Tuesday, 13 February 2018

Paula Gadže - Uloga Medija u Očuvanju Identiteta Hrvata u Buenos Airesu i Rosariju


PAULA GADŽE
ULOGA MEDIJA U OČUVANJU IDENTITETA HRVATA U BUENOS AIRESU I ROSARIJU
Iseljenički tisak višedesetljetne tradicije iz Buenos Airesa i Rosarija djelomično zamjenjuju novi mediji fascinantnih dosega u njegovanju i razvitku hrvatskog kulturnog identiteta u Argentini, gdje danas živi oko 250.000 građana hrvatskog podrijetla prema procjenama Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH. Autorica se fokusira na kulturološke dosege časopisa i portala Studia Croatica te radijskih programa Croacia en mi corazón, Croacias totales i Bar croata u španjolskome govornome području. Usto, metodom autoetnografije vješto nam prenosi iskustva mlađih naraštaja argentinskih Hrvata u društvenim i kulturnim praksama koje povezuju dvije zemlje Argentinu i Hrvatsku, novu im i staru domovinu. U suvremenom društvenom kontekstu kategorije prostora i vremena nisu iste kao ranije jer je putem Mreže velik broj medijskih sadržaja dostupan uvijek i na bilo kojem mjestu, a ljudi mogu jednostavno doći u kontakt s osobama u geografski udaljenim zajednicama. Višejezičnu medijsku scenu naše dijaspore nedvojbeno razvija i Glas Hrvatske, međunarodni program HRT-a koji se svakodnevno diljem planete može slušati preko Interneta. Konvergencija u području medijskih subjekata zahvaća i iseljeničko izdavaštvo na mobilnim internetskim platformama.

Rođena sam u Buenos Airesu u Argentini. Moji djedovi i bake otišli su iz Hrvatske nakon Drugoga svjetskog rata. Odrasla sam u hrvatskoj obitelji i u sklopu raznih aktivnosti bila sam  jako aktivna u hrvatskoj zajednici: išla sam u Malu školu,[1] u Društvo za mlade,[2] sudjelovala sam u aktivnostima hrvatskoga katoličkog centra 'Sveti Nikola Tavelić'[3] te sam volontirala u projektima Hrvatskoga svjetskog kongresa[4] i Veleposlanstva RH u Buenos Airesu. Za vrijeme mladosti 90-ih, vikende sam provodila u hrvatskom društvu, vježbali smo folklor, organizirali ručkove i kulturne večere, slavili smo rođendane, odrastali smo zajedno. Kad bih posjetila svoju baku Olgu Maksić, rođenu u Velikoj Gorici, iznenadilo bi me koliko je bila u toku s rođendanima mojih prijatelja. Ona je vikendima slušala radijski program „Croacia en mi corazón“[5] (Hrvatska u mom srcu) i tako se informirala o novostima o svojoj domovini i o događajima hrvatske zajednice. Uspomena na moju baku kako sluša radio dala mi je ideju za ovaj članak. Počela sam čitati i odlučila sam istraživati o ovoj temi. Nadalje, kao diplomirana etnologinja primijetila sam da njihova prisutnost i aktivnosti nadmašuju funkcije komunikacije i informacije. U posljednjih šest godina, istražujući zajedno s dr. sc. Marijetom Rajković Ivetom hrvatske migracije u Argentinu te povratničke u Hrvatsku,[6] stekla sam širu sliku o tamošnjoj hrvatskoj zajednici i načinima očuvanja tradicije i kulture. Cilj ovoga rada je propitati ulogu medija, koliko su oni bitni za održavanje i prenošenje hrvatskoga etničkog i kulturnog identiteta, odnosno analizirati medije i njihovu ulogu u izgradnji, održavanju i prenošenju hrvatskoga identiteta. Kao izvore za rad koristila sam primjere iz Buenos Airesa i Rosarija: časopis „Studia Croatica“ i radijske programe „Croacia en mi corazón“, „Bar croata“ (Hrvatski bar) i „Croacias totales“ (Totalna Hrvatska). Za svaki od tih medija obradila sam razdoblje od osnutka do danas. Izvore za rad prikupila sam pretraživanjem internetskih stranica, razgovarala sam s urednicima, slušala navedene radijske programe. Također, zbog obiteljskoga migrantskog iskustva te budući da redovito pratim navedene medije iako već sedam godina živim u Republici Hrvatskoj, koristim metodu autoetnografije. Rad ima tri dijela: u prvome dajem kratak povijesni pregled hrvatskih medija u Argentini, zatim prelazim na detaljniji opis svakoga pojedinog medija, komparativnu analizu, te na kraju izvodim zaključak o tome kako mediji i nove tehnologije utječu na očuvanje identiteta.
