+Dr. Jure Prpic passed away

Dear Family, Friends, and Colleagues

We are saddened at the loss of our dear father George Jure Prpic. Dad passed away very easily and quietly, with his immediate family present, at 2:30 EST April 23, 2009. He lived a very good life to the grand old age of 88. We will miss our gentle scholar, and we are blessed with a tremendous legacy of his work and art that we look forward to sharing in the future.

Yours,
Frank, Daneta, Hilda, Maya, and family


Enclosed is the obituary text

GEORGE J. PRPIC, age 88. Scholar, Educator, Author, Gentle Soul. Beloved husband of Hilda; dearest father of Frank T. (Daneta) and Maya T. Chaille (Steve); loving grandfather of Jack Ryan Chaille. Friends received at DiDONATO FUNERAL HOME, 21900 EUCLID AVE, EUCLID ON SUNDAY APR. 26 FROM 1-7PM. Funeral Monday, 10 AM St Paul's Church 1369 East 40th Street, Cleveland,OH Internment All Souls Cemetery. In lieu of flowers, contributions in his
memory would be appreciated to: John Carroll University, 20700 North Park Blvd., University Hts., OH 44118.


AUTOROV ŽIVOTOPIS

Dr. Jure Prpic rodjen je 16. studenog 1920, u mjestu Ðali u Banatu, gdje mu je otac Tomislav, Licanin iz sela Ledenika iznad Karlobaga, tada službovao kao oružnik. Majka Izabela, rod. Toldy, rodila se u Bedekovcini, u Hrvatskom zagorju. Jure je bio naj stariji od sedmero djece (cetiri sina i tri kcerke).

Pucku školu pohadao je u Podgoracu, Našicama i Požegi, gdje je 1939. maturirao u Državnoj realnoj gimnaziji. Tada se cijela obitelj preselila u Zagreb radi daljnjeg školovanja djece. Jure je studirao pravo na Zagrebackom sveucilištu (koje se od 1941. do 1945. zvalo Hrvatsko
sveucilište). Pocetkom 1944, diplomirao je i poceo spremati doktorat, koji nije postigao jer su u svibnju 1945, na vlast došli komunisti.

U sijecnju 1945, emigrirao je u Austriju, u kojoj povremeno boravi (u Becu) od studenog 1942. U Grazu je od 1945. do 1948. studirao povijest. Povijest ga je oduvijek više zanimala nego pravo, a zapravo ga je najviše zanimalo slikarstvo. Rano je poceo crtati i slikati, ali se stjecajem prilika nije upisao na umjetnicku akademiju.

U svibnju 1945., zajedno s tisucama Hrvata iz svih hrvatskih podrucija, postaje izbjeglica u Austriji. Proživljavajuci sve tegobe hrvatskog egzodusa pocinje se zanimati za povijest hrvatskih
iseljavanja, osobito za useljavanja u Ameriku (Sjevernu i Južnu). Živio je kao izbjeglica u Gornjoj Austriji, Salzburgu i Štajerskoj.

Kao raseljena osoba (displaced person) stigao je u Ameriku u svibnju 1950., tocno pet godina nakon «posljednjeg hrvatskog svibnja» i pocetka tragedije pod tudinskim jarmom. Nastanio se u gradu Cincinnatiju, u državi Ohio. Sponzor mu je bio Jure Šaric iz Sv. Roka, daljnji rodjak Mile Budaka. U Sjedinjene Države Prpic je došao s dobrim znanjem engleskog jezika. U Cincinnatiju je radio kao pomocni licilac (painter s helper). Nakon tri mjeseca preselio se u grad Cleveland, gdje
je bilo veliko naselje hrvatskih useljenika. Radio je nekoliko mjeseci u tvornici boja, a zatim se (pocetkom 1951.) zaposlio u Cleveland Twist Drillu, tvornici svrdala i alata, gdje je radio do veljace 1956.

U sijecnju 1951. Jure se vjencao u Montrealu, u Kanadi, Hildom r. Hermann, Slovenkom. Upoznali su se još u Grazu. Nastanili su se u East Clevelandu, predgradu Clevelanda. Mnoge dojmove iz tog razdoblja opisao je u svojim pjesmama koje su, kao Treca smjena, kasnije
objavljene u knjizi pjesama, bilježaka i crteža naslovom Baklja u luci.

Od 1953. do proljeca 1956. je uz svoj je redoviti posao studirao na John Carroll University. Diplomirao je u lipnju 1956. (master of arts).

Hilda i Jure su nakon toga preselili u glavni grad SAD-a Washington. Tu je Jure studirao povijest na poznatome Georgetown University (najstarije katolicko sveucilište u SAD-u). Doktorirao je u lipnju 1959. obranivši disertaciju (više od 600 str.) The Croats in America (Hrvati u Americi). Supruga Hilda, koja je za to vrijeme radila, pružala mu je veliku podršku u njegovu usavršavanju. Vec u jesen 1958. dobio je mjesto profesora na John Carroll University, gdje je radio 31 godinu.

Posljednjih 20-ak godina bio je redoviti profesor tog sveucilišta i clan Instituta za sovjetske i istocno-europske znanosti. Predavao je više predmeta, medju ostalima povijest americkih useljavanja, povijesnu metodologiju i Bliski istok. Na njegovim je kolegijima diplomirao mnogo
mladih Amerikanaca, od kojih su brojni bili hrvatskog podrijetla. Neki su odabirali teme iz hrvatske povijesti, a kasnije su, nakom diplome, predavali u razlicitim školama i pisali o Hrvatskoj.

