Predsjednički program - Milan Bandić

Predsjednički program
      Ovlasti predsjednika

Ustavne ovlasti Predsjednika Republike odnose se prvenstveno na sukreiranje vanjske politike, zapovjedništvo nad oružanim snage i usmjeravanje rada sigurnosnih službi. Međutim, Predsjednik Republike Hrvatske prema Ustavu predstavlja i zastupa Repub­liku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, te brine za redovito i usklađeno djelovanje, odnosno stabilnost, državne vlasti.

Uz to, Predsjednik može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja koje smatra važnima ili koje mu sugeriraju građani. Također može nazočiti na redovitim sjednicama Vlade, iznositi prijedloge i sudjelovati u raspravama. Kako bi što učinkovitije obnašao svoju dužnost, predsjednik također može formirati odgovarajuće savjetodavne timove, koji će se baviti pitanjima od važnosti za stabilnost i napredak Hrvatske.

Međutim, i pored ustavnih ovlasti, Predsjednik Republike Hrvatske, kao prvi među jednakima, zahvaljujući svome položaju i karizmi, uvelike može utjecati na društvene i političke promjene a svojom vizijom i energijom usmjeravati njezin gospodarski razvoj i afirmaciju novih društvenih vrijednosti. Viziju, energiju, znanje, iskustvo i ljubav prema svome narodu, društvu i državi ništa ne može sputati, ni ograničiti.
      Polazišta i ključna pitanja

Ključni problem kojim se namjeravam baviti u svome mandatu, jest gospodarska stabilnost Hrvatske, odnosno jačanje hrvatskog gospodarstva, smanjenje nezaposlenosti, povećanje izvoza i rast inozemnih ulaganja.

Predsjednik Republike u ovom vremenu krize mora biti istinski partner u oblikovanju i provedbi strategije oporavka i razvoja Hrvatske. Pritom ću posebnu brigu voditi o socijalnoj politici i zaštiti ugroženih u hrvatskom društvu.

A uz daljnju afirmaciju Hrvatske na međunarodnoj političkoj sceni, kao nove članice Europske unije i stvarnog regionalnog lidera, želim otvoriti novu stranicu u stvaranju hrvatskog zajedništva, uz korjeniti rez u pogledu napuštanja svih ideoloških i drugih podjela.

U pogledu oružanih snaga, vodim se činjenicom kako je Hrvatska članica NATO saveza pa su njezine oružane snage time usmjerene i određene. To znači nastaviti s modernizacijom, visokim NATO-standardima i profesionalizacijom. Uz to, važno je ne zaboraviti da je Hrvatska vojska iz domovinskog rata izašla kao pobjednik i kao saveznik SAD-a i EU.

Obavještajne službe moraju biti u funkciji unutarnje i vanjske sigurnosti zemlje, pod strogom civilnom kontrolom i s profesionalnom etikom koja neće dopustiti da se prijeđu granice propisane pravilima i zakonom.

Predsjednik države sukreira vanjsku politiku. Moj načelni stav je da nema tako male zemlje koja ne bi smjela graditi svoju vlastitu vanjsku politiku, bez obzira na asocijacije u kojima se nalazi. Taj stav podrazumijeva prozapadno usmjerenje naše države što je potvrđeno i ulaskom u NATO te skorim članstvom u EU, ali i suradnju s drugim utjecajnim državama u svijetu, na temelju međusobnog poštovanja i zajedničkih interesa.

Jednako je važan i hrvatski konsenzus oko ulaska u Europsku uniju. Europske vrijednosti su neupitne, ali Hrvatska iz povijesnih i mnogih drugih razloga na tom putu mora znati zaštititi i neke svoje vitalne interese koji ne smiju biti relativizirani europskim okvirom (naš identitet, kultura, prirodni resursi, prioriteti i interesi u našoj regiji...).

U smislu suradnje s Vladom, predsjednik države može poticati Vladu na veću učinkovitost u interesu stabilnosti i gospodarskog prosperiteta zemlje. U tom pogledu svoju ulogu vidim kao motivatora, kao promicatelja kulture rada i znanja, kao čovjeka koji vjeruje da ova zemlja može više i bolje i koji osobnim primjerom želi dokazati da je bolje sutra svih nas u kulturi rada, u zajedništvu i služenju građanima.
      Vizija nove Hrvatske

Želim, zajedno s hrvatskim građanima, stvarati i jačati demokratsku, pravednu i socijalno osjetljivu Hrvatsku, u kojoj će svi njezini građani biti jednako vrijedni i imati jednake šanse za uspjeh.