Argentina je zemlja koja je, u nekoliko migracijskih valova, primila najveći broj Hrvata u Južnoj Americi. Mnogobrojna imigracija u Argentini nastaje sredinom 19. stoljeća i sve je brojnija do početka Prvoga svjetskog rata. Računa se da je do početka Drugoga svjetskoga rata bilo između 100.000 i 150.000 doseljenih te se od 1946. do 1951. godine doselilo još oko 20.000 Hrvata (Rajković Iveta i Gadže 2015: 120). Prema trenutačnim službenim podacima Središnjeg državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske procjenjuje se da u Argentini danas živi oko 250.000 Hrvata i njihovih potomaka.[7] Sudbina iseljeničkoga života je složena, zanimljiva, tužna, nepredvidljiva, izazovna, nostalgična. U novim sredinama migranti su se susretali s drukčijim svijetom, u procesu adaptacije mijenjali su zanimanja, imena, naučili su novi jezik, novu kulturu. Stoga nije neobično da ih je mučila nostalgija i da su težili zajedništvu pa su, unatoč paralelnoj uspješnoj adaptaciji i integraciji, uspjeli sačuvati svoj izvorni i kulturni identitet (usp. Grbić Jakopović 2014: 13).
Useljenici iz Hrvatske počeli su život diljem Argentine, ponajviše u Buenos Airesu, Santa Feu, Córdobi, Chacou, Rio Negro i Patagoniji. Stanovanjem u tim četvrtima te radeći zajedno, mnogi imigranti i njihovi potomci bili su gotovo stalno u hrvatskom etničkom okružju. U nekoliko četvrti postajale su hrvatske zajednice, u nekima čak i crkve i male škole (Rajković Iveta i Gadže 2015: 120-121). S etnološke perspektive možemo shvatiti „zajednicu“ kao grupu ljudi koja dijeli zajedničku povijest, jezik, norme, vrednote, interese, političke institucije, simbole i sjećanja. Grupa je u (relativno) stalnoj interakciji, ono što međusobno imaju zajedničko razlikuje ih od drugih ljudi. Članovi etničke zajednice svoj identitet temelje na pripadanju, stoga zajednice imaju važno mjesto i ulogu u procesu oblikovanja identiteta. Međutim, struktura i kulturni sadržaj ne determiniraju ni postojanje zajednice niti njezin identitet; članovi mogu propisivati značenja i pronalaziti referentne točke vlastitog identiteta (usp. Cohen prema Grbić Jakopović 2014: 50-51).
S ciljevima komuniciranja i promicanja promjena u dalekoj Hrvatskoj te okupljanja u novoj sredini, prvi medijski format bile su tiskane publikacije. Prije Prvoga svjetskog rata među migrantima u Južnoj Americi bilo je vrlo malo intelektualaca i jako puno nepismenih, što je otežavalo izlaženje hrvatskih novina. Međutim, unatoč nepovoljnim okolnostima, do 1914. u Argentini se u tisku pojavilo 14 novina (usp. Antić, 2001: 229; Šprljan 2011: 20). Buenos Aires  oduvijek je predstavljao ulazna vrata Argentine, grad u kojem se smjestio najveći broj Hrvata. Rosario je bio gospodarska i socijalna jezgra pokrajine Santa Fe, koja je privukla znatan broj Hrvata.[8] U oba grada imigranti su se držali zajedno, osnovali građanske udruge i objavljivali novine.
U Buenos Airesu neke od mnogobrojnih publikacija su: „Narodni glas“ - prve hrvatske novine koje su izlazile od 1880., „Iskra Slavjanske Slobode“ - izlazile od 1883., „Slavenska misao“, „Sloboda“ i „Almanaque Croata de la Emigración“ - almanah od 400 stranica objavljen 1910. Zatim 1918. i 1919. godine izlazi časopis „Jadran“, dok od 1931. do 1941. publikacija „Hrvatski domobran“ promovira ideje nezavisnosti u biltenima. Nakon Drugoga svjetskog rata zbog dolaska mnogih intelektualaca, emigranata jugoslavenskoga režima, povećao se broj izdanja. Buenos Aires postao je središte informacija i izdavačke djelatnosti ne samo Hrvatima iz Argentine, nego i iz cijele Južne Amerike. Procjenjuje se da su u optjecaju bile 52 publikacije na hrvatskome i 10 na španjolskome jeziku (usp. Antić 2011: 229-231). Dvije od najistaknutijih su „Hrvatska revija“ – „La revista croata“, tromjesečni časopis osnovan 1951. koji je okupio niz hrvatskih intelektualaca iz cijeloga svijeta i „Studia Croatica“, časopis osnovan 1960. Od samog početka „Studia Croatica“ izlazi na španjolskome jeziku te danas predstavlja najvažniju publikaciju hrvatske tematike na svijetu. Uz to, jedna je od glavnih izdanja hrvatske dijaspore (usp. Šprljan 2011: 22). U Rosariju tiskani mediji također su se počeli pojavljivati dolaskom prvih migranata. Od 1908. do 1911. izdavala se „Materinska riječ“, a nakon nje sve do 1914. „Zajednica“, čija je namjera bila doprijeti do Hrvata iz Južne Amerike (usp. Antić 2011: 212).
