“Srbobran” (“Novosti”) samo vrh sante leda

“Srbobran” (“Novosti”) samo vrh sante leda

Možda ste opazili, poštovani čitatelji ovih stranica, da Hrvatsko kulturno vijeće u zadnje vrijeme gotovo i nema posebnih priopćenja. Zašto? Jer se radi o uzaludnom poslu, jer ne postoji dostojna adresa, a priopćenja ne dolaze do šire hrvatske javnosti budući da ih mediji ignoriraju te još jedino Hina dobro obavlja svoju temeljnu zadaću. Komu poslati priopćenje? Hrvatskom saboru koji vrvi anonimcima i diletantima, hrvatskoj Vladi koja će možda odgovoriti kratkim pismom koje ne znači ama baš ništa niti daje nade da će bilo što biti poduzeto? Ministarstvu kulture, koje je potpuno dezorijentirano i u kojemu djeluju velikosrpski provokatori?

Još je jedan razlog zašto ne pišemo priopćenja, barem ne u tolikom broju kao do sada. Naime, sat otkucava i bliži se vrijeme kada će se na političkoj sceni pojaviti pokret koji će na parlamentarnim izborima smijeniti nesposobne stranke, odgovorne za propadanje Hrvatske. Kada to bude, a bit će jer drugoga izlaza nema (osim nemira i kaosa), onda HKV i ne će imati potrebu pisati priopćenja. Jedno takvo nenapisano priopćenje u drugim bi okolnostima svakako zasluživala najnovija drskost Pupovčevih "Novosti" koje su od početka snažno krenule putem onoga "Srbobrana" na prijelazu 19. u 20. stoljeće – putem očitog i neskrivanog protuhrvatstva, s bezočnim napadima na hrvatske institucije, hrvatsku državu i naravno Oružane snage Republike Hrvatske, stvorene u doba unutarnje i vanjske srpske agresija na RH.

No komu poslati priopćenje? Hrvatskom saboru koji svjesno podupire srpski ekskluzivizam, oduzimajući u Saboru mjesta Hrvatima koji žive izvan domovine, i dajući mjesta Srbima kao izdvojenoj manjini nad manjinama? Hrvatskoj Vladi koja želi oživjeti "zajednice srpskih općina" da bi valjda stvorila zakonske mogućnosti za autonomije ili nove krajinske organizme? Ministarstvu kulture koje se otvoreno stavlja na stranu velikosprskih pretenzija i financira knjigu poput one "Jezik i nacionalizam" u kojoj se Hrvatima odriče pravo da svoj jezik nazivaju svojim, narodnim imenom?

Svi oni ne zaslužuju da im se šalje priopćenje, štoviše, proigrali su priliku da se s njima razgovara jer su se nakon svakoga našeg upozorenja i opomene povlačili u svoj autistični kut, slično većini medija koji guraju glavu u pijesak i do beskonačnosti (u odnosu na HKV, ali ne samo na HKV) ponavljaju "Ignorabimus!". Podsjeća me to vrlo slikovito na situaciju svršetkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, a znamo i kako je ignoriranje završilo i što se potom događalo.

Oni moraju otići. Njih trebaju zamijeniti ljudi kojima povijest nije nepoznata, kojima sadašnja situacija nije nesavladiva i kojima budućnost nije neprozirna. Ljudi koji su svjesni klopke liberalizma u koju je upala Hrvatska i srozala se gospodarski i duhovno, preuzimajući vrijednosti i vrjednote protivne onim nacionalnim (a ujedno i univerzalnim) vrijednostima na kojima je počivalo hrvatsko društvo. Ljudi koji znaju što je suverena država i kako se ona ponaša u svakoj prilici.

