Nova knjiga hrvatsko-američkog znanstvenika i pisca Vladimira P. Gossa
Znanstvenik i pisac Vladimir Peter Goss ovih je dana u Zagrebu objavio
sintetsku monografiju o počecima hrvatske umjetnosti
Zagrebačka izdavačka kuća Ibis
grafika upravo je tiskala knjigu Vladimira P. Gossa "Početci hrvatske
umjetnosti", čija je građa raspoređena na 488 stranica. Autor je
hrvatsko-američki znanstvenik, pisac i novinar, Professor emeritus povijesti
umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a tijekom karijere predavao je na University
of Michigan, University of North Carolina i University of Tel Aviv. Autor je ili suautor sedamnaest znanstvenih
knjiga ili kataloga i stotinu i pregršt znanstvenih studija s naglaskom na
razdoblja predromanike i romanike na Mediteranu i Jugoistočnoj Europi. Kao
predsjedatelj sekcija i/ili izlagač nastupio je na 68 međunarodnih skupova. Po
dolasku u Hrvatsku 1999. nastavlja znanstveno-nastavničku karijeru na
Sveučilištu u Rijeci kao redoviti profesor i redoviti profesor u trajnom zvanju
od 2002. do 2012., te se uz srednjovjekovnu umjetnost i kulturu posebice bavi
studijima prostora, kulturnog pejsaža i dosega umjetničke kritike. Tijekom
Domovinskog rata bio je dopisnik Večernjeg
lista iz SAD te (pro bono)
voditelj Odjela za promidžbu Nacionalne federacije američkih Hrvata. Objavio je tisuće novinskih članaka,
osvrta, kritika. Suautor je i urednik segmenta o povijesti hrvatske umjetnosti
za projekt HAZU o resursima od nacionalne važnosti, svezak II., Kultura (u
pripremi). Autor je deset romana i narativnih kronika, te osamdesetak kratkih
priča. Kratka priča „Kukavica“ objavljena je u zbirci Zašto volim Zagreb (Vjesnik 2000.), a „Grlica“ u antologiji Trenutak proze – hrvatska kratka priča (Znanje
2010.). Kritičari su nazvali Gossa „pjesnikom domovinskog rata“, a njegov
pripovjedački stil uspoređivan je s onim Saula Bellowa.
Kulturni krajolik
Knjiga istražuje odnos umjetničkog stvaralaštva kao
funkciju prostora i stvaralačkog duha, nature
i kulture, međuprožimanjem kojih
se prirodni kajobraz transformira u kulturni krajolik. Autor prati razvoj
umjetnosti u hrvatskom prostoru,,
t.j. prostoru u koji su se doselili Hrvati i koji oni dijele sa zatečenim
stanovništvom i s povijesnim suputnicima u tom prostoru, na pr., predpovijesnom
tradicijom Ilira i Kelta, klasičnom kulturom Grčke i Rima, ranosrednjovjekovnim
stvaralaštvom Langobarda i Franaka. U odnosu na temeljne oblike ljudskog
postojanja – grad i selo – Hrvati prvenstveno pripadaju sferi rusa te se tako uklapaju u ladanjsku
tradiciju i predrimskog Ilirika i ranog srednjeg vijeka, ali u
viskokoromaniziranoj rimskoj Dalmaciji i Panoniji prihvaćaju i tečevine antičke
i kasnoantičke urbane kulture. Najsretniji trenutci hrvatske povijesti, pa tako
i stvaralaštva, dešavaju se kad su ladanjski i gradski elementi u harmoničnoj
ravnoteži – a to se zbiva u hrvatskoj predromanici, dalmatinskoj urbanoj
kulturi 13. stoljeća, dubrovačkoj renesansi, sjeverozapadno-hrvatskom baroku, u
bidermajeru, hrvatskoj Modernoj, Secesiji, u pothvatima proširenja Zagreba od
kasnijeg 19. do potkraj 20. stoljeća, u hrvatskoj naivnoj umjetnosti. No već je
i visoko urbanizirani Rim u svojim izvanrednim vilama rustikama u kristalnim
jadranskim zaljevima i na idiličnim padinama Medvednice ili Bilogore pokazao da
i urbani čovjek zna uživati i stvarati u izvangradskoj sredini slušajući priče
i snove zapisane u prostoru.
Temelji prostorne kreativnosti
Autarhičnost i prometna nepovezanost hrvatskog
prostora rezultirala je bogatstvom oblika, ali je i zajednički temelj na kojem se
izgradila nacionalna kultura. Kad god je Hrvatska zapadala u pompoznu
grandioznost dolazilo je do kratkih spojeva u životu nacionalnog bića.
Nametnuta urbanizaija je u suprotnosti s hrvatskom općom ekologijom, jer
Hrvatska nikad nije bila (samo) zemlja metropola. No kad se i skrene s dobrog
ustaljenog puta, hrvatski prostor, i duh koji ga modificira, nalaze načina da
se vizije upisane u krajobraz ponovno otkriju. Početci se ponavljaju tijekom
povijesti, pa i danas, ali u novom, izvornom ruhu. Ako je nešto dobro, i u
skladu s okolišem i predajom, ono se može legitimno dogoditi u bilo kojem
povijesnom trenutku. Standardno sinkronično sagledavanje obogaćuje se
dijakroničkim pristupom, a stilska razmatranja uvidima u individualnost
umjetnika i umjetničkog djela.
Pripovijest
o znamenitostima
Tekst prate 142 ilustracije, razmjerno malo za broj
stranica. Odabrane su tako da slijede priču
o postojanju i stvaralaštvu jednog naroda u konkretnom prostoru i etničkom
okruženju, ispričane prvenstveno uradcima likovnih umjetnosti. Nisu ilustracije
individualnog opusa ili fenomena već doprinos razumijevanju središnje teme: što
je umjetnost i kako nastaje – od stvaralačkih pojedinaca i skupina do
univerzuma. Poseban šarm unose izvorni crteži akademske slikarice Karine Sladović.
Knjiga je namijenjena znanstvenoj zajednici ali svakako i zainteresiranom
laiku. Kako bi se zadovljilo obje skupine trinaest dodataka osvjetljava neka
znanstveno složenija mjesta u narativu i pruža stručnjaku uvid u znanstveni
aparat potreban za njihovo dublje razumijevanje, a oslobađa laičkog čitatelja
od njemu ne toliko bitnih stručnih finesa, tako da se ne prekida tijek i ritam
pripovijesti. Jer ova knjiga nije samo povijest,
već i pripovijest u istom onom duhu u
kojem je autor na svom životnom putu i znanstvenik i književnik, domoljub i
društveni kritik, racionalist i vizionar, građanin i vilan.
U pripremi je skraćena verzija na engleskom u obliku internetskog izdanja.
Potpis pod fotografije:
2701
Vladimir Peter Goss
2702
Vladimir Peter Goss: Početci hrvatske
umjetnosti, Zagreb, Ibis grafika, 2020, 488 str.
No comments:
Post a Comment