Pregled hrvatskih medija u Argentini od Studie Croatice do multimedijskih platformi
Godine 1959. skupina hrvatskih intelektualaca i državotvornih političkih emigranata u Buenos Airesu odlučila je svoju političku djelatnost usmjeriti prema svijetu. Namjera im je bila da na jednome od svjetskih jezika – španjolskome - promiču autentičnu sliku o hrvatskome narodu, njegovoj povijesti i kulturi. Kao pokrovitelja revije Studia Croatica osnovali su Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut. Prvi predsjednik Instituta bio je dr. Božidar Latković, a prvi urednik Revije Ivo Bogdan. Godine 1971. uredništvo je preuzeo dr. Franjo Nevistić, a nakon njegove prerane smrti 1984. godine izabran je Radovan Latković. Revija Studia Croatica od 1960. objavila je na španjolskome jeziku 147 tiskanih brojeva -dvanaest tisuća stranica materijala o hrvatskoj književnosti, povijesti, kulturi, baštini i politici. U obliku tromjesečne tiskane publikacije dubinski je obuhvatila različite teme, pogotovo političke i kulturne. Do 1992. Studia Croatica promicala je hrvatsku kulturnu baštinu i težnju hrvatskoga naroda za samoodređenjem u neovisnoj i suverenoj državi besplatnim slanjem revije na 134 ustanove, postavši pristupačna širokom krugu čitatelja u 37 država.[9] Na kraju 1994. uredništvo je preuzeo mr. Joza Vrljičak, rođen u Buenos Airesu, sin hrvatskih imigranata.[10] Glavni urednik Vrljičak objavio je u prosincu 1996. Studiu Croaticu i na Internetu (www.studiacroatica.org), učinivši je tako jednom od prvih publikacija toga tipa s internetskim izdanjem. Time se krug čitatelja znatno proširio i internacionalizirao, postavši najveća mrežna stranica hrvatske dijaspore na španjolskome jeziku. Sadrži oko 13.000 stranica revije, 2.000 stranica raznih knjiga na španjolskome, engleskome, francuskome i  hrvatskome jeziku, 1.100  videosnimka s više od 80 sati snimljenoga materijala. Osim što je važno sredstvo informiranja zajednice Hrvata u svijetu, iznimno je bitno za potomke hrvatskih iseljenika koji više ne govore hrvatski jezik. Uz navedeno, važno je istaknuti adresar elektroničke pošte s 4.500 adresa u Argentini i svijetu, na koje se informacije šalju jednom ili dva puta tjedno. Danas se također objavljuju na društvenoj mreži Facebooku (www.facebook.com/studiacroatica1960), zatim na servisu Youtubeu (www.youtube.com/studiacroatica) te na Twitteru (@studiacroatica). Na svim navedenim platformama časopis dobiva više od 3.000.000 posjeta godišnje.
U razgovoru s glavnim urednikom mr. sc. Jozom Vrljičakom saznala sam da je od osnivanja bilo mnoštvo promjena premda je temeljni cilj informiranja o hrvatskoj državi te očuvanja njezina identiteta i kulture ostao netaknut. Nezavisnošću Republike Hrvatske 1991. godine promijenila je neke teme, posebice one vezane uz političke interese jer više nije bilo potrebe boriti se za međunarodno priznanje. Nove tehnologije, dostupnost i pristupačnost Interneta utjecali su na oblik i količinu informacija: publika traži vizualni sadržaj i kraće tekstove. Studia Croatica stalno je u interakciji s čitateljima tako da se uspješno prilagodila novim vremenima i željama. Iako se oblik mijenja, pozadina je uvijek ista: glavna tema i srž Revije je hrvatska tematika, afirmacija neovisne Hrvatske i jačanje hrvatskoga identiteta.
Tijekom godina Studia Croatica bavila se – s većim ili manjim intenzitetom - različitim aspektima kulture i identiteta. Od osnutka intenzivno se posvetila političkim temama, s naglaskom na Hrvatsku i situaciju u bivšoj Jugoslaviji, kao i raznovrsnim kulturnim aspektima (umjetnost, književnost, glazba, folklor) sa željom da prikaže hrvatsku državu svijetu i hrvatskim potomcima rođenima u inozemstvu. Na primjer, godine 1961.[11] od ukupno 9 članaka, 5 je bilo posvećeno politici, 2 povijesti, 3 kulturi, 1 ekonomiji, dok je godine 1975.[12] od ukupno 16 članaka, 8 bilo posvećeno politici, 1 literaturi, 1 ekonomiji, 4 hrvatskim aktualnostima, 1 zajednici u Buenos Airesu i 1 dijaspori. Uočimo da su tijekom vremena vijesti o dijaspori i zajednici u Argentini postale prisutnije i važnije. Godine 1984. pojavila se rubrika „Croatas en el mundo“ (Hrvati u svijetu)[13] zbog koje se broj vijesti o dijaspori znatno povećao: od ukupno 48 članaka 23 su bila iz navedene rubrike. Godine 2007. internetskom izdanju dodaje se multimedijski sadržaj, među ostalim i videosnimke koje su omogućile pokrivanje mnogih događaja iz lokalne zajednice.[14] Iste godine pokreće se blog (http://studiacroatica.blogspot.hr/) u kojem, za razliku od tiskanih publikacija, nalazimo puno više vizualnog materijala. Ne smijemo zaboraviti ni na Facebook, čiji utjecaj ćemo analizirati u sljedećim odlomcima.
