PJESNIKOVI POLITIČKI I PJESNIČKI PUTOPLETI - VLADO GOTOVAC – POETIKA DUŠE – POETIKA ŽIVOTA

 

PJESNIKOVI POLITIČKI I PJESNIČKI PUTOPLETI

VLADO GOTOVAC – POETIKA DUŠE – POETIKA ŽIVOTA

 

Uvod

Likom i djelom svjedok vremena, Vlado Gotovac svjedoči vrijednost čovjeka, pojedinca spram intelektualaca limitiranoga intelekta, bez želje da limitiranost nadrastu svojim svjesnim htijenjem. U mozaiku ljudi i ljudskosti općenito, on se ne da tvoriti sredstvom i funkcijom, biti samo nemisleći dio mašinerije glasanja. Stalnim propitivanjima okrenut prema sebi i prema društvu općenito, pjesnički je i intelektualni Nevjerni Toma. Umjetnost je kao i umjetnik sam, teška, komplicirana, prije svega višedimenzionalna i tako joj/mu, treba prilaziti u svim sadašnjim i budućim propitivanjima, kako je to činio i Vlado Gotovac.

Ključne riječi: poetika, putopleti, politika, princip, položaj, propitivanja, povijest, pisanje, pjesnik, pisac, prosudba.

 

Poetika duše – Poetika života

Opsesivna briga oko pjesničkog oblikovanja iznjedrila je poetiku Vlade Gotovca. Otmjenost - dostojanstven odnos spram kobi, sublimacija zbilje – asketski uvjeti – amorfni elementi, sustavom pauka konkretiziraju tananu, lako razorivu cjelinu u snažan dojam osjetilnog, perspektivu, vizualizaciju i složen koncept mreže riječi, sustava pojedinačnog i cjelovitoga značenja. Lutanja intuicije iznjedrila su lucidnu, misaono refleksivnu poetsku prosudbu senzibilne osobe koja nas svojim izrazom ne ostavlja ravnodušnima, tješi nas i hrabri riječima: I patnja dosegne svrhu kad se preda tajni, a ne zaboravu svijeta.

            Sve postoji i bez nas, ali s nama, u trenutku prepoznavanja mogućeg oblikovanja novoga, postaje sadržajni izazov. Dekonstrukcija oblikovanog sadržaja zahtijeva semantičku zaokupljenost istraživača/analitičara, samoprocjenu rješenja enigmatske pustolovine sadržajne jezgre odnosa povezanih riječi i metajezičnih konotacija. Sublimirani moralni, etički, pjesnički doživljaj ne dopušta poniznost niti onda, kada o njoj pjeva. Ona je tada izraz gospodstva ignorirane muke nadrastanja svega što osobu ili trenutak unižava, onečovječuje.

Naglašena intertekstualnost, neskriveno nastojanje otkrivanja početnih nadahnuća, onih koji su tako zahtijevan duh mogli pokrenuti, ali i doživljaj neke prepoznate istosti htijenja različitih osobnosti u potrazi za novim proniknućima, veza i odnosa dominantnih univerzalnih pojmova koje duh u umnoj i duševnoj vrtnji kao dugo skrivani predmet, pukotinu ili skrivenu spilju, iznjedri. Nezaustavljivom pijavicom proživljeno biva razlomljeno, pomaknuto, uništeno da bi razornost otvorila novo viđenje prastarih civilizacijskih temelja i tvornim elementima riječi sazidao nove poetske kule. Tek su poneka malena vrata otvorena i mogućnost traži hrabrost i znatiželju da se zaviri u ono iza.

            Hermetični sadržaj odolijeva i samo dostojanstveno traženje bez zadnjih misli ponudi duhovno prepoznavanje univerzalnih, ali i jedinstvenih pjesničkih, tjeskobnih bolnih katarza pronađenih riječi, sintagma koje opstaju kao pjesnički spomenici cjelokupne civilizacije tragova duhovnosti. Oksimoron postojanja: slobodni zatvorenik u gospodstvu poniženosti dostojanstveno pjeva svoju osjetilnu viziju svijeta.

Tolerancija, odgovornost, prihvaćanje različitosti traži višu razinu razvijene čovječnosti koja ne zapinje na primitivnim prizemljenostima, nego na stazama humanizma strpljivo prosijanih riječi filozofa i pjesnika stvara poetiku osluškivanja skrivanog i poniženog Čovjeka, ušućivanoga pjesnika, umjetnika, mislećega čovjeka.

Odvojen od svoga naraštaja kirurškom oštricom političke nepodobnosti, punih šesnaest stradalničkih godina, gdje se sustavno brisao i priječio svaki stvaralački trag, onaj ostavljeni, ožiljkom utisnutim u lica nacije, do onoga u nastajanju… zatrpavao se stvorenim rukopisom, okužen onim Nepodoban, vraćao se u sigurnosni okvir stvaranja i stvorio djelo kojemu se sustavno vraćamo potražiti izazov sazdan riječima i misaonu prosudbu vlastitih nedoumica, pomoć filološkoj i znanstvenoj spoznaji konkretnih tema i oblika.

S osobama / djelima Vlade Gotovca živimo, udaljavamo se i u ciklusima komuniciramo. Jedan od cikličnih povrataka je i ovaj rad nastao ponovljenim čitanjem započetim na Blagdan sv. Ante 13. lipnja 2020. godine. Urednica Jelena Hekman napisala je nadahnuta piščevim rukopisom: Misliti srcem, dušom, ma koliko nam se to činilo jednostavnim, nije lak put prema vlastitom prepoznavanju, ali je jedini mogući da se oslobodimo patnje besmisla. Konačno, u neizrecivom, u trajnom iskušenju, oblikuje se smisao i ostvaruje toliko nam potrebna ljudskost. (Poetika duše. Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1995., 10. str.)

U djelu Princip djela 1966.-1968. piše: Oko malih ljudi s velikom dušom pletu se bajke; oko velikih ljudi s malom dušom pletu se povijesne činjenice; oko velikih ljudi s velikom dušom plete se čovjekov usud.

 

Budućnost je samo položaj izgubljenih i nepoznatih riječi

Podnaslov je preuzet iz zbirke pjesama Crna kazaljka i zvuči kao izazov promišljanju funkcije i značenja riječi. Trenutak kada odabrane riječi uobliče tekst koji postaje svjetlost ili pad u tamničarevu omču. Ta traženja i otkrivanja značenja najčešće samo upućivanja i moguće analogije ponuđene kao ključevi metafora. (Crna kazaljka. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1991.71.str.)

U pjesmi Poredani lonci piše: Pjesma je čin koji razlikuje riječi od vremena / i tvari. (70. str.), a onda o „odstranjenoj generaciji“ i o svemu, svim nastojanjima za promjenom koje je stihom izrekao: S godinama je sve u kazališnoj rupi završilo. (Naša odstranjena generacija) U pjesmi posvećenoj književniku Petru Šegedinu poslije operacije glave govori: Ovaj je susret, Petre, pomiren s vječnošću: Jezik u kojem se prsa hlade... i U hrvatskom jeziku smrt se neopazice javlja; / Smrt i tako nemoguća književnost. U pjesmi S moga popisa: Šutnja je unutrašnjost mojih riječi, a onda u drugoj označenoj neimenovanoj cjelini: Svagdje je neki neosvijetljen kraj. Fatalni zrak. Iznevjerena učenja. Utvare. Odraz beznađa, događaja, društvene zanemarenosti, nevidljive sile i efekt provokativnog okruženja izražen suprotnim rezultatom – kristaliziranom mišlju stvaranja: Šumi nevidljivi trenutak – uporaba praznine. Misao ranjenog bića koje niže riječi u smisao kao dovršeno promišljanje o domovini: Htio sam nešto učiniti za domovinu, / Ali probudio sam se / Izgovarajući slučajne riječi... / - Bolje sanjati, nego biti budan za Hrvatsku; / A najbolje je to ne otkriti.