To je samosvjesna i napredna Hrvatska, koja zna i može sama rješavati svoje probleme. To je Hrvatska koja je poželjan politički i gospodarski partner razvijenog svijeta. Zemlja koju svijet poznaje po njezinim prirodnim ljepotama, bogatoj kulturnoj baštini, gospodarskim i političkim uspjesima, izvrsnosti na svim poljima ljudskog djelovanja te sposobnim i srdačnim ljudima.

Želim stvarati Hrvatsku, kao zemlju koja štiti i njeguje svoj identitet ali je istodobno otvorena prema drugima i drugačijima. Želim Hrvatsku koja je stabilna i sigurna država s vještom i učinkovitom diplomacijom, čiji su predstavnici rado viđeni članovi globalno utjecajnih svjetskih odbora i institucija a koju vode simpatični, inteligentni i pošteni političari. Novu Hrvatsku vidim kao ekološki svjesnu državu, čiji se napredak temelji na marljivosti, znanju, inteligentnom korištenju prirodnih potencijala i modernim tehnologijama...

Hrvatska predugo živi u atmosferi ratnih i poratnih trauma, svađa, nejedinstva oko temeljnih nacionalnih interesa i bez razvojne vizije. To se dramatično odražava na stalni pad kvalitete života građana koji su stvaranje suverene i samostalne Hrvatske dočekali s velikim nadama.

Zato u svome predsjedničkom mandatu želim pridonijeti: kreiranju jasne vizije hrvatske budućnosti u Europskoj uniji, gospodarskom i društvenom razvoju svih dijelova Hrvatske, te nacionalnom konsenzusu oko bitnih pitanja hrvatske sadašnjosti i budućnosti. Želim ovoj zemlji i svakom hrvatskom čovjeku vratiti dostojanstvo i nacionalni ponos te stvoriti Hrvatsku zadovoljnih ljudi.

Kako bismo to ostvarili nužno je najprije otvoriti raspravu i postići konsenzus o našoj budućnosti, o našem identitetu i o viziji dugoročnog razvitka Hrvatske.

Istodobno treba stvoriti odgovarajuće preduvjete u institucionalnom, pravnom, materijalnom i vrijednosnom smislu, te brzo i učinkovito provesti svojevrsni preporodni program Hrvatske, u čijem će središtu biti bolji život svih, uz očuvanje nacionalnog identiteta i društvenih vrednota.

U vremenu krize, a posebno besperspektivnosti mladih i sve većeg broja ljudi bez posla, u partnerstvu s Vladom Republike Hrvatske, radit ću na tome, koristeći ustavna prava i okupljajući pametne, marljive i sposobne suradnike, bez obzira na njihovu svjetonazorsku i stranačku pripadnost.
     Potrebite institucionalne i društvene promjene, kao preduvjet gospodarskog i društvenog razvoja

Hrvatska je institucionalno nepripremljena za razvoj. Brojnost ljudi u državnoj upravi prikriva tu istinu. Uz mnoge druge probleme, svjedoci smo ogromnih razočarenja ljudi nepravdama, nerješavanjem globalnih i pojedinačnih problema. Ukratko osjećaj bespomoćnosti i nepravde, pojačan slikama bahatosti onih koji su se obogatili bez rada, hrvatsko društvo pretvara u društvo bez nade i bez jasne vizije budućnosti.

Nažalost, i rješenja koja su omogućila i omogućavaju nepravednu privatizaciju i rasipanje nacionalnog bogatstva u tom su pogledu uređenija od onih, potrebnih za brži razvoj. Previše je „papirnatih“ i u životu nepotvrđenih rješenja u zakonima, previše ljudima nepoznatih proceduralnih zamki, previše birokratske arbitraže i previše ljudi s birokratskim mentalitetom.

Naprotiv, u sređenom sustavu jasnih, svakom razumljivih i pravednih zakona, javna uprava mora zaštititi javne i nacionalne interese, ali i omogućiti transparentno ulaganje privatnog kapitala u funkciji razvoja Hrvatske, njenih regija i lokalnih zajednica. S posebnom osjetljivosti i pažnjom javna uprava mora rješavati zahtjeve građana, osiguravati njihova prava i rješavati njihove probleme.