Radijski program Croacia en mi corazón
Radijski program „Croacia en mi corazón“ (Hrvatska u mom srcu) emitiran je prvi put 9. rujna 1990., kao što sam saznala u razgovoru s voditeljem gosp. Jurom Papacom. Biskup mons. Bufano ponudio je fra Josipu Peraniću, hrvatskome franjevcu iz Buenos Airesa, dva sata nedjeljom ujutro na katoličkoj radijskoj postaji u San Justu, odnosno da pokrene radijsku emisiju. Početna ideja programa bila je informirati hrvatsko slušateljstvo o aktualnim temama iz domovine, turizmu, kulturi, glazbi, običajima. Međutim, politička situacija ubrzo je preokrenula strukturu i interes programa. U to doba, prije osamostaljenja, bilo je teško prenositi novosti o događajima u Hrvatskoj. Članovi prve ekipe programa bili su fra Jozo Peranić, Dunja Ozanić, Marija Šimunić, Beba Gerek Šeran i Dubravka Vukoja. Kasnije im se pridružio Jure Papac, do danas zadužen za sadržaj i vođenje programa. Program „Croacia en mi corazón“ s vremenom je promijenio vrijeme emitiranja: prenosi se subotom od 13 do 15 sati na radijskoj postaji San Justo AM 660, a može se slušati i na Internetu na stranici www.am660.com.ar.
Program se sastoji od tema o Hrvatskoj, njezinoj dijaspori u svijetu i hrvatskoj zajednici u Argentini. Kultura, turizam, povijest i tradicija miješaju se s pjesmama iz različitih krajeva Hrvatske. Izvor vijesti o Hrvatskoj je tjedni sažetak koji emitira emisija Hrvatske televizije „Glas Hrvatske“.[15] Društveni segment je bitan dio programa. Osim novosti, tu je i kalendar aktivnosti hrvatske zajednice – svečanosti, mise, festivali, druženja - a uz to pozdravljaju se ljudi iz zajednice koji taj tjedan slave rođendane te se najavljuju društveni događaji kao što su krštenja, svadbe, godišnjice i osmrtnice.
Tematika programa promijenila se u 28 godina emitiranja. Na početku uvijek je jedan svećenik bio dio redakcije, pročitao bi evanđelje dana i kratku meditaciju. Nakon smrti fra Stjepana Gregova 2012. godine, fra Jozo je postao duhovni vođa zajednice, međutim zbog mnogobrojnih obveza s vremenom više nije mogao sudjelovati u emisiji. Bez obzira na ovu situaciju, aktivnosti crkve „Leopoldo Mandić“ iz San Justa i „Nikola Tavelić“ iz Buenos Airesa još uvijek se najavljuju i komentiraju. U razgovoru s gospodinom Papacom saznala sam da se teme odabiru u skladu s političkim, društvenim i ekonomskim događajima iz Hrvatske te aktivnostima hrvatske zajednice u Argentini. Uz to, pozivaju se gosti iz Hrvatske ili lokalne zajednice, popriča se s njima uživo ili se prenosi snimljen intervju. 
„Croacia en mi corazón“ može se slušati u gradu Buenos Airesu i bližoj okolici. Prijenos preko Interneta omogućio je povećanje publike iz cijele Argentine i drugih zemalja i to ne samo iz Južne Amerike, nego iz cijelog svijeta, primjerice SAD-a, Kanade, Australije, Južne Afrike i Hrvatske. Slušatelji imaju mogućnost telefonske komunikacije te tako uživo mogu pozdraviti prijatelje i obitelji, predložiti teme koje ih zanimaju i naručiti pjesme ili sve to učiniti preko društvene mreže Facebooka.[16] Na zidu Facebook profila urednik pozdravlja publiku na početku emisije. Također, tijekom emisije i kasnije tijekom tjedna dijeli poveznice o događajima u hrvatskoj zajednici[17] te sve publikacije UACRA-e (Međudruštvenog odbora hrvatskih udruga i ustanova u Argentini).[18]
Jednom ili dva puta u godini organiziraju se ručkovi u zajednici u četvrti San Justo. Takva okupljanja pospješuju povezanost između članova zajednice te motiviraju sudionike na daljnje sudjelovanje u emisiji. Uoči 28. godišnjice, gospodin Papac namjerava nastaviti svoj rad te dalje izvještavati o Hrvatskoj svoje potomke i prijatelje zajednice.
Croacias totales obogaćuje medijsku scenu
„Croacias totales“ (Totalna Hrvatska) je radijski program koji se emitira ponedjeljkom od 19 do 21 sat na radijskoj postaji FM Signos u Buenos Airesu. Također se može slušati na Internetu na adresi http://fmsignos.com.ar. Postoji od prosinca 2010., a ideja je spontano nastala kad je Stella Hubmayer, jedna od sadašnjih voditeljica, gostovala na toj radijskoj postaji promovirajući božićni sajam iz Hrvatskoga Caritasa. Kako mi je rekla u razgovoru, fascinirana svijetom radijskoga etera, predložila je prijateljicama Jasminki Fiolić i Veroniki Cvitković da pokrenu svoju radijsku emisiju, na što su one odmah pristale. Bilo im je privlačno promovirati i raditi za Hrvatsku iz ovoga novog i inovativnog mjesta. Kasnije im se pridružio Federico Kisić. Njih četvero – potomci Hrvata druge generacije - čine voditeljsku ekipu programa.