Kada govori o sebi i svom stvaranju u tekstu Bilješke iz Lepoglave kaže: Moj trag je rad noćne vedrine, a o trenutku svoga zatočeništva: Epska situacija / u jednom lirskom času pa nastavlja: Kad riječi ispune svaki prizor / U kazalištu jednog trenutka, kao i Vrijeme ne prekida šutnju, / Koja nas uporno vodi. No, u tišini, u letu bez riječi, letu iz šutnje, ipak: Pjesnik postavlja granicu beskraju: / Trenutak slučaja i trenutak užasa. Vraćajući se iz općega u osobno za sebe kaže: Ja čupam usput travu, na smrt čist / U radu snenom to nastaje moj rukopis; / Ali završni trenutak je u starom miru. // I ma kako bilo tu, ja moram dalje. (Nastanak rukopisa u šetnji.)

Mogu li riječi učiniti više?

Mogu li izraziti: Siromašnu jasnoću stradanja? (35. str.) ili Cvrčkov dan za najavljenu patnju? Ili Tamu u kojoj je svaka riječ / Nekom oduzeta. Vladine su riječi: skloništa, nevini pravac,  nešto zaboravljeno, bačeno, izgubljeno, ono što je dovoljno izdržalo, / Da bi se ponovilo...

U pjesmi Pisanje i patnja drugih Vlado priznaje: Pristajem zbog pjesme na zavjeru s jezikom, / do besvijesti; // Na sat koji uznemiruje moju slobodu kazaljkama. Podnaslov Mogu li riječi učiniti više? je preuzet iz zbirke Crna kazaljka (27. str).

U zbirci Zabranjena vječnost (1987) napisanoj u Lepoglavi između veljače 1982. i siječnja 1984. su stihovi: Pisao sam pjesme kad se riječi / Nisu mogle držati nikakvog reda. // Morao sam nešto reći i zato preći / S jedne na drugu stranu trenutka. // Sve je za pjesmu bilo u prolazu: / Vjetar je poznat po brdu s kojeg dolazi. Nove sintagme, nova značenja, snaga izražajnih mogućnosti hrvatskoga jezika, za Gotovca su konstanta i kontinuitet. Posvećenost izrazu, oblikovanju susreta riječi i iskre koju prouzroče, ali i čitavih priča stihovima ponuđenim, paradigmi trenutaka – slučaja sadržani su i u naslovima. Ušutkajte pjesnika, jer... što sve pjesnik može, a po Vladi i mora, ako je pjesnik? ili ako mu je sudbina: biti pjesnik. Slučaj je najviši oblik / savršene nazočnosti u ništavilu (Razvijanje aforizama) i Htio bih da me čujete (1. stih) / Nesreća se gdje bilo pojavljuje, šuteći... (16. stih), a *Epilog kao pukotina – pjesma.

            U zbirci Čekati sjevernije (Tišina – Svemir – Ništavilo) kaže: Možeš poderati papir bijeli, (...) ali ne sudbinu. Nastavlja: Smrtna gramatika tame sklapa okrugle „oči“, a Crna vitrina s tišinom dragocjenosti (...) kao ukletim senzorima snima i: Riječi gube trag, a vitrina blješti u halucinaciji, na kraju pomireno, rezignirano: Hrvatska nema izgleda bez podzemne radionice.

            Na ponovljeno pitanje: Mogu li riječi učiniti više? Dan je odgovor u mnogim njegovim tekstovima, izdvajam samo neke: Samo još neupotrijebljene riječi (...) Samo daljina preostala u riječima (...) Uzvišena dubina nestalih prizora, jer: Njima je pjesma ostavila / Cijelu zoru nad mjestom propasti. Što mogu riječi? što može pjesma? zna ljudski rod od pradavnih vremena. Ritmizirana zazivanja, molitve, poslovice, epske pjesme, dramsko kazivanje u sublimiranom izrazu slučaja (jednoga, dva, tri...) kazališta dramatiziranih slučaja. U pjesmi Slučaj nevinoga Vlado govori: Nevine riječi su samo / ponos slučaja (...) čudovišta usnule lucidnosti. (21. str.) Čudovišta usnule lucidnosti možemo povezati sa stihom iz pjesme Ironija teme (18. str.) kao: unutarnja ekspedicija. (...) Slučajnosti su dosegle svoju nepomičnost (17. str.), naglašava: Nikada me neće ušutkati općenitost kruženja i sjene (20. str.). Nitko ne zna što riječi donose (...) a odluka je smo čudna prilika (26. str.) Riječi mogu, ali ishod moći stvaranja i odluke da ju s drugima dijelimo, mogu prouzročiti Slučaj. Svega svjestan do zadnjega atoma cijelog svoga intelektualnog obzora, raspravlja sam sa sobom, poetski naravno, donosi odluke, a mi uočavamo prepoznavanje s Ujevićem, njegovim strahom, razumijevanjem i ohrabrenjem jer: Ne boj se! nisi sam! / Ima i drugih nego ti // koji nepoznati od tebe žive tvojim životom... (Tin Ujević, Pobratimstvo lica u svemiru.)

             U Lakoći neshvatljivog (1967) naglašava tamni sjaj interpunkcije (metajezični doživljaj) i o slučaju koji je opet neponovljiv, univerzalnost proživljenog trenutka koji brani i čuva: Da protuhe mi nismo / Kad smrad i zarazu ne raznose, a upozorava na već često viđeno i spoznato: Od ulične buke zemlja ne postaje veća. Igrajući se riječima, a nudeći osobni doživljaj prevođenja u metaforu življenja, na naizgled jednostavan i slikovit način govori o ulogama u kazalištu svijeta. Kompromisi na koje nas upućuju, osamljenost koja nam je potrebna kao zrak koji dišemo, jezik koji je na vrhu naše ljestvice dostojanstvenog pripadanja Zemlji i podneblju, shvaćanje prožimanja i potreba podizanja osobnih limita znači stvarnu, tvarnu hranu intelektu. Pa, da ne bude zabune kako se nismo razumjeli, Vlado definira stvarnost u pjesmi:

Ljudi mogu kao ribe

Ljudi mogu kao ribe: biti

S jednim svijetom u drugom svijetu.

 

Oni mogu živjeti u jednom svijetu,

Gledajući drugi svijet iz njega.

 

U svijetu koji tako gledaju,

Svijet je u kojem žive kao ribe.

 

Ljudi, također, mogu imati ribe,

Koje ih gledaju iz svog svijeta.

 

I oni mogu gledati ribe,

Gledajući drugi svijet u svom.

 

U Dnevniku duše (Razvijanje pjesme): Oblik je najpotpunije objašnjenje zbivanja: kao njihova unutrašnjost. – Točno tumačenje, to je točno oblikovanje: tvar i priviđenje, gdje nastaju ruže našeg zviježđa. Intertekstualnost, pjesnički dijalog sa suvremenicima ili onima koje je vrijedno prepjevati, ne dopustiti da se zaboravi, otvoriti nove putove interpretacije, napomenuti one koji su pomogli svojim poetikama, filozofijom, htijenjima i iskazima, svojim hrabrim odlukama: ponuditi se svijetu svojim poetskim spoznajama. Gotovac je jasno naznačio tko je bio vrijedan njegovih promišljanja, tko je naveo neku slutnju, lutanje i traženje na konačan oblik, koji su sve umjetnički svjetovi gradili tog našeg iznimnog intelektualca. Trpio je pod stalnim udarima prizemljaša, ali i svi oni koji su se usudili biti mu blizu, više nego je društveno poželjno, trpjeli su. U pjesmi Čekam riječi u međuvremenu jasno autobiografski progovara, a u ovom tekstu naglašavamo samo nekoliko stihova / rečenica: Duboko, pod brazdama komercijalne plovidbe, / gdje u pjeni šumi vrijeme – i drugog svijeta / Visina i sjena... – rječnik je samica. // Naglo poletjevši u ponor - / Odjednom ne znajući dalje, / Ne znajući više... / - U ralje - // dok svako svojom stranom nastavlja (...) Pjesnik čeka odsutne riječ, na mjestu u međuvremenu, jer njegovo mjesto je privremeno, a u budućnost doprijeti može Riječ: I „poderana tako doprijeti možeš do samog milosrđa Božjeg“ U zagradi Zadušnica, a posljednji stih: Moje je mjesto privremeno, a zemlja nijema. (159./160. str.)

