Declaration Concerning the
Name and the Position of the Croatian Literary Language - Christopher
Spalatin - Journal of Croatian Studies, VII-VIII, 1966-1967, Annual Review of
the Croatian Academy of America, Inc., New York
Statement
of the Croatian Academy of America Regarding the Zagreb Language Declaration
(1967) - Journal of
Croatian Studies, VII-VIII, 1966-1967, Annual Review of the Croatian Academy of
America, Inc., New York
No comments:
Post a Comment