087 - Hrvatska – društvo znanja: mit ili realnost

087 - Hrvatska – društvo znanja: mit ili realnost

Dragan Primorac

(Medicinski fakultet, Split; Medicinski fakultet, Osijek; The Pennsylvania State University, Sjedinjene Američke Države; University of New Haven, Sjedinjene Američke Države)

Godinama tvrdim da male države poput Hrvatske moraju svoje gospodarstvo temeljiti na znanju, inače veoma brzo u svijetu globalizacije neće značiti mnogo.

Rezultati golemih ulaganja u obrazovanje, kao i svih promjena koje smo napravili od 2003. do 2009., najbolje su vidljivi iz istraživanja 2010., koje su proveli ugledni svjetski znanstvenici, među kojima i nobelovci, a objavio ga je američki tjednik Newsweek.

Hrvatska se tada prema kvaliteti obrazovnoga sustava našla na 22. mjestu u svijetu, ispred Sjedinjenih Američkih Država, Norveške, Izraela i mnogih drugih država.

O vrijednosti tog rezultata svjedoči još jedan pokazatelj: od 20 vodećih država svijeta iz skupine G-20, koje čine 85% ukupnoga svjetskoga bruto nacionalnog proizvoda, 80% svjetske trgovine i dvije trećine svjetske populacije, Hrvatska je po kvaliteti obrazovanja bila bolja od njih 12. Dakle, i iz tog podatka proizlazi da Hrvatska ima budućnost ako je sami ne ugrozimo vlastitim greškama.

Nedvojbeno je da je bez znatnog povećanja izdataka za sustav obrazovanja i znanosti nemoguće postići značajne pomake u izgrađivanju društva znanja.

Stoga je logično da najvidljiviji pomaci iz perioda našega mandata uključuju rekordno povećanje proračuna sa 7 na 13 milijardi kuna, što je omogućilo izgradnju/dogradnju 350 školskih objekata da bi se napokon (prvi put nakon 1945.) ukinula treća smjena u hrvatskim osnovnim školama, izgradnju gotovo 350 000 m2 prostora na hrvatskim sveučilištima, uvođenje mogućnosti učenja dvaju stranih jezika svim učenicima osnovnih škola, informatizaciju obrazovnih institucija u cijeloj vertikali obrazovanja, povećanje broja studenata za oko 40 000, a izgradnjom brojne sportske infrastrukture i promjenom odnosa prema sportu broj učenika koji se bave školskim sportom udvostručen je u odnosu na 2003. godinu.

Prvi je put u Hrvatskoj uvedeno vanjsko vrednovanje obrazovanja te državna matura, najzahtjevniji reformski zahvat u povijesti hrvatskoga školstva. Stimulativnim mjerama (subvencionirana stambena kamata, stvaranje kadrovskih i tehničkih preduvjeta) u Hrvatskoj je prvi put u pravom smislu zaživio projekt “Priljeva mozgova” te se od 2004. do 2009.

U Republiku Hrvatsku iz inozemstva vratilo stotinjak hrvatskih znanstvenika, uglavnom doktora znanosti, a istodobno je pokrenut i Fond “Jedinstvo uz pomoć znanja” (UKF).

Veliki su uspjesi postignuti povećanjem apsorpcijskoga kapaciteta programa Europske unije, a znanstvena je suradnja uspostavljena s vodećim državama svijeta, uključujući Sjedinjene Američke Države, Japan, Indiju, Izrael itd.

Poseban smo naglasak davali povezanosti gospodarstva i sustava znanosti i obrazovanja. Tako su u sklopu Poslovno-inovacijskoga centra Hrvatske (BICRO) kreirani programi RAZUM, TEHCRO, IRCRO, KONCRO i PoC, koji znanje hrvatskih stručnjaka prenose u gospodarstvo.

Stimulativnim mjerama za ulaganje u znanost, inovacije i nove tehnologije prvi put u Republici Hrvatskoj privatni je sektor uložio gotovo isti iznos sredstava kao država.

Prema izvještaju Europske komisije, postigli smo da je Hrvatska po udjelu visokoobrazovanih u rangu s Austrijom, Mađarskom i Poljskom. Točnije, prema procjeni udjela visokoobrazovanih u dobi od 25. do 64. godine, broj visokoobrazovanih u ovoj populaciji za 2008. iznosio je 18,5%.

Nema sumnje da je Hrvatska – da je kojim slučajem nastavila intenzivni nastavak ulaganja u sustav obrazovanja – do danas mogla dostići razinu visokoobrazovanih višu od 23%.

Iz svega rečenog jasno je da su signifikantna poboljšanja obrazovnoga sustava moguća i da moraju ostati konstantnom težnjom svake države, posebice onih koje svoj hendikep veličine i utjecaja mogu nadoknaditi isključivo znanjem i konkurentnošću svojih građana.

Hrvatski Iseljenički Kongres, Zagreb 23. - 26. Lipnja 2014.