U zbirci Pjesme oduvijek (1956) U pjesmi Pjesma uvijek u sebi dobrog (1) pjesnik asocijativno spaja poznato, naučeno, uočeno spoznato. Tako je mjesec pronađen u starom željezu / vrlo tanak od klizanja po nebu / i od djece svinut, a tajna šaka i gnjata Sizifom posvećena, pjesnik zapravo analizira sebe, ali i pjesništvo, jer pjesnik začuđen mjesecom (snažnom metaforom), onim trenutkom koji dubinom prođe otkriven začuđen (tebi), a ti, svaki ti koji snuješ pjesmu slavu mukotrpnu zaključiti uvećano (...) Ako samo listamo stranice i zastanemo čitajući naslove, pokušavajući dokučiti razloge takvih naslova, a već ponešto znamo o Gotovčevu pjesništvu, ne možemo ne osjetiti tu prisnost s nekom vrstom povjerenja i kao da smo u prijateljskom razgovoru kojemu se osoba potpuno prepušta s povjerenjem. Priznaje strah, strah, strah i sintagme uobičajene u povijesti književnosti, teme koje su mijenjale svijet globalno, društveno i sociološki. Bitke, noćne priče prestrašenog i zločin, a onda Penjač i uskrsnuće (Lazarevo pjevanje): Iz dubine mraka prognanika (...) Uzeh za dužnost da vas obavijestim / O nužnoj ispovijedi: / Vas, koji ste ravnodušni / I kojima se nitko ne obraća; / Koji dižete sjekiru / - A niste krvnici! – Gotovac povezuje izniman kršćanski trenutak u kojemu se potvrđuje posebna moć Isusova, neophodna onima s nepovjerenjem da povjeruju, ali i onima koje beskrajno voli, da ih utješi i Lazar se vraća. Simbolika toga trenutka  sadržana je u pjesmi i izravno povezana s cjelokupnim Gotovčevim životom, kušnjama, spoznajama, povratkom u govorenje (u zabranjenu javnost) u kojoj on profesionalno egzistira, sa snažnom potrebom za upućivanjem, otkrivanjem, promjenom, utješnim stihovima koji su, za one koji pate, neminovno sudbinski određeni. U tim svojim traženjima i pokušajima osmišljavanja drukčije svakodnevice, prozaične, prosječne on piše: Da uzmognem živjeti mirno / Čuvam svoj smijeh / I dan posvećen vidovitosti svojoj / I šutnji bližnjih (...) Da uzmognem živjeti pravedno / Negdje / U prisojnoj krajini samotnjaka. Na ove stihove možemo dodati prvi stih s opkoračenjem iz pjesme Povratnik: Gledaj me plačnog, ti sramotna bojazni pred čovjekom! A nedvosmisleno značenje uloge pjesništva on kaže: Ti pomozi, nepotrebna ruko, / da stavim svoju glavu u oblake - / meni, koji sam te s poštovanjem gledao i nosio jer Moraš svakako prije smrti izdati biografiju / s esencijom svih gubitaka i dobitaka, / kao jesen malog vrta na akvarelu. (Pjesma uvijek u sebi dobroga (2)). U pjesmi Noćni rad je stih: I tako opasnog rada na svojoj smrti, zatvara cjelinu Pjesme oduvijek. No, pretposljednja pjesma je sublimirani sažetak jednog životopisa, jednog prebivanja i opstojanja, neizmjerne vrijednosti poezije, jednog od mogućih načina prepoznavanja stupova na koje se može nasloniti misaonost širokog spektra obrazovanja, posvećenost umjetnosti i tvarnog interdisciplinarnog razumijevanja paralelne stvarnosti, fluidne, tanane, osjetljive, morfičke, a ipak postojane i jasne (osobno dimenzionirane na 51. str.).

Prebivalište

kad sam nastojao pjevajući izgubiti prebivalište

golubovi su pokazali moćniju mudrost svakog nebesnika

(kad ih obuze ljubav)

kad sam nastojao pjevajući izgubiti prebivalište

zreli plodovi pokazaše sigurnost podajući se preobražaju

(kad ih ispuni slatkoća)

kad sam nastojao pjevajući izgubiti prebivalište

lice iznad moje sudbine nije bilo moje

-      Svijet omogućuje pjesma

 

U zbirci Opasni prostor (1961), cjelini Jedan alkohol, u pjesmi Ars poetica II. Dobrota i ljepota sastaju se u poeziji, jer ona je / najvidljivija / za druge. // To je najvažniji razgovor što ga ljudi vode, (...) Pokušavajući da pjesmu uzmem kao nužan oblik (...) Ja volim svako gibanje u pravom elementu. U IV. Dijelu iste pjesme govori o tomu koji su preduvjeti neophodni da bi nešto mogli razmatrati kao poetsko:

Ako smo puni nastojanja, pomiješanog s nešto prezira,

Da pjesmom točno, jasno izrazimo svoj duh,

Trebamo pod točnošću razumjeti samo one riječi, onaj

                                                                               način,

Što je prostor na kom se odvija život stvaran, opravdan,

našom snagom, našim duhom.

(...)

A prezir čuvajmo za ono što nikad ne mijenja svijet,

Jer to ne može biti pjesma, nego uvreda.

Ako smo puni nastojanja da i naše vrijeme ima svoje

                                                                      Pjesnike,

Moramo potražiti njegovu opasnost.

Tako će se roditi snaga iz koje možemo nestati –

     Snaga jedina jaka za pjesmu.

Stihovi napisani na 57. stranici zbirke Opasni prostor ponovljena su pitanja s kojima pjesnik Vlado Gotovac sustavno živi, promišlja, po tko zna koji put, vrti i prevrće misli koje ne daju smirenja, nego traže nove potvrde u doživljajnom pjesničkom, rječničkom obilju mogućih izraza za „isto“ ili „slično“. Približiti se, moći uobličiti i točno, a ipak pjesnički fluidno, izraziti grebanu pa zacijeljenu dušu. Pjesnik ispituje svoju svrhu, svoje značenje u danoj mu mogućnosti življenja, duhovnog proživljavanja i preživljavanja: Ispitujući svoju zadaću po efikasnosti svoga djelovanja na cjelinu, mi određujemo svoju odgovornost. (Poetika duše. Tijek odnosa IV., 1965. str. 179.)

 

 

 

Djelo je pravo čovjekovo vrijeme – ne život.

U djelu Poetika duše, poglavlju XV. Djelo, Vlado Gotovac je napisao riječi zaključnog podnaslova: Djelo je pravo čovjekovo vrijeme – ne život. Život, koji je iznjedrio cjelokupno njegovo napisano, objavljeno i dostupno stvaranje riječima i jezikom koji mu je uvijek bio na prvome mjestu kao simbol slobode, bio je prepun prepreka, omalovažavanja, poniženja i trpljenja. Sve nedaće nisu mogle zaustaviti dušu nadahnutu čovječnošću i humanizmom.

Malo je kojega našega književnika oblikovalo vrijeme povijesnih krivotvora u tolikoj mjeri i s toliko uhodničkog žara. Dokument vremena, književnik i mislilac Vlado Gotovac, njegov lik i cjelokupno stvoreno djelo, nadopunjujući se pojavnošću u Razvijanju sjećanja daje izjavu stihovima: Kad sam nastojao pjevajući izgubiti prebivalište / golubovi su pokazali moćniju mudrost svakog nebesnika… (Prebivalište) Usklađen s mišlju: Vi morate krivotvoriti povijest, kako bi za vas svjedočila, morate poricati vrline, da ne  bi zasjenili vrline vaših idola i ideala…(F. Nietzsche), osobnim životom Gotovac svjedoči: Uhapšen sam 11. siječnja 1972. Vi niste prosvjedovali. Osuđen sam (iste godine) na 4 godine zatvora. Vi niste prosvjedovali. Zabranjeno mi je svako javno djelovanje na 7 godina. Vi niste prosvjedovali. Izašao sam s robije 11. siječnja 1976. (izdržavši cijelu kaznu). Od tada, pa sve do danas (1981. aut. nap.), nisam se uspio zaposliti. Vi niste prosvjedovali. U srpnju 1980. protiv mene je pokrenuta istraga, koja još traje. Vi niste prosvjedovali. Godine 1972. osuđen sam zbog svojih legalno objavljenih tekstova. Sada je protiv mene pokrenuta istraga zbog razgovora što sam ih vodio s inozemnim novinarima koji su te radove publicirali… (Vlado Gotovac).

