Prošloga tjedna održan je sastanak veleposlanika nekih zemalja članica Europske unije i SAD-a Zagrebu na kojem se razgovaralo o slobodi medija u Hrvatskoj. Veleposlanici su se sastali na inicijativu austrijskog veleposlanika Andreasa Wiedenhoffa što je na Twitteru obznanila američka veleposlanica Julieta Valls Noyes. Ovaj susret komentirala je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović sljedećim riječima: „To bi mi bilo jako čudno budući da se veleposlanici ne mogu i ne smiju miješati u unutarnje stvari zemlje primateljice“.
Ponašanje dijela veleposlanika u RH za Portal komentiraju: Đuro Vidmarović, Ante Čuvalo, Antun Babić, Joško Čelan, Jure Zovko i Stipe Kutleša.
Đuro Vidmarović: Trabanti unutarnjih političkih snaga
Sveto je pravilo diplomatske službe: Veleposlanici se ne smiju (javno) miješati u unutarnje poslove zemlje primateljice, ali moraju o svemu što vide i procijene zanimljivim za svoju zemlju, obavijestiti Ministarstvo vanjskih poslova svoje države ili državnog poglavara. Ako postoje neki prijepori na bilateralnoj razini tada veleposlanici reagiraju na nekoliko diplomatskim protokolom predviđenih načina, npr.: „papir koji ne postoji“, „nota“,“usmena nota“,“protest“, „povlačenje na konzultacije“... Ovo što se dogodilo u Hrvatskoj, ako su izvještaji točni, razlog je za zabrinutost, budući se sastalo
nekoliko veleposlanika i iznijelo mišljenja koja su suprotna diplomatskom protokolu. Predsjednica ih je na vrijeme upozorila. Kao bivša ministrica vanjskih poslova i veleposlanica dobro poznaje pravila diplomatske službe.
Međutim, budimo realni, navedeni veleposlanici dolaze iz zemalja s kojima želimo održavati što bolje diplomatske odnose. Premda su zaslužili da se njihova država upozori na nedopustivost takvog ponašanja, pa čak da ih se zamoli za odstup, treba procijeniti što je u danim trenutku najbolje za RH. Prisjetimo se bivšeg američkog veleposlanika kojega su zvali Pera Traktorista, za kojega gospodin Šarinić u svojoj knjizi kaže kako je vrlo glup. I doista, taj je čovjek učinio vrlo mnogo štete, a neke je glupe poteze i pogreške kasnije javno priznao. No, tim je pogreškama, ili svojim amaterskim procjenama i histeričnim reakcijama, utjecao na povijest InteresiKao bivši veleposlanik iznenađen sam ponašanjem kolega akreditiranih u RH koji su pogazili norme boljih diplomatskih običaja i sveli se na trabante nekih unutarnjih političkih snaga. No, da, tu je i „region“ i hrvatsko inzistiranje da Srbija prekine političku i juiridičku agresiju na RH, što nekim državama ne odgovara. Mudrost. Prisjetimo se iskustva najprije Georgije, a zatim Grčke. „Ne postoje stalni državni neprijatelji, niti stalni državni prijatelji – stalni su jedino državni interesi!“ Nisu Englezi bez razloga tu parolu istaknuli na svome ministarstvu.hrvatskog naroda. Učinio je nepopravljivu štetu. Predsjednik Tuđman se ljutio na njega, ali se morao pomiriti s činjenicom kako je riječ o žabi koju mora progutati, ako želi sačuvati kravu.
Bio sam veleposlanik i shvaćam delikatnost situacije. Stoga sam zabrinut. Navedeni veleposlanici su stali na stranu totalitarizma, de facto su zanijekali demokratski
KARAKTER
legitimno izabrane Vlade RH i osporili joj pravo donošenja odluka koje smatra najboljima za svoj narod. Ovaj diplomatski skandal djelo je bivše ministrice, a za pretpostaviti je
kako su sadašnji hrvatski veleposlanici u nekim zemljama, umjesto obrane interesa zemlje koju zastupaju, svojim neformalnim, pa i formalnim diplomatskim vezama prikazali novu Vladu u RH kao nedemokratsku, pa čak i fašističku, a ako je takva, tada ju treba onemogućiti i srušiti. Lako je moguće očekivati hrvatski uzmak, jer bi u protivnom mogao uslijediti niz financijskih ucjena. Otežavajuća je okolnost što je bivša Vlada zahladila odnose s hrvatskim tradicionalnim prijateljima na međunarodnoj sceni: Mađarskom, Njemačkom, Austrijom i Vatikanom.