Prioritetno je hitno osigurati učinkovite instrumente za vanjske investicije, povećano zapošljavanje, za nastavak graditeljske aktivnosti i novi zamah u turističkoj ponudi. Ne smiju se gasiti veliki hrvatski industrijski brendovi, koji su desetljećima svjedočili svoju uspješnost, jer će trebati desetljeća da se oni obnove ili stvore novi.

Privatizacija hrvatske imovine devedesetih godina, svojom lošom izvedbom u vrijeme rata, ostavila je duboke tragove nepravde i kriminala u hrvatskom društvu, čije posljedice osjećamo i danas. Reviziju privatizacije je trebalo napraviti kad je za to bilo vrijeme. Bojim se da je danas za to prekasno i da se o tome govori kako bi se prikrio nedostatak gospodarske strategije. Za dobru gospodarsku klimu i polet svakako je potrebna i određena moralna zadovoljština, a to znači da se moraju sankcionirati najdrastičniji slučajevi privatizacijske pljačke. Tamo gdje pravna država ima argumente, mora djelovati.

Međutim, za hrvatsko društvo u ovom času je puno važnije da se reformira gospodarstvo, a to znači da se moraju definirati kratkoročni, srednjoročni i dugoročni ciljevi u kontekstu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. U tom su pogledu važne i fiskalne mjere: porezno olakšati investicije i smanjiti izvanproračunska davanja.

Mnogi problemi u Hrvatskoj, uključujući i sve veći, i sve nepodnošljiviji javni dug, proizlaze iz preskupe i neefikasne države. Država mora „smršavjeti“ da bi gospodarstvo moglo disati, da bi radna mjesta postala sigurna i da građanima ostane više novaca u džepu.

Utjecaj političara i politike na distribuciju nove vrijednosti u Hrvatskoj je prevelik. Temelj tome je proračunski partikularizam. Uklanjanje takvog mentaliteta, primjena novih i učinkovitih zakonskih rješenja, te uvođenje reda u javnoj nabavi uvjet je za uklanjanje korupcije u Hrvatskoj.

Uz sve to, iz različitih povijesnih i drugih razloga naslijedili smo svojevrsnu „kulturu nerada“ i „kulturu lake zarade“. Ona je po mom mišljenju korijen na kojem rastu i korupcija i kriminal. Uz pravni okvir koji je nužan za suzbijanje tog zla, uz neophodnu reformu pravosuđa  kako bi ono bilo učinkovito i ažurno, ključna je i promjena tog mentaliteta „kruha bez motike“. U tom segmentu vidim svoju ulogu, u poticajima koji će afirmirati rad i dostojanstvo ljudi koji rade, kako bismo sutra imali društvo u kojem će osobni i socijalni status ovisiti u prvom redu o radu i znanju, a ne – kao što je to nerijetko danas slučaj - o sreći, slučajnosti pa i mutnim poslovima.

CONDITIO SINE QUA NON HRVATSKE BUDUĆNOSTI


Da bismo omogućili i proveli gospodarski i društveni razvoj hrvatske države, odlučno ću se zauzimati za reformu pravosuđa, promjenu birokratskog mentaliteta i reformu državne administracije, reformu sustava javne nabave, progon svih oblika kriminala, borbu protiv korupcije i nepotizma, jaču kontrolu rada poduzeća u državnom vlasništvu, depolitizaciju menadžerskih pozicija u tim tvrtkama, te formiranje depolitiziranih kompetentnih i odgovornih nadzornih odbora…


To je ključ našeg napretka, na tome ću inzistirati, na tome raditi i provoditi. Tu nema kompromisa niti pogađanja.
       Vanjska politika i diplomacija

Hrvatska kao mala zemlja mora imati utjecajne prijatelje u svijetu. Postajemo članica Europske unije i već smo članica NATO saveza. To prilično određuje našu vanjsku politiku. Međutim, Hrvatska mora i sam graditi veze, kontakte i suradnju i s drugim državama u svijetu. Nitko nas u tome ne sprečava jer i u okviru EU možemo sačuvati vlastitu vanjskopolitičku i diplomatsku inicijativu. Osobno ću se zalagati za jačanje odnosa sa susjednim i drugim srednjoeuropskim državama (Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska…), s kojima smo dugo dijelili povijesna iskustva. Također ću se zalagati za redefiniranje Hrvatske prisutnosti u zemljama regije, odnosno susjednim zemljama, s kojima smo dijelili blisku povijest u bivšoj državi – Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom, Kosovom, Makedonijom, Slovenijom i Srbijom. Među mojim vanjskopolitičkim prioritetima je i jačanje partnerstva sa svim članicama EU, te SAD-om i ostalim državama članicama NATO saveza. Posebno mjesto u hrvatskoj vanjskoj politici imat će i države Mediteranske zajednice država, Rusija i bivše sovjetske države, Kina, Japan, zemlje Pokreta nesvrstanih…