Vlado Gotovac rođen je u Imotskom 18. rujna 1930. godine. Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreću, a gimnaziju u Imotskom i u Zagrebu gdje je i maturirao (Klasična gimnazija). Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svojim političkim i novinarskim radom ostavio je dubok trag u suvremenoj hrvatskoj političkoj povijesti. Istupima i radovima od ranih pedesetih godina Gotovac je neumorno zagovarao ideju slobode, prava čovjeka pojedinca pozivajući na moralno preispitivanje društva.

Šira hrvatska javnost pamti ga ponajprije kao političara netipična za hrvatske prilike. Vrstan govornik, kojega nisu pratili skandali i gospodarske malverzacije. Iako politički angažiran više desetljeća, u Sabor je ušao 1995., prvo kao zastupnik HSLS-a, a potom LS-a. Jedan je od osnivača HSLS-a, prve registrirane političke stranke u Hrvatskoj, Gotovac je u toj stranci djelovao do konca 1997. godine. Kao jedan od njegovih istaknutijih nastupnih govora ostat će zabilježen onaj na 6. izbornom saboru HSLS-a 1996. godine kad je izabran za predsjednika HSLS-a. Ističući tada da se HSLS obraća svakom Hrvatu, Gotovac je naglasio: Ne dopustite da nas bilo tko uplaši! Ne bojte se, Hrvati, ovo je naša zemlja i mi u njoj imamo pravo vladati kako mi hoćemo!

Od 1955. do uhićenja 1972. godine radio je kao novinar i urednik na RTV Zagreb. Zbog političkog angažmana početkom sedamdesetih godina komunistička ga je vlast osudila na četiri godine zatvora koje je odslužio u Staroj Gradiški i tri godine gubitka građanskih prava. Istodobno mu je oduzela i pravo da se zaposli u državnoj službi te da objavljuje svoje radove, odnosno da javno nastupa. Zbog intervjua Švedskoj televiziji 1977. u kojem je ponovio svoje poznate humanističke stavove protiv totalitarnosti, ponovo je bio uhićen i 1982. osuđen na dvije godine zatvora koje je izdržao u Lepoglavi, i s četiri godine gubitka građanskih prava. U zatvoru je nastavio pisati, a vodio je i zatvorski dnevnik koji je objavljen 20 godina kasnije (Zvjezdana kuga, 1995.). Nakon izlaska iz zatvora objavljuje knjige: Moj slučaj, Zabranjena vječnost i Znakovi za Hrvatsku, a 1995., sedam svezaka Izabranih djela. Za predsjednika Matice hrvatske izabran je 1991. i na toj dužnosti ostaje do 1996. Objavio je ukupno 14 pjesničkih zbirki, od kojih je prva Opasni prostor tiskana 1961., te sedam proznih djela. Njegov desetogodišnji politički put može se sažeti u njegovu vrlo omiljenu rečenicu: Hrvatska da, ali ne bilo kakva. Umro je u Rimu 7. prosinca 2000.

Ideju svoje Hrvatske živio je u svojim djelima svim svojim bićem. Hrvatski jezik, osnažen nadahnućem intelektualca Vlade Gotovca, ponosno cijelom svijetu govori toplinom uma i dobrote, poetikom života – poetikom duše.

Žaklina Kutija / Nikola Šimić Tonin

 

 

 

THE BEGINNINGS OF CROATIAN ART - Knjiga Vladimira P. Gossa o počecima hrvatske umjetnosti

 

THE BEGINNINGS OF CROATIAN ART - Knjiga Vladimira P. Gossa o počecima hrvatske umjetnosti

 

Autor, hrvatsko-američki znanstvenik, pisac i novinar, prati razvoj umjetnosti u hrvatskom prostoru, odnosno prostoru u koji su se doselili Hrvati i koji dijele sa zatečenim stanovništvom i s povijesnim suputnicima u njemu

 

Zagrebačka izdavačka kuća Ibis grafika nedavno je tiskala knjigu Vladimira P. Gossa “Početci hrvatske umjetnosti”, čija je građa raspoređena na 488 stranica. Najbitnije dijelove knjige na engleskome jeziku možete pročitati na ovome linku:

https://drive.google.com/file/d/1htqeKGoWtNxZxkne7Qek3uTmOqF2u-pe/view?usp=sharing

 

Autor je hrvatsko-američki znanstvenik, pisac i novinar, Professor emeritus povijesti umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a tijekom karijere predavao je na University of Michigan, University of North Carolina i University of Tel Aviv. Autor je ili suautor sedamnaest znanstvenih knjiga ili kataloga i pregršt znanstvenih studija s naglaskom na razdoblja predromanike i romanike na Mediteranu i Jugoistočnoj Europi. Po povratku u Hrvatsku iz Amerike godine 1999. nastavlja znanstveno-nastavničku karijeru na Sveučilištu u Rijeci kao redoviti profesor u trajnom zvanju od 2002. do 2012., te se uz srednjovjekovnu umjetnost i kulturu posebice bavi studijima prostora, kulturnog pejsaža i dosega umjetničke kritike. Tijekom Domovinskog rata bio je dopisnik Večernjeg lista iz SAD te (pro bono) voditelj Odjela za promidžbu Nacionalne federacije američkih Hrvata. Objavio je tisuće novinskih članaka, osvrta, kritika. Suautor je i urednik segmenta o povijesti hrvatske umjetnosti za projekt HAZU o resursima od nacionalne važnosti, svezak II., Kultura (u pripremi). Autor je deset romana i narativnih kronika, te osamdesetak kratkih priča. Kratka priča „Kukavica“ objavljena je u zbirci Zašto volim Zagreb (Vjesnik 2000.), a „Grlica“ u antologiji Trenutak proze – hrvatska kratka priča (Znanje 2010.). Kritičari su nazvali Gossa „pjesnikom Domovinskog rata“, a njegov pripovjedački stil uspoređivan je s onim Saula Bellowa.

 

Knjiga istražuje odnos umjetničkog stvaralaštva kao funkciju prostora i stvaralačkog duha, nature i kulture, međuprožimanjem kojih se prirodni krajobraz transformira u kulturni krajolik. Autor prati razvoj umjetnosti u hrvatskom prostoru,, t.j. prostoru u koji su se doselili Hrvati i koji oni dijele sa zatečenim stanovništvom i s povijesnim suputnicima u tom prostoru, na primjer, predpovijesnom tradicijom Ilira i Kelta, klasičnom kulturom Grčke i Rima, ranosrednjovjekovnim stvaralaštvom Langobarda i Franaka. U odnosu na temeljne oblike ljudskog postojanja – grad i selo – Hrvati prvenstveno pripadaju sferi rusa te se tako uklapaju u ladanjsku tradiciju i predrimskog Ilirika i ranog srednjeg vijeka, ali u visokoromaniziranoj rimskoj Dalmaciji i Panoniji prihvaćaju i tečevine antičke i kasnoantičke urbane kulture. Najsretniji trenutci hrvatske povijesti, pa tako i stvaralaštva, dešavaju se kad su ladanjski i gradski elementi u harmoničnoj ravnoteži – a to se zbiva u hrvatskoj predromanici, dalmatinskoj urbanoj kulturi 13. stoljeća, dubrovačkoj renesansi, sjeverozapadno-hrvatskom baroku, u bidermajeru, hrvatskoj Modernoj, Secesiji, u pothvatima proširenja Zagreba od kasnijeg 19. do potkraj 20. stoljeća, u hrvatskoj naivnoj umjetnosti. No već je i visoko urbanizirani Rim u svojim izvanrednim vilama rustikama u kristalnim jadranskim zaljevima i na idiličnim padinama Medvednice ili Bilogore pokazao da i urbani čovjek zna uživati i stvarati u izvangradskoj sredini slušajući priče i snove zapisane u prostoru.