Pred hrvatskim Ministrom vanjskih poslova težak je zadatak djelovati mudro, dostojanstveno i suverenistički.
Kao bivši veleposlanik iznenađen sam ponašanjem kolega akreditiranih u RH koji su pogazili norme boljih diplomatskih običaja i sveli se na trabante nekih unutarnjih političkih snaga. No, da, tu je i „region“ i hrvatsko inzistiranje da Srbija prekine političku i juiridičku agresiju na RH, što nekim državama ne odgovara. Mudrost. Prisjetimo se iskustva najprije Georgije, a zatim Grčke. „Ne postoje stalni državni neprijatelji, niti stalni državni prijatelji – stalni su jedino državni interesi!“ Nisu Englezi bez razloga tu parolu istaknuli na svome ministarstvu.
Prof. dr. sc. Ante Čuvalo: Gdje su dežurni veleposlanici bili zadnjih nekoliko godina?!
Prvo, i ovaj "slučaj" ukazuje koliko su vlasti u samostalnoj državi Hrvatskoj dopustile da nam se drugi petljaju u život, od svjetskih moćnika i veleposlanika do samozvanih dežurnih čuvara svakojakih "prava" i povijesnih "istina". Očekivanja su da će Hrvatska uvijek popustiti! Sluganstvo nikome nije donijelo ništa dobra!
Drugo, poznato mi je i iz osbnog iskustva da dobar broj onih koji dođu u svijet iz Hrvatske na skupove (seminare,
simpozije...), posebice kad se radi o društvenim i humanističkim temama, slijede već uhodani format: prvo treba ocrniti (ne samo biti kritičan) nekog ili nešto u hrvatskoj sadašnjosti ili prošlosti da bi sebe "prodali" kao moderne, progresivne i ideološki korektne u očima svijeta kojem čeznu, i time iskazuju kompleks manje vrijednosti.
Znam da je bilo slučajeva da su neki pobjegli u trenucima napada na Hrvatsku jer su bili u službi režima ili djeca režimlija i dok je rat buktao i ginulo se za samostalnost i slobodu oni su vanjskom svijetu tumačili kako su za sve krivi jednako Hrvati i Srbi, svi su isti itd., ali su se ipak vratili u "nedemokratsku" Hrvatsku i u njoj se uhljebili. Oni i slični i dalje sebe "prodaju" ocrnjujući Hrvatsku i hrvatski narod, i u pomoć zazivaju sve moguće "progresivne" snage svijeta. Nisam ništa nikada gore čuo i čitao o Hrvatskoj i Hrvatima od nekog stranca nego što je netko od Hrvata napisao ili rekao. Sad se širi panika jer će "nazadnjaci" upropastiti kulturu i slobode. Nije rijč o slobodama i kulturi, nego o uhljebeljnjima i državnom novcu.
Treće, nadati se je da se gospoda veleposlanici nisu svjesno pridružili twittomaniji današnjih "revolucionarnih snaga" protiv svega što se ne uklapa u njihov nedemokratski svjetonazor. Uostalom, gdje su dežurni veleposlanici bili zadnjih nekoliko godina?!
Antun Babić: Hrvatska svijest o svojoj državnoj samostalnosti još nije sazrijela!
Predsjednica Republike Hrvatske ispravno je reagirala kad je rekla da se strani veleposlanici ne smiju i ne bi trebali miješati u unutarnje poslove zemlje prijateljice, u ovom slučaju Republike Hrvatske. No, to je u dvadesetom stoljeću postalo običajno pravo, ali samo za velike i moćne države. Treba međutim odmah istaknuti da gotovo svi međunarodni
ugovori imaju svoj korijen u Westafskom ugovoru tj. Westfalskom miru koji je potpisan 24. listopada 1648. godine. Westfalski mir označio je i kraj Tridesetgodišnjeg rata u Europi.