Obveze hrvatske diplomacije nisu samo političke već ukupno prezentiranje i zastupanje Hrvatske, njenog gospodarstva, turizma, kulture, povijesti… Stoga ću insistirati na profesionalizaciji naše diplomatske službe i konkretnim rezultatima.

Aktivnosti u okviru UN-a također su moj prioritet. Unatoč svih problema s kojima se danas suočava UN, to je jedina organizacija koja svijetu pruža nadu da će čovječanstvo jednom progovoriti zajedničkim jezikom, u interesu mira i prosperiteta. Hrvatska je slavila dan kad je primljena u UN, jer je to bio dokaz njezine međunarodno-pravne opstojnosti. U tom kontekstu izbor Hrvatske u Vijeće sigurnosti ima posebno značenje. UN je pozornica i za male zemlje, a pogotovo za zemlje kao što je Hrvatska s obzirom na brojnost UN-ovih mirovnih misija u kojima sudjelujemo.
        Odnosi sa Slovenijom

Dobri i prijateljski odnosi sa Slovenijom i konačan ulazak Hrvatske u Europsku uniju moraju biti među prioritetima naše vanjske politike. I to zato jer je to korisno za hrvatsko društvo i sve naše građane. Osim toga, pregovori i dogovori jedini su prihvatljiv način postupanja u civiliziranom i demokratskom svijetu. Arbitražni sporazum je načelno na toj trasi. Budući da mi nisu dostupni svi pozadinski detalji i svi aspekti tog sporazuma, mogu ga samo načelno podržati. Ali uz nedvosmislenu napomenu: ishod rješenja graničnog pitanja ne smije ići na uštrb teritorijalne cjelovitosti naše zemlje. Današnja Europa, pa i mir u Europi, počiva na intaktnosti granica, premda je režim njihove prohodnosti krajnje liberaliziran.
        Odnosi s Bosnom i Hercegovinom

Stabilnost i suradnja tri konstitutivna naroda u osiguranju razvoja Bosne i Hercegovine uz aktivno sudjelovanje Hrvata, hrvatski su interes. Zato ću se zauzimati za aktivniju ulogu Hrvatske, kao potpisnice Daytonskog sporazuma, u kreiranju bolje bosanskohercegovačke budućnosti. Vidim Bosnu i Hercegovinu kao zemlju bogatstva različitosti koja je i mene učila toleranciji i zajedništvu.

Bosna i Hercegovina je država triju konstitutivnih naroda. Nažalost, politička i ustavna kriza, a dijelom i etnička pokazuje da je ona to mnogo više na papiru nego u stvarnosti. Hrvatski je interes da Bosna i Hercegovina bude stabilna, uključena u euroatlantske integracije i da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini bude ravnopravan i kostitutivan. Moralna, a i ustavna obveza hrvatske države je da djeluje u tom pravcu i podupire ona ustavna rješenja oko kojih se dogovore sva tri naroda. Dakle, ravnopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, stabilnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine te dobrosusjedski i prijateljski odnosi, uključujući tu intenzivnu gospodarsku, kulturnu i drugu suradnju s tom zemljom.

S obzirom na zajedničke prometne, infrastrukturne, gospodarske i niz drugih interesa Hrvatska treba ponuditi Bosni i Hercegovini utvrđivanje međusobno povlaštenih statusa u svim područjima zajedničkih interesa.
       Suradnja sa Haaškim sudom

Suradnja sa Haaškim sudom je naša ustavna i međunarodna obveza. Ona nema alternative, jer se hrvatski međunarodni položaj, naša vjerodostojnost i naša ozbiljnost kao države ne smiju dovesti u pitanje. Ono što je pritom bitno jest to da se ta suradnja odvija ne samo sukladno Ustavnom zakonu o suradnji, nego i sukladno Statutu i pravilima Haaškog suda, a što nije uvijek bio slučaj. Statut haaškoga suda kao i Pravila suda dopuštaju u većoj mjeri zaštitu nacionalnih interesa nego li se to činilo, pa i čini, a da pritom suradnja sa Sudom ne dođe u pitanje.
Ostali prioriteti u mome djelovanju