„Croacias totales“[19] emitira se na španjolskome jeziku, a teme su posvećene Hrvatskoj: aktualnostima, tradiciji, glazbi, gastronomiji, povijesti. Izvor informacija su emisija Glas Hrvatske i novinski portali koje prate na Internetu. Vole ugostiti uživo Hrvate koji su posjetili Argentinu ili istaknute ličnosti hrvatske zajednice. Uz radijski program, drugi kanali komunikacije su blog www.croaciastotales.blogspot.hr u kojem se objavljuju članci povezani s temama tjednog programa i Facebook profil www.facebook.com/@croacias.totales gdje se informacije objavljuju u skraćenome obliku, ali češće. Obje stranice imaju i poveznice na druge web stranice te slike i snimke. Na blogu postoji sekcija „Links Argentina“ u kojoj se nalazi popis hrvatskih udruga u Argentini, s adresom, brojem telefona i web stranicom. Također, na ovoj stranici mogu se reklamirati hrvatski profesionalci različitih profesija iz Argentine te ponuditi svoje usluge. Interakcija s publikom iznimno im je bitna: slušatelji mogu predložiti teme i telefonski komunicirati uživo. Još jedan primjer komunikacije je igra koju su voditelji nazvali „trivia“, a koja se sastoji od toga da se prije svake emisije na Facebook profilu postavi jedno pitanje vezano uz Hrvatsku s tri ponuđena odgovora, a na njega se može odgovarati do kraja programa. Ekipa programa također organizira „chai party“,[20] druženje slušatelja i prijatelja s ciljem prikupljanja sredstava za pokrivanje troškova emisije.
U ovih šest godina, uz timski razvoj voditelja te neprestano prilagođavanje interesima publike, program je značajno evoluirao. U početku su dosta vremena posvećivali kulturnome pregledu o Hrvatskoj koji emitira radijska emisija Glas Hrvatske. Premda je taj segment bio sadržajno bogat, s vremenom je izgubio na značenju jer se odnosio na događaje kojima je zbog udaljenosti bilo nemoguće nazočiti. Stoga je zamijenjen sportskim pregledom koji je publika dobro prihvatila. Također je bilo promjena u vijestima o Hrvatskoj: prije bi detaljno obradili tek nekoliko odabranih vijesti, međutim, s vremenom su shvatili da tako zanemaruju bitne teme pa su odlučili čitati samo naslove, a dublje obraditi samo one najbitnije teme. Bez obzira na široko područje interesa, novosti i događaji iz lokalne zajednice još uvijek su teme u kojima ekipa programa najviše uživa, objasnila je ljubazna voditeljica i osnivačica Stella Hubmayer. Ovu činjenicu možemo primijetiti i na blogu u kojem članci o lokalnoj zajednici čine 25% ukupnih objava.
Ova vesela ekipa ima puno planova za budućnost. Prije svega, želja im je i dalje informirati o Hrvatskoj te slušateljima prenositi njezine prirodne ljepote, gastronomiju, kulturu, povijest i tradiciju. Uz to, namjeravaju započeti s emitiranjem radijskih drama o povijesnim hrvatskim ličnostima te organizirati fotografski natječaj na temu hrvatskih žena iz lokalne zajednice. Nestašica sredstava ponekad im otežava ostvarenje nekih ideja, ali volja i želja za prezentiranjem Hrvatske daju im snagu da nastave dalje.
Bar croata – medij suvremenog doba
Radijski program „Bar croata“ (Hrvatski bar) emitira se u Rosariju od prosinca 2005. godine preko postaje Eco Radio Rosario 92.3 MHz petkom od 19 do 21 sat, a moguće ga je slušati i na mrežnoj stranici www.ecoradio.com. Članovi voditeljske ekipe su Javier Santich, Ivan Grbac, Carlos Bukovac, Faustina Zarich i Renata Garbajs, od kojih su troje imigranti prve generacije, jedan druge, a jedan član je rođen u Hrvatskoj. Informiranje hrvatske zajednice u Rosariju i okolici o domovini bio je glavni razlog zbog kojeg su pokrenuli emisiju.
Sadržaj i format programa u skladu je sa svojim imenom: voditelji ističu da vole funkcionirati kao bar (kafić) i da žele da se u tome neformalnom i prijateljskom ozračju članovi zajednice osjećaju dobrodošli, bilo gostujući uživo, bilo javljajući se telefonom ili Internetom. Tematika je široka: povijest, geografija, gastronomija, sport, događaji i novosti iz lokalne zajednice. Ipak, okosnicu programa čine vijesti o Hrvatskoj i njezinoj zajednici u Argentini. Budući da je svaki član redakcije imao jedno područje interesa, raspon tema mijenjao se s godinama kako su se mijenjali članovi voditeljske ekipe. Prema riječima Carlosa Bukovca, posebnu pažnju posvetili su obrani hrvatske slobode, njezinim značajkama i sudionicima. Cilj im je bio obraniti i reafirmirati neovisnost Hrvatske, njezinu kulturu i identitet, kako bi se udaljili od jugonostalgične vizije koju su podržavale pojedine grupe ranijih imigranata.