Taj, i sve ostale kasnije međunarodne ugovore i konvencije, donosile su uglavnom u to vrijeme najmoćnije države svijeta, a isključivo zbog vlastitih interesa. Ništa, se nije, nažalost, u tom pogledu do danas promijenilo.
Još iz antičkog doba velike zemlje rade što hoće, a male što im veliki dozvole. Povremeno kod malih naroda pojavi se pokret ili vođa, kao što je kod nas Hrvata bio prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji nisu spremni biti tuđe sluge i ne žele žrtvovati interese svojeg naroda zbog svojih osobnih i oportunističkih interesa. Nakon smrti predsjednika Tuđmana Hrvatska nije imala takvog vođu. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović povremeno daje izjave koje se mogu protumačiti kao ustajanje u obranu hrvatskih državnih interesa na međunarodnom planu, i to je za pohvalu.
Nažalost, u nedavnoj smo prošlosti imali i predsjednika države (Ivu Josipovića) i predsjednika Vlade – Zorana Milanovića, koji su radili sve drugo samo ne za nacionalne interese hrvatskog naroda, na unutarnjem i vanjskom planu. Danas imamo šizofrenu situaciju u kojoj postoje goleme smetnje na vezama između Pantovčaka i Banskih dvora, iako je HDZ na vlast doveo i Predsjednicu Republike i premijera Tihomira Oreškovića. Predsjednica ima iza sebe legalitet i legimitet izbora, dok
je na mjesto čelnog čovjeka Vlade došao voljom predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, koji je popustio pod ucjenama MOST-a.
U takvoj velikoj unutarnjoj krizi i nefunkcionirajućoj državnoj vlasti, nije ni čudo što strani veleposlanici naprosto ignoriraju sva pravila ponašanja i postavljaju se kao gubernatori u Hrvatskoj. Kad bi se bilo koji strani veleposlanik javno ponašao u zemljama kao što su SAD, Velika Britanija ili današnja NR Kina, na način koji se strani veleposlanici ponašaju u Hrvatskoj, njihova ministarstva vanjskih poslova brzo bi ih pozvala na razgovor i održala oštru lekciju. Naravno, to rade države koje su svjesne svoje moći i čiji narod je ponosan na svoju državu, bez obzira kakav politički sustav vladao u toj državi.
Budući da se nalazim izvan Hrvatske, u Australiji, ne mogu pratiti što je sve Vlada Republike Hrvatske učinila da održi MiješanjeHrvatski narod će morat baciti u smeće pokvarene glave i na njihovo mjesto, na ovaj ili onaj način, izabrati one domoljube i vođe, koji se neće klanjati ni Washingtonu, ni Londonu, ni Berlinu, ali ni Bruxsellesu. To nikako ne znači tražiti sukob s velikim silama, nego im samo poslati snažnu poruku, preko njihovih veleposlanika u Zagrebu, da Hrvatska neće dopustiti njihovo miješanje u unutarnju politiku Republike Hrvatske, kao što ni te zemlje ne dopuštaju da se hrvatski diplomati miješaju u njihovu unutarnju politiku.lekciju stranim veleposlanicima u ovom slučaju, pa i američkoj veleposlanici. Je li ministar vanjskih i europskih poslova RH dr. Miro Kovač dao barem oštre javne poruke tim veleposlanicima, ako ih već nije pozvao u Ministarstvo vanjskih poslova.
Hrvatskoj će se nastaviti događati takve, pa i još mnogo gore stvari, zato što kao narod, u cijelini, nismo još uvijek
dovoljno svjesni što znači imati svoju državu niti osjećamo potrebu za stvarnu identifikaciju s tom državom.