    Hrvatski branitelji

Hrvatski su branitelji najzaslužniji što danas živimo u demokratskoj i neovisnoj hrvatskoj državi, priznatom članu međunarodne zajednice i partneru demokratskom i civiliziranom svijetu. Njihova žrtva i doprinos nisu samo stvar povijesti, nego i živa stvarnost.. Zbog toga smo dužni iskazivati poštovanje prema onome što su učinili kao i prema njihovim stradanjima, uključujući tu i njihove obitelji, posebno poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. Ponos i dostojanstvo koje su stekli ne smiju se zaboraviti ili povrijediti paušalnim  „ocjenama“ i povijesnim relativiziranjem. To je naša trajna moralna i ljudska obveza. U Hrvatskoj ne smije biti nezadovoljnih i razočaranih branitelja koji su časno i viteški branili Hrvatsku u Domovinskom ratu.
Povratak korijenima hrvatskih iseljenika

Hrvatska je izrazito iseljenička zemlja. Hrvati i njihovi potomci žive na svim svjetskim meridijanima i paralelama te su trajno vezani uz svoju matičnu domovinu. Aktivno su sudjelovali u njezinom stvaranju, obrani i izgradnji, a i danas su aktivno uključeni u gospodarski razvoj, lobiranje, promociju i svekoliku drugu potporu Republici Hrvatskoj. Uz jačanje hrvatskog zajedništva, pokrenut ću ponovno snažnije povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske, te poticati i olakšavati njihova ulaganja, veći broj posjeta te povratak i useljavanje. Posebna skrb odnosit će se na očuvanje hrvatskog jezika i kulture u hrvatskim zajednicama u tuđini te trajno povezivanje mladih druge i treće generacije sa zemljom njihovih korijena.
Skrb o manjinskim zajednicama

Društvo pokazuje svoju zrelost i razinu demokratičnosti kroz odnos prema manjinama, bez obzira je li riječ o nacionalnim, vjerskim, seksualnim ili drugim zajednicama. Hrvatska država je položila prvi test na tom putu pred sobom i pred svijetom. Međutim potrebno je dalje još intenzivnije razvijati toleranciju, razumijevanje, međusobno prihvaćanje i uvažavanje, kako bi se svaki pripadnik manjinske zajednice osjećao prihvaćenim  članom otvorenog i tolerantnog hrvatskog društva.
Razvoj i socijalna osjetljivost

Središnje pitanje i svojevrsna misija Predsjednika Republike je skrb o razvojnoj stabilnosti, ali i ljudskoj svakodnevici, posebice ljudi koji (ne svojom krivnjom) ne mogu zadovoljiti svoje temeljne potrebe. Socijalnu osjetljivost, socijalnu skrb, ali i  zapošljavanje kao najbolji oblik socijalne skrbi vidim kao ključnu zajedničku zadaću u ovom petogodišnjem mandatu.

Posebna su vrijednost mladi, kojima se mora osigurati pravedna i jednaka dostupnost obrazovanja i zapošljavanja. Pravo na rad mora biti jedno od temeljnih ljudskih prava.

Za mladu hrvatsku demokraciju to podrazumijeva obvezu očuvanja ljudskog dostojanstva, socijalne pravednosti i socijalne misije države u proturječnom ambijentu globalizirajućeg kapitalizma.

U Hrvatskoj moramo ukloniti slike  gladnih i ljudi bez krova nad glavom. Najveću pozornost pak traže ljudi u sustavu socijalne skrbi i naši građani s posebnim potrebama. To se posebno odnosi na najstarije i najmlađe, mladež, invalide, nezaposlene, bolesne...
Pokretanje trenda novih zapošljavanja

Za Hrvatsku je važno ukloniti sve oblike parazitiranja na tuđem radu. To se može postići kad život od rada, proizvodnje i usluga bude sigurniji i bolje nagrađen te vrednovan u državnim službama.

Svako naslijeđeno dobro u bilo kojem obliku privatizacije mora biti poticaj za očuvanje zapošljavanja i novo zapošljavanje.