 

Autarhičnost i prometna nepovezanost hrvatskog prostora rezultirala je bogatstvom oblika, ali je i zajednički temelj na kojem se izgradila nacionalna kultura. Kad god je Hrvatska zapadala u pompoznu grandioznost dolazilo je do kratkih spojeva u životu nacionalnog bića. Nametnuta urbanizacija je u suprotnosti s hrvatskom općom ekologijom, jer Hrvatska nikad nije bila (samo) zemlja metropola. No kad se i skrene s dobrog ustaljenog puta, hrvatski prostor, i duh koji ga modificira, nalaze načina da se vizije upisane u krajobraz ponovno otkriju. Početci se ponavljaju tijekom povijesti, pa i danas, ali u novom, izvornom ruhu. Ako je nešto dobro, i u skladu s okolišem i predajom, ono se može legitimno dogoditi u bilo kojem povijesnom trenutku. Standardno sinkronično sagledavanje obogaćuje se dijakroničkim pristupom, a stilska razmatranja uvidima u individualnost umjetnika i umjetničkog djela.

 

Tekst prate 142 ilustracije, razmjerno malo za broj stranica. Odabrane su tako da slijede priču o postojanju i stvaralaštvu jednog naroda u konkretnom prostoru i etničkom okruženju, ispričane prvenstveno uradcima likovnih umjetnosti. Nisu ilustracije individualnog opusa ili fenomena već doprinos razumijevanju središnje teme: što je umjetnost i kako nastaje – od stvaralačkih pojedinaca i skupina do univerzuma. Poseban šarm unose izvorni crteži akademske slikarice Karine Sladović. Knjiga je namijenjena znanstvenoj zajednici ali svakako i zainteresiranom laiku. Kako bi se zadovoljilo obje skupine trinaest dodataka osvjetljava neka znanstveno složenija mjesta u narativu i pruža stručnjaku uvid u znanstveni aparat potreban za njihovo dublje razumijevanje, a oslobađa laičkog čitatelja od njemu ne toliko bitnih stručnih finesa, tako da se ne prekida tijek i ritam pripovijesti. Jer ova knjiga nije samo povijest, već i pripovijest u istom onom duhu u kojem je autor na svom životnom putu i znanstvenik i književnik, domoljub i društveni kritik, racionalist i vizionar.

 

Uživajte u čitanju  skraćene verzije knjige na engleskom u obliku internetskog izdanja:

https://drive.google.com/file/d/1htqeKGoWtNxZxkne7Qek3uTmOqF2u-pe/view?usp=sharing

 

Željka Lovrenčić postala dopisnom članicom Hispanoameričke knjiženve akademije sa sjedištem u Madridu

Željka Lovrenčić postala dopisnom članicom Hispanoameričke knjiženve akademije sa sjedištem u Madridu

 

Hrvatska književnica i prevoditeljica, hispanistica Željka Lovrenčić ovoga je mjeseca postala dopisnom članicom Hispanoameričke književne akademije (Academia Hispanoamericana de Buenas Letras) sa sjedištem u Madridu. Ta prestižna udruga djeluje na čitavom hispanskom području i blisko surađuje sa svjetski poznatom zakladom Andrés Bello.

Njeni su članovi ugledni filolozi, lingvisti, teoretičari književnosti i književnici sa španjolskoga govornog područja. Članovi Akademije odobravaju financijsku potporu izdanjima knjiga na španjolskom jeziku, sudjeluju na književnim susretima i predavanjima, djeluju u međunarodnim povjerenstvima za dodjelu književnih nagrada itd. Sjedište Akademije je u Madridu, a svoje podružnice ima u Argentini i Kolumbiji. Predsjednik joj je Eduardo Pilía iz Argentine, a dopredsjednik čileanski književnih hrvatskih korijena Andrés Morales Milohnic.

Željka Lovrenčić dugi niz godina djeluje kao uspješna književna poveznica između  hispanskoga svijeta i Hrvatske. Autorica je 17 knjiga i pjesničkih panorama, urednica 17 izdanja i prevoditeljica 62 knjige. Živjela je u Meksiku i Čileu i obišla mnoge zemlje Latinske Amerike: Kubu, Kolumbiju, Ekvador, Kostariku, Panamu, Argentinu, Urugvaj, Paragvaj, Boliviju, Peru, Dominikansku Republiku…

Na ovome postignuću čestitali su joj brojni prijatelji iz Latinske Amerike, Španjolske i drugih zemalja - među ostalima čileanski književnici Andrés Morales Milohnic, Diego Muñoz Valenzuela, Juan Mihovilovich, Eric Goles, Óscar Barrientos Bradasic, Theodoro Elssaca i Carmen Baeza Troncoso, peruanska književnica Zinka Saric, rumunjski književnik Daniel Dragomirescu, španjolsko- peruanski književnik Alfredo Pérez Alencart, makedonsko-hrvatska književnica Ljerka Toth Naumova te veleposlanica RH u Španjolskoj, Kubi i Andori Nj. E. Nives Malenica.  Čestitkama se pridružuje i Hrvatska matica iseljenika, čija je hispanistica Lovrenčić dugogodišnja uspješna suradnica u svim Matičinim serijskim publikacijama, uključujući najznačajnije Matičine prijevode na španjolski poput znanstvene monografije dr. sc. Ljube Antića Hrvati i Amerika (2001.)

Više:

 

https://croacia-chile.blogspot.com/2020/11/la-dra-zeljka-lovrencic-es-designada.html

 

Obra de referencia de la emigración croata

Trabajo de referencia de la diáspora croata

La obra lexicográfica fue publicada conjuntamente por el Instituto de Ciencias Sociales Ivo Pilar y por la Fundación para la Emigración Croata. La tapa es obra del renombrado pintor croata de Australia, Charles Billich.

La Fundación para la Herencia Croata y el Instituto de Ciencias Sociales Ivo Pilar organizaron una presentación solemne de la primera edición impresa del Lexicón de Emigrantes y Minorías Croatas, que se llevó a cabo con éxito el 21 de octubre de 2020 en la sala multimedia del Club Matis en Zagreb.

Video gentileza de Laudato TV:

https://www.youtube.com/watch?v=Bmi-TGn9pFY

Luego de las palabras introductorias de los dos coeditores, el director de la Fundación para la Herencia Croata, profesor Mijo Marić, y el director del Instituto de Ciencias Sociales Ivo Pilar, prof. dr. sc. Željko Holjevac, hablaron los críticos y presentadores de este esfuerzo lexicográfico único: el prof. dr. sc. Vladimir P. Goss; prof. dr. sc. Dinko Šokčević (cuyo discurso se leyó) y el director de la Pastoral de los croatas en el exterior, dr. sc. Tomislav Markić y los editores, la dra. sc. Ljiljana Dobrovšak y el prof. dr. sc. Vlado Šakić.

También dirigió unas palabras a los presentes el Subsecretario de Estado y delegado del Primer Ministro, Dario Magdić.

La ceremonia de presentación de este debut enciclopédico, cuyo tiraje es limitado por motivos comprensibles, fue presenciada por la embajadora de la República de Croacia ante Argentina, Duška Paravić; la presidente de la comisión parlamentaria para los croatas fuera de Croacia, Zdravka Bušić; Zdravko Gavran, del Ministerio de Relaciones Exteriores; la delegada de la ministra de Cultura de Croacia, Anja Jelavić; el presidente de la comisión directiva de la FEC, Milan Kovač y su miembro Hrvoje Hitrec; Croatiana Orešković y el dr. Milan Bošnjak, de la Oficina central gubernamental para los croatas fuera de Croacia; el prof. dr. Željko Tanjić, rector de la Universidad Católica Croata; el académico Ante Markotić; el presidente de la asociación Prsten, Pavo Zubak; el dr. Marin Sopta; el dr. Božo Skoko; Tuga Tarle; Drago Šaravanja, Ivana Bačić Serdarević, Darko (Teodoro) Mažuranić, Ruža Studer-Babić, Jadranka Vincek, Kristijan Jusić, Marijan Lipovac y otros.