Tada se ne će moći dogoditi ni jedna od pojava kojima smo sada svjedoci: da nekad nacionalno svjesna hrvatska stranka uzme u koaliciju srpsku stranku proviđenu kadrovima koji su bili u neprijateljskim redovima, ne će se moći dogoditi da samoproglašeni vođa nekakvog Srpsko narodnog vijeća usmjeruje hrvatsku politiku i voda sa sobom hrvatskoga predsjednika kao medvjeda, ne će se moći dogoditi da usred Zagreba izlazi srpski list koji vrijeđa hrvatske osjećaje i (naravno) Hrvatsku vojsku i Hrvatski domovinski rat, da hrvatske vojnike, hrvatske branitelje prikazuje kao vampire, da se raduje padu hrvatskih zrakoplova u stilu zlurade osvete onima koji su zaslužni za obranu i opstanak hrvatske države – one države koja je nastala ne samo na težnji Hrvata da imaju vlastitu državu, nego i prije svega na težnji da budu slobodni, da imaju okvir za svoju kulturu, da u miru jačaju i rastu i da im više nikada nitko ne bude gospodarom, da ih nitko nekažnjeno ne vrijeđa u njihovoj zemlji, da im ne nameće svoj jezik i svoju (ne)kulturu.

A ti koji su to činili kroz cijelo dvadeseto stoljeće bili su upravo Srbi. Ne Finci, ne Korejci, nego Srbi, koji su se (dio njih, a ostali uglavnom šutjeli i držali fige) napokon puškom i nožem okomili na Hrvate i – doživjeli poraz. Jesu li? Privremeno. U Hrvatskoj su izgubili rat, ali su u Bosni i Hercegovini, staroj hrvatskoj postojbini, proširili srpske granice i uzeli pola Bosne. To što je njihovo genocidno osvajanje blagoslovljeno u Daytonu, jedna je od najvećih sramota suvremene civilizacije. No bilo je to ujedno i sokoljenje Srba iz Hrvatske koji su, premda vojno pregaženi u Oluji, imali rašta da se uzdaju u privremenost poraza i na tomu zdušno radili, to više kada su nakon Tuđmanove smrti vidjeli da imaju posla s političkim idiotima, te da prolaze kao kroz maslac sa svojim subverzivnim idejama, odnosno novim srpskim nasiljem nad hrvatskim pučanstvom. Štoviše, zahvaljujući žalosnom profilu hrvatskih "elita" bili su pozvani, objeručke prihvatili da uđu u koaliciju i neočekivano se našli na vlasti. Deset godina nakon što su se prvi hrvatski prognanici počeli vraćati u Vukovar! Slično kao da su 1955. SAD svoju nemalu japansku manjinu pripustile da participira u vlasti i dale joj mjesto potpredsjednika.

No takvo razmišljanje je potpuno nepoznato još i dalje neprirodno ideologiziranoj hrvatskoj politici koja zadršće pri samom spomenu imena Srba, priznajući tako da je opterećena nepostojećim hipotekama i dajući do znanja da im je spremna beskonačno popuštati, kao što popušta i u drugim, "europskim" područjima. Takav način ponašanja hrvatske državne vlasti ne izaziva zahvalnost ili barem pristojno ponašanje Srba (to jest njihovih političara i medijskih promotora), nego nova zahtijevanja i nove otvorene drskosti koje ovih dana kulminiraju, snažno uznemiruju hrvatsku javnost i vrijeđaju uspomenu na šesnaest tisuća poginulih hrvatskih branitelja i isto toliko ranjenih, na tisuće i tisuće ubijenih civila i stotine i stotine djece koja nam sada nedostaju.

Kažem, sat otkucava. Ubrzo će stvari doći na svoje mjesto, a i Srbi će doći na mjesto koje im pripada kao manjini, zaštićenoj postojećim ustavnim zakonom. Citirat ću za kraj čovjeka koji je bio odan južnoslavenskoj ideji, ali ne i fanatik. Zove se Strossmayer. On je rekao: "Ja mnijem da Srbima ne treba prostiti gdje nemaju pravo, jerbo upravo tim bivaju smjeliji i drzovitiji." Hrvoje Hitrec

- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000