Slušateljstvo „Bar croata“ čine potomci Hrvata iz cijele Argentine, a najvećim dijelom iz Rosarija i okolice. Imaju i slušatelje koji podrijetlom nisu Hrvati, ali ih zanima kultura i povijest ovoga naroda. Na početku su telefonski komunicirali sa slušateljima, zatim su od travnja 2008. počeli objavljivati i na web stranici www.bar-croata.blogspot.hr, a od 2009. postoji i profil na socijalnoj mreži Facebooku http://hr-hr.facebook.com/barcroata. Na obje stranice objavljuju članke, snimke i fotografije vezane uz sadržaj programa. Slušatelji mogu komentirati, pozdraviti voditelje i prijatelje te naručiti pjesme. Na blogu se nalaze poveznice na druge hrvatske stranice na španjolskome jeziku, reklame o hrvatskim profesionalcima te obavijesti o društvenim događajima. Ove obavijesti predstavljaju 40% publikacija na blogu. S vremenom, kako je rasla popularnost društvenih mreža, tako je Facebook postao glavni kanal komuniciranja s publikom.
Godišnjica programa obilježava se od druge godine emitiranja zabavom na koju se pozovu slušatelji iz Rosarija i okolice, a nerijetko i iz drugih dijelova Argentine. U ovome slavlju, sada već tradicionalnom, dodjeljuju se nagrade[21] uglednim osobama iz zajednice čiji rad je prepoznat i vrednovan u proteklom razdoblju.
Značenje medija i novih tehnologija u životima hrvatskog iseljeništva u Argentini
Nakon svega navedenog o hrvatskim medijima iz Buenos Airesa i Rosarija primjetno je da je, unatoč godinama i promjenama, njihova prisutnost i funkcija komuniciranja i dalje važna. Etnološki i kulturnoantropološki pogled već se desetljećima udaljuje od statične i esencijalističke vizije kulture s naglaskom koji je preusmjeren na dinamičke i subjektivne aspekte. Kultura je trajna, ali od zajednice do zajednice u stalnom je procesu promjene. Proces identifikacije pojedinca s određenom kulturom događa se uz intenzivno prožimanje objektivne i spoznaje dimenzije – objektivni kulturni sadržaj isprepliće se s osjećajem pripadnosti, zajedništva i lojalnosti. Te se dimenzije ne pojavljuju u nekom arhetipskom smislu. Fleksibilne su, mijenjaju se i pomiču. Ali, ono što je konstantno u njima jest da se za njih vjeruje, misli, zamišlja i tvrdi da su temelji zajedništva (usp. Grbić Jakopović 2014: 49).
Radijski programi koje smo analizirali imaju istu strukturu kao Studia Croatica: bave se temama o Hrvatskoj i njezinoj dijaspori na španjolskome jeziku. U odnosu na teme i interese, formate i želje slušatelja, svi programi uočljivo evoluiraju na sličan način. Osim „Croacia en mi corazón“, koji je počeo 1990. godine, „Bar croata“ i „Croacias totales“ počeli su nakon hrvatske nezavisnosti. Možemo primijetiti da u njima, kao u slučaju Studia Croatice tijekom posljednjih godina, politička pitanja i predstavljanje Hrvatske nisu tako bitni kao što su bili prije osamostaljenja Republike Hrvatske. Također, „hrvatska tematika“ uključuje mnogobrojne i raznolike kulturne izražaje i manifestacija identiteta koji označavaju hrvatsko podrijetlo, istodobno se udaljavajući od tradicionalne ili folklorne vizije kulture. Na primjer, možemo primijetiti kako se novosti i aktualnosti miješaju sa sportom, tradicionalna glazba s modernim hitovima, tradicijski običaji s novim trendovima u kulinarstvu, a sve je protkano novostima o hrvatskoj dijaspori raspršenoj po svijetu.