El director Marić hizo entrega de un ramo de flores a Ljiljana Dobrovšak y a Vesna Kukavica, y agradeció a todos los que, de alguna manera, hicieron un aporte a la realización de este proyecto editorial, a las personas e instituciones, asociaciones de la emigración y misiones católicas, y especialmente a los editores, al director Holjevac y al líder del proyecto Šakić y al equipo que trabajó durante años en esta obra.

El programa musical para la ocasión estuvo a cargo de la soprano Antonela Malis y la conducción estuvo a cargo de Vesna Kukavica.

El Lexicón de los emigrantes y las minorías croatas es un emprendimiento de coedición del Instituto de Ciencias Sociales Ivo Pilar y la Fundación para la Herencia Croata, con la dirección editorial de Vlado Šakić y Ljiljana Dobrovšak y colaboradores.

Esta primicia lexicográfica se publica dentro de la Biblioteca conjunta Ediciones Especiales de la editorial del Instituto de Ciencias Sociales Ivo Pilar, que dirige el prof. dr. sc. Željko Holjevac y con la coedición de la Fundación para la Herencia Croata, cuyo director es el profesor Mijo Marić.

El líder del proyecto Lexicón de emigrantes y minorías croatas es el prof. dr. sc. Vlado Šakić, secundada por la dra. Ljiljana Dobrovšak. La dupla Šakić - Dobrovšak firma editorialmente esta primera edición de Lexicón. El equipo de consultores del proyecto está formado por los doctores Ivan Čizmić, Ivan Rogić y Marin Sopta.

Los líderes de las secciones individuales son numerosos colaboradores de renombre del país y del extranjero. Las minorías croatas en los países vecinos y los emigrantes croatas fueron tratados por Ljiljana Dobrovšak con especial énfasis en las entradas macropédicas sintéticas, mientras que los croatas en los Estados Unidos fueron el foco de la dupla Danijel Vojak - Filip Tomić; los croatas de Australia y Nueva Zelanda fueron responsabilidad de Ivan Hrstić;

Los croatas en Canadá fueron el centro de atención de Filip Majetić; Los croatas en América del Sur fueron el tema clave para Ivana Žebec Šilj; Los croatas en Alemania son el centro de atención de Aleksandra Brnetić; Los croatas en Austria fueron tratados por Ivan Brlić; Los croatas en Francia fueron el centro de atención de Mauricij Frko Petešić, y los croatas en Noruega fueron tratados en esta edición por Ivan Poljac.

Los colaboradores permanentes del Lexicón fueron Ivana Andrić Penava, Željko Brguljan, Đuro Franković, Eduard Hemar, Vesna Kukavica, Teodoro Darko Mažuranić y Jakov Žižić. Los asociados expertos fueron Slaven Kale y Neven Bošnjaković.

Los colaboradores y autores de las entradas son: Ivana Andrić Penava, Petar Antunović, Mario Bara, fray Josip Bebić, Nikola Benčić, Ivana Bendra, Marin Beroš, Saša Bodulica, Neven Bošnjaković, Željko Brguljan, Ivan Brlić, Aleksandra Brnetać, Lovorka Čoralić Nimac, Ljiljana Dobrovšak, Vlatka Dugački, Tomislav Đurasović, Bruna Esih (responsable de la sección Emigración hasta el 1 de mayo de 2011), el difunto Đuro Franković, Mauricij Frka Petešić, Marko Fuček, Mislav Gabelica, Sabina Galeković, Darjan Godić, Branimir Grabić, Marko Grabić, Zlatko Hasanbegović, Eduard Hemar, Željko Holjevac, Ivan Hrstić, Josip Humjan, Šime Ivanjko, Jadran Jeić, Leo Juko, Ana Jura (Zujić), Slaven Kale, Maja Katušić, Stipe Kljajić, Blaženka Krajina, Silva Kramer, Jasenka Kranjčević, Vesna Kukavica, Boris Kukić, Koraljka Kuzman Šlogar, Josef Lawitschka, Vlatka Leskovec (Tomić), Marijan Lipovac, Maja Lozo, Vanja Lukić, Petar Macut, Filip Majetić, Castilia Manea Grgin, Teodoro Darko Mažuranić, Ivana Mudronja, Dragan Nimac, Tihomir Nuić, Marko Orlić, Marija Pandžić, Petra Platužić, Ivan Poljac, Tamara Prevendar, fray Marko Prpa, Ivana Rukavina, Eva Salopek, Zdravko Sančević, Mario Spadanuda, Melita Suljanović, Marija Šerić, Martina Šestić, Dinko Šokčević, Cristian Šprljan, Ilija Šutalo, Ivan Tepeš, Filip Tomić, la fallecida Snježana Trojčanec, Ivo Turk, Danijel Vojak, el reverendo Marko Zadravec, Radoslav Zaradić, Domagoj Zovak, Mateo Žanić, Ivana Žebec Šilj, Jakov Žižić y Zlatko Žužić.

Los recensistas de la edición impresa son el prof. dr. sc. Vladimir P. Goss y el prof. dr. sc. Ivan Rogić. Asesores y editores lexicográficos fueron los expertos del Instituto Lexicográfico Miroslav Krleža, Vlatka Dugački y Krešimir Regan.

La edición impresa se puede adquirir online en el Instituto Ivo Pilar de Zagreb. Debido a las medidas epidemiológicas y la protección de la salud humana, algunos autores y colaboradores siguieron la presentacióm a través de Internet con la esperanza de encontrarse en vivo cuando pase la pandemia.

En resumen, el Lexicón de los emigrantes y las minorías croatas es una obra lexicográfica completa de 1096 páginas con 3464 entradas que proporciona una descripción única del fenómeno de la migración croata en el período que va desde la edad moderna hasta la movilidad actual, con especial énfasis en la migración en los siglos XIX y XX.

Es una obra de referencia que lo sorprenderá con tesoros lexicográficos resumidos a partir de material relevante para el corpus nacional y la cultura croata en el exterior, incluidos movimientos, organizaciones, eventos y personas de 45 países.

Fuente: FCE

 

Svečano otvorenje Vukovarskog vodotornja

 Svečano otvorenje Vukovarskog vodotornja

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava je izjavio za Informativnu katoličku agenciju Iku da će se svečano otvorenje Vukovarskog vodotornja održati u petak 30. listopada 2020. „Mislili smo napraviti jednu pravu feštu za pamćenje u Vukovaru, ali zbog ove epidemija koja vlada prisiljeni smo na ovu minimalističku verziju oslanjajući se na modernu tehnologiju i online prijenos putem interneta i televizije. Ima puno izazova, ali neće nas spriječiti da svečano otvorenje napravimo na jednoj velikoj razini”, istaknuo je vukovarski gradonačelnik. Naglasio je kako je prijenos svečanog otvorenja u produkciji Grada Vukovara, a moći će se pratiti preko službenih internetskih stranica Grada Vukovara (www.vukovar.hr  ) i tvrtke Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskog zajedništva d.o.o. (www.vukovarskivodotoranj.hr) kao i putem društvenih mreža.

„Vukovarski vodotoranj je sam po sebi jedna točka velike simbolike i donosi u Vukovaru jedan pozitivan iskorak koji će Vukovar sigurno znati iskoristiti. Mislim da će sam naš grad Vukovar i naši sugrađani imati pozitivne koristi od ove priče i samim time to je iskorak u pravom smjeru koji će nam svima skupa donijeti dobro”, istaknuo je Penava.

„Vukovarski toranj će svjedočiti priču o zajedništvu, zajedništvu hrvatskih branitelja u Vukovaru i u Hrvatskoj u vrijeme Domovinskog rata, pričat će tu priču zajedništva. U ovom velikom kaosu ovo je jedna lijepa priča, jedno svjetlo koji svijetli iz Vukovara. Sretan sam što sam bio dio ove priče, a posebno sam zahvalan svima onima koji su pomogli da se ova priča ostvari”, zaključio je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.