Državna uprava mora zadobiti obilježja služenja, s ciljem učinkovite potpore gospodarskim zamislima i projektima. Hrvatska mora njegovati na svim razinama načelo izvrsnosti, uključujući gospodarstvo, umjetnost, inovativnost...
Zaustavljanje deindustrijalizacije

Moramo zaustaviti pogubnu deindustrijalizaciju Hrvatske koja na kraju ima za cilj istjerivanje zaposlenih i ovladavanje vrijednim nekretninama. Ponižavanje rada i radnika doseglo je donju granicu. Treba sačuvati sve ugledne hrvatske tvrtke uz dioničarstvo zaposlenih.
Ravnomjeran razvoj svih hrvatskih regija

Raznolikost regija hrvatsko je bogatstvo. Zagreb kao nacionalno središte ima obveze prema svim regijama a posebno prema onim najnerazvijenijima zbog posljedica rata. Ta obveza prvenstveno je usmjerena prema ravnomjernijem razvitku Hrvatske u pogledu zapošljavanja i ukupne infrastrukture. Decentralizacija i ravnomjeran razvoj pridonijet će smanjenju iseljavanja iz danas manje razvijenih dijelova zemlje. Promovirao sam takvu politiku i kao gradonačelnik grada Zagreba, iako sam često nailazio na razumijevanja.
Očuvanje i razvoj hrvatskih gradova

Gradovi svjedoče našu kulturu i povijest. Njihova obnova i razvoj ne može se temeljiti samo na proračunu već i na privatnim ulaganjima. To podrazumijeva stvaranje jasnog proceduralnog okvira partnerstva koji će osigurati javne interese ali štititi i privatne. Razvoj gradova i skrb o prostoru Hrvatske općenito nezamislivi su bez angažiranje kreativne stručne, znanstvene i umjetničke elite.
Zaštita okoliša

Za Hrvatsku, kao prirodnu oazu raznolikosti, sanacija i skrb o okolišu presudno je važna za razvitak, posebno s obzirom na turističke ambicije. Uz to Hrvatska mora zadovoljiti europske ekološke standarde, jer se bližimo potrebi zajedništva u spašavanju ovoga svijeta u kojem smo odrasli i s kojim smo se predugo neodgovorno igrali.
Razvoj hrvatskoga sela

Podizanje ukupnog infrastrukturnog standarda sela važno je ne samo zbog gospodarskih funkcija sela već i zbog očuvanja ravnomjernije naseljenosti Hrvatske i očuvanja njene baštine i običaja.
Očuvanje i razvoj hrvatskih otoka

Otoci su najljepši dio hrvatskoga Jadrana koji će ostati samo prelijepi prostori ukoliko na njima ne bude ljudi. Otoci i otočani su poseban svijet koji se mora sačuvati poticanjem primjerenog gospodarstva, infrastrukturom, društvenim sadržajima i dostupnošću središta na obali.
Energetska stabilnost

Energetska stabilnost jedan je od preduvjeta stabilnosti i razvitka Hrvatske. Hrvatska mora kontrolirati svoje energetske resurse. Treba izraditi energetsku strategiju koja će biti prihvaćena konsenzusom. U pogledu aktiviranja i korištenja energetskih resursa prihvatljivo je kontrolirano uvođenje koncesija, kako za temeljne izvore tako i za alternativne. Hrvatska treba biti zainteresirana za tokove plina sa istoka i iz Sredozemlja.
Turizam kao pokretač razvoja

Za razvoj turizma kao važne gospodarske grane treba integrirati sve djelatnosti i sve hrvatske regije, u obogaćivanju ponude i ostvarivanju cjelogodišnje sezone. To se posebno odnosi na potencijale nacionalne i lokalne baštine, kulturne djelatnosti, kao i poljoprivrednu i svekoliku drugu proizvodnja te uslužne aktivnosti. Hrvatska treba cijelu godinu u svim djelatnostima i svim krajevima živjeti za turizam.
Kultura kao meka moć

Kultura, kao meka moć suvremenih država, za Hrvatsku je strateški važna, kako identitetski, tako  i gospodarski. Ona baštinom svjedoči naše trajanje na ovim prostorima, a u današnjem svijetu, kojem je u temelju, kriterij izvrsnosti, posvjedočuje našu sposobnost ravnopravnog sudjelovanja u društvu odabranih. Kulturno i umjetničko stvaralaštvo može uz skromne potpore otvarati sva vrata Hrvatskoj u svijetu.


Milan Bandić
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000