Nakon analize internetskih portala te slušajući radijske emisije, vidljivo je da u svim medijima vijesti o lokalnoj zajednici zauzimaju središnje mjesto. Otkad su se takve vijesti pojavile u Studia Croatici, s vremenom su postale još važnije i prisutnije, pogotovo nakon uvođenja videozapisa koji se objavljuju na blogu i Facebook profilu. Također, u „Croacia en mi corazón“ središnji dio programa su od samog osnivanja. „Bar croata“ posvećuje značajan prostor u emisiji društvenim događajima, pronalaženju rodbine[22] i novostima iz lokalne zajednice. Primjer za to je priznanje uglednim osobama iz zajednice koje smo maloprije spomenuli. Također, na blogu i na Facebook stranici nalazimo poveznice na druge hrvatske centre,[23] koji su isto tako većinom na španjolskome jeziku. Poput ostalih, „Croacias totales“ pruža posebnu pažnju vijestima iz zajednice. U rubrici pod nazivom „Nuestros Croatas“ (Naši Hrvati) sjećaju se i odaju počast istaknutim osobama, mahom pokojnima.[24]
Druge promjene koje se ističu su one vezane uz dostupnost i korištenje novih tehnologija, posebice Interneta. Prva značajka koju primjećujemo je više multimedijskoga sadržaja u svim spomenutim medijima, bilo u obliku fotografija ili videozapisa. Dakle, tekstovi ili diskurzivni sadržaj su kraći. Uz to, mogućnosti koje nove tehnologije nude su „revolucionarne“ u smislu da su proširile i transformirale klasične načine komunikacije između medija i slušatelja. Dostupnost i pristupačnost tehnologija te svakidašnja uporaba Interneta i društvenih mreža čine interakciju ne samo češćom, nego i javnom. Prvi format koji je ovo omogućio bili su blogovi, ali možemo zapaziti da je promjena korjenitija nakon omasovljenja društvenih mreža, posebice Facebooka. Jedan bitan aspekt ove promjene je mogućnost stalne komunikacije s voditeljima emisije, ali isto tako i među slušateljima. Kiberprostor je „okolina“ koju proizvode komunikacijske tehnologije, a u sklopu nje ljudi mogu ostvariti interakciju. Možemo reći da se u kiberprostoru stvaraju virtualna mjesta (usp. Čapo i Gulin Zrnić 2011: 54).
U kiberprostoru i njegovim novim mogućnostima možemo dublje analizirati jednu značajku medija koja nadmašuje funkciju komunikacije. Blogovi i stranice na Facebooku nisu samo publikacije, nego virtualne zajednice.[25] Iz ove perspektive koju predstavlja Marina Perić Kaselj, virtualne dijasporske zajednice novi su oblik društvenosti utemeljen na etničkoj pripadnosti, a koje se preko računalno posredovane komunikacije kreiraju u kiberprostoru (usp. 2014: 91). Kao i naši primjeri, one su otvorene, dostupne, predstavljaju sebe i svoje aktivnosti. Kiberprostor im daje slobodu okupljanja i komuniciranja, postaje mjesto koje ih udružuje i spaja, umrežavajući ih istodobno sa sebi sličnima. Zanimljivo je istaknuti da su svi članovi ovih zajednica druga, treća ili čak četvrta generacija imigranata u Argentini. Dakle, oni zadržavaju i svoje lokalne identitete: najveći eksponent ovoga je korištenje španjolskoga jezika te pripadnost mjestu rođenja i življenja i mjestu rođenja svojih predaka. Zatim je uočljivo kako je etnički identitet trajan unatoč protjecanju vremena (Ibid, 94). Bez obzira na promjene u formatima, tematici, raznim aspektima sadržaja, vidimo da je on trajan i neuništiv ma u kojem se obliku pojavljivao. Također, možemo istaknuti da u našim medijima, kao i na stranicama koje je ova autorica analizirala, kiberprostor omogućuje iznimno fini oblik povezivanja tradicionalnoga i modernoga: istodobno modernizirajući tradiciju čini je bitnom i dostupnom, javnom te joj daje proaktivnu ulogu pokretača okupljanja i etničkih praksi (Ibid, 96).
Drugi karakterističan aspekt virtualnih zajednica koji nalazimo u medijima spomenutim u ovome članku je mogućnost povezivanja s drugim imigrantskim hrvatskim zajednicama. Dakle, nemamo više samo povezivanje Hrvata u Argentini s domovinom Hrvatskom, već nam suvremene tehnologije omogućuju, barem virtualno, povezivanje svih iseljenih Hrvata i njihovih potomaka diljem svijeta. Štoviše, ovaj aspekt je i primjer tendencije hrvatske dijaspore, kako je opisala Jadranka Grbić-Jakopović u svome radu o hrvatskoj dijaspori, „… etničke udruge sa svojim aktivnostima ukazuju da su (i) među pripadnicima hrvatskih dijasporskih zajednica identifikacijske strategije i prakse usmjerene ne samo na 'svoju' zajednicu, nego na transnacionalno povezivanje“ (2014: 132).
Za kraj, nadam se da sam ovim člankom barem djelomično uspjela potvrditi važnosti medija za održavanje i prenošenje hrvatskoga etničkog i kulturnog identiteta ne samo u Argentini, nego i preko Interneta i u drugim zemljama. Također, htjela bih posebice istaknuti da to ne bi bilo moguće bez predanosti i rada svih voditelja i urednika koji dragovoljno pripremaju emisije, a čiji je učinak, kako što smo vidjeli, puno više od samih vijesti i informacija ma gdje čitatelji i slušatelji bili.









Literatura
ANTIĆ, Ljubomir. 2001. Los Croatas y América. Hrvatska matica iseljenika. Fundación para la Emigración Croata. Zagreb.
ČAPO, Jasna; GULIN ZRNIĆ Valentina. 2011. „Oprostornjavanje antropološkog diskursa. Od metodološkog problema do epistemološkog zaokreta“. Mjesto, nemjesto. Interdisciplinarna promišljanja prostora i kulture. Biblioteka nova etnografija. Zagreb
GRBIĆ, Jadranka. 2014. Multipliciranje zavičaja i domovina: Hrvatska dijaspora: kronologija, destinacije i identitet. Zagreb. FF Press.