Obnova vukovarskog Vodotornja završena je krajem ovog listopada 2020. U obnovi su, uz hrvatske građane i Vladu RH, sudjelovali brojni iseljenici i iseljeničke udruge iz cijeloga svijeta od Sjeverne i Južne Amerike, preko juga Afrike do Australije i Novoga Zelanda kao i našeg europskoga susjedstva.

Cjelokupna obnova vrijedna je oko 46 milijuna kuna, a misija ovoga muzejsko-urbanističkoga pothvata je u afirmaciji vrijednosti izborenih tijekom Domovinskog rata i njegovih simbola – nade, slobode i mira. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava zahvalio je svim donatorima čija su imena ispisana na donatorskoj ploči.

 

Vukovarskim Vodotornjem upravljat će istoimena gradska tvrtka koja će imati 27 zaposlenih. Objekt Vodotornja sadrži memorijalne stube, memorijalnu sobu i vidikovac te će se u njemu u istome trenutku moći nalaziti najviše 70 osoba. U prizemlju pored Vodotornja nalazi se amfiteatar sa 100 sjedećih mjesta, dječje igralište i kafić, a izvršeni su i hortikulturalni zahvati oko prostora Vodotornja.

 

HMI

 

Virtualna promocija zbirke pjesama Irene Stanić Rašin i Svena Adama Ewina iz Bostona

 

Virtualna promocija zbirke pjesama Irene Stanić Rašin i Svena Adama Ewina iz Bostona

 

S obzirom na najnoviju epidemiološku situaciju, promocija zbirke pjesama Sahranjena ljubav: Dnevnik slučajne pjesnikinje Irene Stanić Rašin i Svena Adama Ewina, iz Bostona koja se trebala održati u četvrtak 29. listopada u 19:30 sati u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu, održat će se virtualno.

Uz uvodnu riječ Lade Kanajet Šimić, rukovoditeljice Odjela za školstvo, znanost i sport, HMI, te prigodni glazbeni program prema izboru Eleonore Ernoić Krnjak i prof. dr. art. Gorana Končara izvest će Fran Bobić (Capriccio br. 2, autorska kompozicija;

Capriccio br. 24, Niccolò Paganini). Moderatorica književne večeri je: prof. Darija Žilić, književnica i književna kritičarka. Izbor iz zbirke pjesama interpretirat će dramski umjetnik Sven Medvešek i sama pjesnikinja Irena Stanić Rašin.

Irena Stanić Rašin rođena je i odrasla u Hrvatskoj, gdje je završila osnovnu i srednju školu, te diplomirala i magistrirala engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2000. godine živi i djeluje na potezu Boston-Zagreb. Bavi se pisanjem, prevođenjem i podučavanjem talijanskog i hrvatskog jezika, književnosti i kulture. Godine 2017. započela je doktorski studij Hrvatska filologija u interkulturnom kontekstu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnivačica je i ravnateljica Hrvatske škole u Bostonu, članica vokalno-tamburaškog sastava Pajdaši te aktivna je članica zajednica u kojima živi i djeluje. Za svoj rad na pomoći školama u gradu Arlingtonu u saveznoj američkoj državi Massachusetts bila je među dobitnicima godišnje nagrade George P. Faulkner za izvanredan doprinos mladima. Članica je Radne skupine za obrazovanje pri Udruženju hrvatsko-američkih stručnjaka te udruga Independent Publishers of New England, Society of Children’s Book Writers and Illustrators i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade – Klub prvih pisaca. Dugogodišnja je suradnica Hrvatske matice iseljenika na čiji joj je poticaj dodijeljen orden Reda hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.

 

Sven Adam Ewin pseudonim je pjesnika koji energično odbacuje mogućnost otkrivanja svoga građanskog identiteta. Od 2011. godine, otkad piše pjesme i objavljuje ih uglavnom na internetu, napisao je više od 1500 pjesama, dvije poeme te knjižicu pjesama za djecu. Znatan dio opusa dosad je objelodanjen na različitim blogovima te u virtualnome časopisu »Knjigomat«, a kraći su izbori tiskani u »Hrvatskoj reviji« (Zagreb 2012), »Zarezu« (Zagreb 2013), »Slavonskome narodnom kalendaru« (Slavonski Brod 2011-2012), sisačkim »Riječima« (2014) i subotičkoj »Novoj riječi« (2015). Dosad je objavio tri zbirke pjesama. Stil i sadržaj pjesama upućuju na zaključak da je riječ o osobi rođenoj oko 1940. godine, vjerojatno u nekome od istočnoslavonsko-posavskih sela. No isto je tako moguće da veći dio života Sven Adam Ewin nije proveo u rodnome kraju (u pjesmama se često tematiziraju i Dalmacija i Sjeverna Hrvatska). Pjesme pokazuju da je riječ o eruditu koji izvrsno poznaje hrvatsku i europsku književnost, ali isto tako i različita prirodoznanstvena područja (fiziku, geologiju, astronomiju, matematiku), što upućuje na mogućnost da mu primarno obrazovanje nije filološko.

Svi zainteresirani moći će pratiti promociju uživo preko Zooma (do 100 sudionika). Poveznicu na kojoj možete pratiti promociju uživo preko Zooma je:

Join Zoom Meeting: https://us02web.zoom.us/j/85310161610...

Meeting ID: 853 1016 1610 ;  Passcode: 279871

GOLOOTOČKI KAMENI UPITNIK / EL INTERROGANTE DE PIEDRA DE LA ISLA DESNUDA - Poema - Nikola Šimić Tonin

  

Nikola Šimić Tonin: GOLOOTOČKI KAMENI UPITNIK, Poema

 

UDK: 821.163.4(497.6)-1.

 

?

Kameni upitnik

?

uznici

batine

kolona

...

batine

...

noga za nogom

rijeka ljudi

U korak!

U potiljak!

Drži rastojanje!

...

Ravnajs!

...

kolona

...

zli jezici

zlo pljuvanje

...

batine

...

batine

batine

batine

...

pršte kosti

pljušte

kaplje krvi

goli

Goli otok

do gole skinuti kože

Goli Čovjek

na toj kamenoj zemlji

na Goljaku

Goli Kamen

ljudsko skinuto s njih

Čovjek rasut u odjeći

košulja zmije za njim

Ljuštura Čovjeka

jučerašnjost Čovjeka leži

krhotine ljudskog

mozaici boli

u

Velikoj Žici

gol

Goli otok

golotinju cijedi

rashodovane odore

dronjci

golost zastiru

nema žeđi

nema gladi

nema smrti

pitanja nema

nema

Nema

šuti...trpi...pati

prkos...patnji

preodgoj

domislice

sagrješenja

kišom krenula jesen

kamenim čipkama suhozida

 

uskotračne pruge svakodnevice

udav noćiguta

vrag crveni pakleni

gladne oči roj

portretisti prozorskog okvira

vrijeme – prostor

Ljudi

Sužnji Kolona

...

Batine

Batine

Batine

...

u gluha doba

uzet Čovjek

ulica

kuća

stan

Dom

Ona / On / Ono

uklopljiv dio

Mozaika krvi

Ustanove za preodgoj

goli

Goli otok

Muzeji živih ljudi

gnojne rane

čireve

krvave žuljeve

sapunaju

Golootočkom golom glinom

Tito

Tito

Tito

KomPartija[1]

poklici

krici

omraze

koža puca

krv šiklja

pranje mozga

Čovjek u Čovjeku nestaje

Uz maršala Tita „hrvatskoga sina“

???...

TitiniHavaji

Mi gradimo Goli otok

Goli otok gradi nas

-Ruke na leđa bando! –

- Glava dolje !