Prpic je od rane mladosti pisao i crtao. Prve je radove objavio u «Andelu cuvaru» i u nedjeljnom djecjem prilogu «Jutarnjeg lista». Kao gimnazijalac i sveucilištarac suradivao je u publikacijama
«Nezavisnost», «Hrvatska smotra», «Hrvatska revija», «Hrvatski narod» i nekim drugima. Vec kao izbjeglica u Austriji poceo je suradivati u emigrantskim novinama «Danici» i «Hrvatskoj». Tu je suradnju nastavio i iz Amerike te je proširio na nekoliko drugih hrvatskih listova u djaspori.

Tijekom mnogih godinama pisao je i objavljivao na engleskome i hrvatskom jeziku, i to više na engleskome. Tada je bilo vrlo važno širiti objektivnu istinu o Hrvatskoj i Hrvatima upravo na engleskome jer je jugopropaganda stalno širila laži i neistine o hrvatskom narodu. Na
hrvatskome je pisao pjesme, clanke, književne prikaze, kritike, eseje, reportaže, putopise i tri knjige pjesama. Na engleskome je objavio desetak knjiga, više znanstvenih rasprava, clanaka te književnih prikaza i kritika. Dosta je njegovih napisa prevedeno na španjolski i tiskano u
publikaciji «Studia Croatica» (Buenos Aires). Veci broj clanaka i prikaza objavio je u Nikolicevoj «Hrvatskoj reviji», a pretežiti dio clanaka na engleskome tiskao je u «Zajednicaru», tjednom glasilu Hrvatske bratske zajednice, najvecim hrvatskim novinama u Americi. Dosta prikaza
objavio je u raznim uglednim americkim znanstvenim casopisama i revijama. Velik broj radova na engleskome i hrvatskome tiskan je u «Hrvatskom glasu» u Kanadi, u kojemu su osim Bogdana Radice suradjivali mnogi hrvatski pisci i znanstvenici.

Svi koji su u to vrijeme objavljivali na hrvatskome, engleskome i ostalim jezicima cinili su to da bi pomogli domovini Hrvatskoj koja je od 1945. desetljecima stenjala pod jarmom i terorom Srba jugokomunizma.

Ta je djelatnost bila osobito potrebna i korisna nakom što je Tito potkraj 1971. ugušio hrvatski narodni preporod poznat pod nazivom hrvatsko proljece. Prpic je sa svojom obitelji posjetio Hrvatsku upravo u vrijeme tog proljeca (u ljetu 1969). Nakon toga kao «ekstremni emigrant» nije mogao niti želio putovati u potlacenu domovinu.

Dr. Prpic sa suprugom posjetio je oslobodjenu Hrvatsku u svibnju i lipnju 1993. Na Majcin dan je sa svojim bratom (dr. Vjekom koji je živio u Opatiji) posjetio Bleiburg. Bleiburška tragedija i sve što je slijedilo nakon nje teško je pogodilo i obitelj Prpic u Hrvatskoj... To stradanje hrvatskog naroda i tuga izbjeglištva tema su Prpicevi zbirke pjesama Posljednji svibanj (ZIRAL, Rim, 1973.; pretisak Školskih novina, Zagreb 1990).

Knjiga Baklja u luci (Associated Book Publishers, Phoenix, Arizona, 1989.) zbirka je pjesama, proze i crteža o autorovu useljenickom životu u Americi i vezama s Hrvatskom. Najvažnija mu je knjiga The Croatian Immigrants in America (Hrvatski useljenici u Americi), objavljena u
New Yorku 1971. (na više od 500 str.). To je prva sažeta povijest americkih Hrvata. Knjiga se potkraj 1995. pocela prevoditi u Zagrebu, gdje je vec 1996. trebala biti tiskana. Inace, sve su knjige dr. Prpica u socijalistickoj Hrvatskoj bile zabranjene.

Dr. Prpic pripadnik je naraštaja koji je doživio velika stradanja za vrijeme Drugoga svjetskog rata, 1945. i kasnje. Ta se Hrvatska mladež borila i ostvarila Nezavisnu Državu Hrvatsku, smatrajuci da se za Hrvatsku treba boriti na Drini kao istocnoj granici Hrvatske i Zapada. U emigraciji se od 1945. do 90-ih godina izgradio jak pokret za punu hrvatsku samostalnost (Hrvatske i Bosne i Hercegovine). Hrvatska je dijaspora na svim kontinentima s oduševljenjem pružila potporu dr.
Franji Tudjmanu i njegovu pokretu prije i nakom 1991. (dr. Tudjman je prvi put došao u Cleveland 1966...). Danas kad su se unuci domobrana, ustaša i mnogih partizana našli zajedno u oružanim snagama Republike Hrvatske, hrvatska je dijaspora ponosna na svoju ulogu jer duga borba nije bila uzaludna. Ujedno je sigurna da hrvatska buducnost nece biti osigurana dok se ne oslobode svi krajevi Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. U zajednickoj fronti domovine i iseljeništva svi Hrvati u tudini, osobito intelektualci, pisci, strucnjaci i poslovni ljudi,
nastavit ce pomagati domovini. To je bila i glavna pokretacka snaga u radu i stvaralaštvu autora ove knjige tijekom posljednjih pedeset godina. Bogu hvala!

Prof. Dr. Jure Prpic