PERIĆ KASELJ, Marina. 2014. „Dijasporske zajednice u kiberprostoru: Virtualni identitet hrvatskih etničkih zajednica u Čileu i Argentini“. Studia ethnologica Croatica, vol. 26, 91-119
RAJKOVIĆ IVETA, Marijeta, Paula GADŽE. 2014. „Povratničke migracije iz Argentine u Hrvatsku“. Hrvatski iseljenički zbornik, 2015., 117-150
RAJKOVIĆ IVETA, Marijeta, Paula GADŽE. 2016. „Okusi i mirisi Hrvate u Argentini“. Hrvatski iseljenički zbornik, 2016., 148-170
ŠPRLJAN, Cristian. 2011. „Los Croatas en la Argentina. Su identidad e impronta en nuestra sociedad“. Revista Todo es Historia. Año XLIV. Edición 526. 6-26

Internetski izvori
Hrvatski svjetski kongres, www.hsk.hr (pristupljeno 10. 7. 2017.)
Union de las asociaciones croatas de la Republica Argentina, www.unioncroata.com.ar (pristupljeno 15. 8. 2017.)
Ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, www.hrvatiizvanrh.hr (pristupljeno 5. 7. 2017.)
Hrvatska matica iseljenika, www.matis.hr (pristupljeno 14. 8. 2017.)
Croacias totales blog www.croaciastotales.blogspot.hr (pristupljeno 14. 8. 2017.)
Facebook Croacias totales www.facebook.com/@croacias.totales (pristupljeno 14. 7. 2017.) 
Cro express http://croexpress.eu/vijest.php?vijest=9056 (pristupljeno 20. 7. 2017.) 
Bar croata blog www.bar-croata.blogspot.hr i http://identidadcroata.blogspot.hr/2015/05/blog-post.html  (pristupljeno 20. 7. 2017.) 
Facebook Bar croata http://hr-hr.facebook.com/barcroata (pristupljeno 20. 7. 2017.) 
Studia Croatica www.studiacroatica.org  (pristupljeno 3. 8. 2017.)
Studia Croatica blog http://studiacroatica.blogspot (pristupljeno 3. 8. 2017.)


Izvor: Hrvatski iseljenički zbornik 2018.: ur. Vesna Kukavica, Hrvatska matica iseljenika (www.matis.hr), Zagreb, 2017, 226 - 240 str.



[1] www.facebook.com/mala.skola (pristupljeno 10. 8. 2017.)
[6] Dio rezultata istraživanja objavile smo u koautorskim znanstvenim i stručnim radovima na hrvatskome i španjolskome jeziku, koji su navedeni u popisu literature na kraju ovoga rada. 
[7] http://www.hrvatiizvanhr.hr/hmiu/hrvatsko-iseljenistvo-u-argentini/(pristupljeno 3. 8. 2017.)
[8] Osim Rosarija, Hrvati su se smjestili u sljedeće gradove pokrajine Santa Fe: Chovet, Arequito, Venado Tuerto, Chañar Ladeado, Villa Cañas, Acebal, Villa Mugueta, Villa Constitucion (usp. Šrpljan 2011: 9-10).
[9] Vidi više na http://www.studiacroatica.org/studia/studia_povijest.htm (pristupljeno 15. 7. 2017.)
[15] http://glashrvatske.hrt.hr/ (pristupljeno 5. 8. 2017.)
[17] Primjeri ovakvih poveznica su: ručak koji organizira Društvo mladih iz svetišta sv. Nikole Tavelića, koncertno obilježavanje 70-godišnjice Zbora „Jadran“, večera koju organizira „Asociación Raices Istrianas“.
[18] www.unioncroata.com.ar i https://www.facebook.com/Uni%C3%B3n-Asociaciones-Croatas-de-la-Republica-Argentina-199000083614262/ (pristupljeno 1. 8. 2017.)
[19] https://croaciastotales.blogspot.hr/ (pristupljeno 14. 8. 2017.)
[20] „Chai“ je španjolska transkripcija hrvatske riječi čaj, čiji španjolski ekvivalent glasi „té“. Više o ovome događaju može se saznati na http://croexpress.eu/vijest.php?vijest=9056 (pristupljeno 20. 7. 2017.) 
[22] Redakcija programa na zamolbu slušatelja pronalazi članove šire obitelji s kojima su s vremenom izgubili doticaj i to kako za Hrvate iz Argentine, tako i za one iz ostalih dijelova svijeta.
[23] Na stranici http://bar-croata.blogspot.hr/ pod segmentom „Enlaces - Links“ možemo pronaći mnoštvo takvih poveznica.
[25] „Društvene grupe koje nastaju na Mreži kad dovoljan broj ljudi vodi javne diskusije dovoljno dugo i s dovoljno ljudskih emocija, kako bi stvorile mreže osobnih odnosa u kiberprostoru“ (Perić Kaselj 2014: 91).

Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)