OZNA

Oficir

-Prezime i ime!?

ubojstvo osobnog imena

dušegupko[2] stratište duha

razbraćena braća

Izdaja partije, naroda!

utrobu svoju bljuju

Kolone dijele bandu

Revidirane[3]

svi su tučeni

svi tuku druge

Topli zec[4]

adekvatno[5]udarani

tko tuče jače

brže izlazi van

ubijaju tijelo

ubijaju

na mrtvo ime

Čovjeka u čovjeku

gube vlastito ime

postaju banda

zaustavljen dah

zaustavljeno vrijeme

gorak smijeh

krvav plač

razorna mržnja

umiranje na zalogaje

crnilo

svjetlilo

jednače s njima

sabrat

Dvomotorci[6]

uranjani naglavce

u benzinske bačve

napunjene vodom

do gušenja

nit svijesti

Gulag

lome ljude

strvinari ogrezli u krvi

Polutani politike[7]

Prebol

za najtvrđe

Petrova rupa

petnaest puta deset

prokleto duboka

u rupi jedna baraka

u baraki

„Elita“

vremenitost

zapis za zemlju

duljine obalne crte

Aveti pute porobile

Zmijurine pitomo bilje

zebnja dene[8]

bježi Sunce

bure bure zla

otok

Goli otok

Maslinje

Senjak

Tatinja

Rt Sajalo

Rt Blažna

Mali Goli[9]

Rt Markonj

Vrh Glava

golet Golog otoka

isječci iz izostavljenih cjelina

Golim otokom

golim rukama kopaju

Jame

sabiru zemlju

žarko sunce

ulovljen u zamku kruga sunca

kažnjenik s rukama na leđima

nad mladicom biljke

čini sjenu

iz dana u dan

danima

u sjeni čovjeka

Biljka

kret jar sunca

Sunce pomiče čovjeka

Stabloraste Nebu

 

kucanje kamena

pruće prstiju

kamene otkucavaju minute

kamen – sati

Orkestar cvrčka

putove do tamnice

grade

oklopi od krvi i mesa

Socijalističkih robova pjesma

Maršalovog KoncLogora

Sloboda stanuje

vrhovima Velebita

nadom poji

žedne oči

duhovni azil

Sloboda

uče živjeti

Uznici

kadriranja[10]lica

osame

širom korita sjećanja

djetinjstva teku

na dva decilitra vode

vasdanak[11]

goli Goli otok

Golootočke kamene upitnike

otok

kameni upitnik

 

?

Nikola Šimić Tonin
EL INTERROGANTE DE PIEDRA DE LA ISLA DESNUDA[12]
(Poema)
Traducción al español: Matej Požarina

?
El interrogante de piedra
prisioneros
palizas
hilera
...
Palizas
...
pie tras pie
río de gente
¡A la línea!
¡Al cogote!
¡Mantén distancia!
...
¡Yérguete!
...
Hilera
...
lenguas malvadas
Escupitajo malvado
...
Palizas
...
palizas
palizas
palizas
...
Se quiebran huesos
fluyen
gotas de sangre
desnuda
Isla desnuda
A la piel desnuda desnudados
hombre desnudo
en ese terreno rocoso
en Goljak
Piedra desnuda
lo humano apartado de ellos
Hombre dispersado en la ropa
La camisa de serpiente tras él
Cáscara de hombre
El ayer del hombre está tirado
fragmentos de lo humano
mosaicos de dolor
en
Alambre Grande
desnudo
Isla desnuda
exprime la desnudez
uniformes dispuestas
andrajos
cubren la desnudez
no hay sed
no hay hambre
no hay muerte
preguntas no las hay
no hay
¡¡¡No hay!!!
cállate... aguanta... sufre
desafío ... al sufrimiento
reeducación
ocurrencias
pecados
con la lluvia comenzado el otoño
por cordones de piedra de yeso
Rayas de vía estrecha de la cotidianidad
La boa traga las noches
El Diablo rojo infernal
Los ojos hambrientos enjambre
Los retratistas del marco de ventana
tiempo - espacio
La Gente
Hilera de esclavos
...
Palizas
Palizas
Palizas
...
Hombre tomado
en una hora impía
calle
casa
piso
Hogar
Ella / él / ello
Ellos ...
La parte apropiada
del Mosaico de sangre
instituciones para la reeducación
desnuda
Isla desnuda
Museos de la gente viva
heridas supurantes
úlceras
ampollas sangrientas
las enjabonan
con la arcilla desnuda de la Isla desnuda
Tito
Tito
Tito
Partido Comunista
gritos
llantos
detesta
se agrieta la piel
se brota la sangre
lavado cerebral
El hombre desaparece en el Hombre
Junto al mariscal Tito "El hijo croata"
¿¿¿??? ...
Hawái de Tito
Edificamos la Isla desnuda
¡¡¡La Isla desnuda nos edifica!!!
- ¡Manos a la espalda, pandilla! -
- ¡Cabeza abajo!
OZNA
oficial:
-¡¿Apellido y nombre?!
homicidio del nombre personal
andamio del espíritu condenado
hermanos sin fraternidad
¡La traición del partido, del pueblo!
vomitan su vientre
hileras comparten el lado
revisadas
todos fueron golpeados
todos golpean a otros
conejo caliente
adecuadamente golpeados
quien golpea más fuerte
sale fuera más rápido
están matando el cuerpo
matando
a golpes
el Hombre en el Hombre
pierden el propio nombre
convirtiéndose en pandillas
el aliento detenido
el tiempo detenido
la risa amarga
el lloro sangriento
el odio destructivo
muriendo a bocados
negrura
claridad
igualan con ellos
reunidos
Los “bisinidems”[13]
inmersos al revés
en barriles de gasolina
llenos de agua
hasta asfixia
hilo de la conciencia
Gulag
rompen la gente
Buitres llenos de sangre
los medianos de política
Superación
para los más duros
El agujero de Pedro[14]
quince por diez
jodidamente profunda
en el agujero una choza
en la choza
"La Élite"
temporalidad
un expediente para la tierra
de longitud de la línea costera
Fantasmas invadieron los vasos
Culebras las plantas domésticas
se siente la ansiedad
escapa el sol
boras, boras del mal
Isla
Isla desnuda
Maslinje
Senjak
Tatinja
Cabo Sajalo
Cabo Blažna
Mali Goli
Cabo Markonj
El pico Glava
tierra estéril de la Isla desnuda
fragmentos de las unidades omitidas
Cavan sobre la Isla desnuda
Con las manos desnudas
Hoyos ...
recolectan el terreno
el sol brillante
atrapado en la trampa del círculo del sol
el convicto con las manos en la espalda
sobre un brote de la planta
hace la sombra
día a día
por días
en la sombra del hombre
una planta
fuerte celo del sol
El sol mueve al hombre
Al cielo crece el árbol
el golpeo de la piedra
estira los dedos
piedras cuentan los minutos
piedra – horas
la orquesta de grillos
caminos hacia mazmorras
construyen
bases de carne y hueso
la canción de esclavos socialistas
del campo de concentración del mariscal
Libertad reside
sobre los picos de Velebit
alimenta con esperanza
Los ojos sedientos
El asilo espiritual
Libertad
aprenden a vivir
los prisioneros
las elaboraciones de la cara
la soledad
a lo largo de canales de recuerdos
las infancias fluyen
a la mitad de dos decilitros de agua
todo el día
La desnuda Isla desnuda
Los interrogantes de piedra de la Isla desnuda
Isla
El interrogante de piedra
?
Nikola Šimić Tonin
Prijevod na španjolski: Matej Požarina

 

---

[1] KomPartija – Komunistička Partija Jugoslavije

[2] Dušegupko – gubljenje duše;

[3] Revidirati – Izmijeniti prijašnji stav;

[4] Topli zec - Naziv za prolazak kroz kordon starih logoraša koji tuku nove;

[5] Adekvatno - Odgovarajuće

[6] Dvomotorci - Dvaput suđeni;

[7] Polutani politike – ŽaklinaGlibo

[8] Dene – Iznenadno pojavi, nestane;

[9] Mali Goli - Naselja galeba;

[10] Kadrirati – Raščlanjivati radnju stripa, filmskog i televizijskog zapisa na pojedine dijelove

[11] Vasdanak – Cio dan

[12] Isla desnuda – traducción literal de un topónimo croata (Goli Otok). Se trata de una isla cerca de la isla de Rab.

[13] Construcción propia. Quiere decir „los que hicieron la misma cosa dos veces“. Viene del latín: „bis in idem

[14] Otro topónimo croata: „Petrova rupa“