Roman „Zlatarevo zlato“ Augusta Šenoe preveden na španjolski jezik

Roman „Zlatarevo zlato“ Augusta Šenoe preveden na španjolski jezik

Hrvatska Matica Iseljenika

Ovih je dana početkom ljeta u Buenos Airesu, uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, promoviran prvi prijevod na španjolski jezik  „Zlatareva zlata“ Augusta Šenoe, objavljen u Zagrebu prije stoljeća i pol 

Jedan od najčitanijih romana slavnoga hrvatskoga pisca 19. stoljeća Augusta Šenoe „Zlatarovo zlato“ objavljen je ovih dana u Buenos Airesu na španjolskom jeziku pod naslovom „El Tesoro del Orfebre“, a preveli su ga Adriana Ivana Smajić i Joza Vrljičak. Roman je na vremenskoj okomici od gotovo 150 godina, točnije 1871. izlazio prvotno u nastavcima u Viencu,  a kao knjiga prvi je put tiskan 1872. godine u Zagrebu s podnaslovom „Roman iz prošlosti zagrebačke“. U razvoju hrvatskog romana August Šenoa (1838.-1881.) ima jednu od ključnih uloga pa je značaj ovog prevoditeljskog pothvata u hispanističkome svijetu iznimno velik. Teoretičari književnosti Šenou smatraju tvorcem hrvatskog modernog romana koji je kao žanr kanonizirao svojim povijesnim romanima, osobito vlastitim prvijencem  „Zlatarovo zlato“. Radnja romana podijeljena je na dvadeset i šest poglavlja, a odvija se u Zagrebu i njegovoj okolici između 1574. i 1592. godine, „za kraljevanja Makse Drugoga, a banovanja biskupa Đure Draškovića“. Podsjetimo, siže romana teče u dvije paralelne fabule: povijesnoj i ljubavnoj. Prva prikazuje sukobe Zagrepčana sa Stjepkom Gregorijancem oko posjeda i povlastica te političke spletke onodobnog feudalnoga društva, a druga nesretnu ljubav koju ugrožava staleška razlika između plemića Pavla Gregorijanca i građanske djevojke Dore Krupićeve. 

Središnje mjesto u „Zlatarovu zlatu“ zauzima grad Zagreb koji Šenoa literarno oblikuje s neizmjerno velikom ljubavlju. Šeniona ljubav prema Zagrebu, ali i iskazana kritičnost prema Zagrepčanima, gotovo da su nezaobilazno mjesto u povijesti hrvatske književnosti. Književna kritika procjenjuje da je Šenoa suvereno vladao hrvatskom književnom scenom svoga doba pa se to razdoblje u hrvatskoj literaturi naziva „Šenoinim dobom“. Model povijesnog romana u europske je književnosti uveo škotski pjesnik i romanopisac Walter Scott (1771.-1832.), a Šenoa je njegov model povijesnog romana prilagodio specifičnim hrvatskim prilikama i autentičnoj hrvatskoj  tradiciji. Glavno obilježje tog romanesknog modela, ističe književna kritika, vjerna je rekonstrukcija povijesnih zbivanja nastala kao rezultat istraživanja historiografskih izvora i autentične arhivske građe iz povijesti hrvatskog naroda. Za Šenou, ističu brojni stručnjaci, povijest više nema funkciju pozadine i kulise zbivanja: ona je akter romaneskne strukture i bitan čimbenik narativnoga luka.

Stoga je „Zlatarevo zlato“  kao djelo visoke estetske vrijednosti dio obrazovne literature za mlade čitatelje ne samo u Hrvatskoj, nego i za potomke hrvatskih iseljenika koji odrastaju u višekulturnim sredinama na udaljenim kontinentima, naglašavaju prevoditelji argentinski Hrvati Adriana Ivana Smajić i Joza Vrljičak. Usto, kako diljem Republike Argentine, gdje je španjolski službeni jezik, danas živi više od 400.000 hrvatskih potomaka u četvrtoj i petoj generaciji roman „Zlatarevo zlato“ pronaći će velik broj čitatelja kako među ljudima naših korijena tako i među Argentincima koje zanima vrhunska europska književnost. Na žalost većina od njih ne razumije hrvatski jezik, ali puno se njih jako trude da ga nauče, ističu prevoditelji. „Argentinci hrvatskih korijena žele naučiti hrvatski jezik, što bolje upoznati hrvatsku povijest i kulturu. Čitanje hrvatskih književnih djela na hrvatskom jeziku je jako zahtjevno za one koje tek počinju učiti jezik, a na španjolskom jeziku malo je toga prevedeno. Izdanje Šenoina romana na španjolskom jeziku stoga je zlata vrijedan pothvat. Važan je to doprinos i ostalim hrvatskim potomcima iz drugih zemalja Latinske Amerike španjolskog govornog područja poput Čilea, Urugvaja, Perua… I oni, koliko nam je poznato, žele više naučiti o kulturi zemlje njihovih predaka.

Prevoditeljica Adriana Ivana Smajić, kćer je Hrvata, rođena u Argentini. Po zanimanju je odvjetnica s bogatim prevoditeljskim iskustvom. Pisac i poliglot Joza Vrljičak, višedesetljetni je glavni urednik časopisa Studia Croatica, koji izlazi u Buenos Airesu već 60 godina. Prevoditeljski dvojac nije slučajno za prijevod izabrao knjigu „Zlatarevo Zlato“ Augusta Šenoe, već su promišljeno željeli mladim čitateljima španjolskog govornog područja približiti čarobnu ljepotu povijesne europske prijestolnice kakav je Zagreb, u kojem su se žarko ljubili Dora i Pavle u dalekom 16. stoljeću.

Osim brojnih izdanja na hrvatskom jeziku „Zlatarovo Zlato” Augusta Šenoe je prevedeno, uz ostale jezike, na njemački, češki, poljski, francuski, ruski, slovački i na engleski (2015.). A tek sada izišlo je prvo izdanje na španjolskom jeziku zahvaljujući financijskoj potpori Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske koju su prevoditelji Adriana Smajić i Joza Vrljičak primili krajem 2018. godine i s kojom se djelomično financirao ovaj impresivan projekt. Nakon godinu i pol dana neumornog i ustrajnog rada, projekt je završen te objavljen prijevod na španjolskom jeziku. Zbog pandemije uzrokovane virusom Covid-19, prevoditelji su napravili „virtualno promociju“ knjige koja se može gledati na YouTube na adresi: https://www.youtube.com/watch?v=6foKYOzFYlE

„Na promociji je sudjelovala mlada studentica novinarstva Ivana Martín Smajić, unuka Hrvata, dizajn korica je izvršila María Victoria Leites, dizajnerica i fotograf, praunuka Hrvata, a lektorirala je prijevod María Victoria Vrljičak, poznata argentinska kustosica umjetnosti i spisateljica.  Knjiga je objelodanjena početkom ljeta, a već su je nabavili brojni čitatelji hrvatskih korijena diljem cijele Argentine koji su oduševljeni čitanjem ovog Šenoina povijesnog romana, te je većina od njih izrazila sreću da po prvi put čita djelo hrvatske književnosti“, zaključila je  Adriana Ivana Smajić .

Tekst: Joza Vrljičak