ANDJELKO JURUN – “In Memoriam – 20.10.1925 + 23.04.2012“

ANDJELKO JURUN – “In Memoriam – 20.10.1925 + 23.04.2012“
Poštovane dame i gospodo !
Tužni zbore !
Kao predsjednik Hrvatsko Argentinskog Kulturnog Kluba i bivši predsjednik Hrvatskog Doma
d.d. želim se osvrnuti sa par rijeci na neočekivanu smrt hrvatskog rodoljuba i poslodavca
Andjelka Juruna prošli 23. travnja 2012 u Buenos Aires.
Andjelko je bio rodjen 20. listopada 1925 u Selcima na otoku Braču u katoličkoj obitelji
selackoga kameno industrijalca kao treće i najmladje dijete.
Osnovnu školu je završio u Selcima dok klasićnu gimnaziju započeo kod Dominikanaca
na Bolu i završio u Zagrebu za vrijeme II. Svjetskog Rata u kojem se ja nalazila tada nova
Nezavisna Država Hrvatska.
Makar se upisao na Gradjevinski Fakultet u Zagrebu ratno stanje i mobilizacija hrvatskih
mladića dovela ga je u časničku školu i nakon toga na vojnu specijalizaciju u Austriji.
Nakon završetka II Svjetsog Rata i pada NDH u svibnju 1945 godine Andjelko, kao
i vrlo mnogo hrvatskih mladića, intelektualaca i državotvornih rodoljuba, napustio je
Domovinu bježeći od kumunizma i ponovne uspostave druge, ovaj puta, srbo-komunističke
Jugoslavenske Federacije.
Imao je sposobnost i sreću da preživi Bleibursku Tragediju i Kolone Smrti nakon predaje
hrvatske vojske i nenaoružanih civila englezima i da preko Italije stigne u Argentinu u 1947.
godine zajedno s velikim brojem hrvatskih ratno-političkih izbjeglica.
Kao sposoban i pametan čovijek brzo se snašao u novoj sredini i uspijo je osnovati svoje
vlastično kemisko poduzeće u Argentini i Brazilu i započeo svoj državotvorni rad s ostalim
hrvatskim političkim emigrantima u Argentini priključujući se u već postojeće organizacije
kao Hrvatski Domobran za Južnu Ameriku ili osnivajući nove kao Hrvatsko Argentinski
Kulturni Klub u kojem je djelovao kao aktivan član sve do svoje smrti.
Andjelko je imao veliku sreću da doživi lom i raspad druge komunističke Jugoslavije i
ponovnu uspostavu slobodne i neovisne Republike Hrvatske nakon 45. godina srbo-
komunističkog terora nad hrvatskim narodom u Domovini.
Bio je jedan od osnivatelja Hrvatsko Argentinske Trgovačke Komore u Buenos Airesu i
aktivan član Centra Hrvatskih Umirovljenika.
Od 2000. godine do danas je bio predsjednik Hrvatskog Doma d.d. i za vrijeme njegovog
predsjedništva je sagradjena nova centralna glavna zgrada u ulici Lugones u kojoj mogu
imati podkrovište sve državotvorne hrvatske organizacije, kako je to već bila tradicija
Hrvatskog Doma d.d. od svog postanka dok su mu sjedišta bila u ulici Salti i na Boedu.
Usprkos svakodnevnih svojih poslova i briga Andjelko je, nakon ponovne uspostave
Republike Hrvatske, pažljivo dnevno pratio hrvatski tisak i aktivno sudjelovao u njemu pisući
i šireći članke u korist hrvatske, stalno ugrožene, samostalnosti i neovisnosti.
Zato, dragi Andjelko, želimo još jednom izraziti Tebi naše priznanje i zahvalnost za tvoj
uporni i plodan rad kroz toliki niz godina u našoj zajednici.
A supruzi Dubravki i ostaloj tužnoj rodbini u Argentini i Domovini izrazujemo našu naj
iskrenitiju sučut.
Počivao u Miru !

Davor Porić