Međutim, i u tom pogledu moraju postojati vođe i elite koje će svojim primjerom učiti i podučavati šire slojeve društva, od učenika do umirovljenika, koliko je važno imati svoju vlastiti državu. Nakon smrti predsjednika Tuđmana, hrvatske su elite bile ili pljačkaške ili sluganske tuđim interesima. Došlo je vrijeme da se to promijeni. Kako? U ovom trenutku nemam još jasnu formulu. Stara narodna poslovica glasi «da riba smrdi od glave». Hrvatski narod će morat baciti u smeće pokvarene glave i na njihovo mjesto, na ovaj ili onaj način, izabrati one domoljube i vođe, koji se neće klanjati ni Washingtonu, ni Londonu, ni Berlinu, ali ni Bruxsellesu. To nikako ne znači tražiti sukob s velikim silama, nego im samo poslati snažnu poruku, preko njihovih veleposlanika u Zagrebu, da Hrvatska neće dopustiti njihovo miješanje u unutarnju politiku Republike Hrvatske, kao što ni te zemlje ne dopuštaju da se hrvatski diplomati miješaju u njihovu unutarnju politiku. Tek tada će nas Hrvate i našu hrvatsku državu cijeniti i strani veleposlanici i njihove vlade koje su ih poslale u Hrvatsku da u Hrvatskoj zastupaju interese svojih država, a ne da se miješaju u unutarnja pitanja Hrvatske.
Joško Čelan: Miješanje veleposlanika-tweeteraša u unutrašnje hrvatske poslove je liberalni fašizam na djelu!
Ova intervencija skupine veleposlanika-tweeteraša je važna i mnogoznačna.
Prvo, ona je znak da u Europi i u većem dijelu svijeta, posebno ovog zapadnog, živimo u režimu liberalnog fašizma, čija
je jedna sastavnica – samo naizgled proturječno – i, za nas starije nezaboravljeni, Brežnjevljev koncept „ograničenog suvereniteta“.
Takva intervencija je i dokaz da je hrvatsko „ravnopravno“ sudjelovanje u bajnim euroatlantskim integracijama, o kojima su nam pjevali pjesme u prozi, gola sprdačina. Ravnopravni smo samo kada treba slati vojsku u Afganistan ili kada trebamo prihvatitiPredsjednicaHrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ipak je izgovorila „veleposlanici se ne mogu i ne smiju miješati u unutarnje stvari zemlje primateljice“ i to je, ako se dobro sjećam, prvi takav znak otpora i nemirenja sa zlosiljem od Tuđmana na ovamo. Svi drugi – Mesić, Josipović, Sanader i Kosor – natjecali bi se u autoflagelaciji (samobičevanju). Molimo Boga da naša Predsjednica ostane dostojna svoje uzvišene dužnosti i ne poklekne pred ucjenama.naređeni nam kontingent muslimanskih bliskoistočnih izbjeglica. Inače smo – i to nam gospoda veleposlanici ovim pokazuju – puki protektorat više „OHR-ova“ („ureda visokih predstavnika“), europskih i prekooceanskih, s diktatorskim „bonnskim ovlastima“, čak i ispod razine jedne Bosne i Hercegovine, koja je i nominalni protektorat, ali s puno više stvarne slobode od Hrvatske.
Drugo, činjenica da spomenuti veleposlanici-tweeteraši sada pričaju o „neslobodi tiska“ podsjeća na devedesete, kada su iz istih razloga bezočno otvoreno (s)rušili predsjednika Tuđmana. Činjenica njihova flagrantnog sljepila na stvarnu neslobodu medija, ali, potpuno suprotno, na štetu sadašnje vlasti koja koliko-toliko ipak predstavlja poniženu katoličku većini – kao i njihova šutnja u vrijeme kad je otvoreni jugokomunist Radman u jednom potezu s HTV-a smijenio i četrdesetak urednika i novinara – njihova je svjesna imperijalno-politička strategija drskosti, kojom nam poručuju: vi i vaša („nezavisna“) država nitko ste i ništa, a mi i naši geopolitički probitci smo sve! Stoga vam i ne dugujemo nikakva suvisla i razumna objašnjenja – vaše je samo da slušate i postupite „po komandi“.
Treće, neka ne iznenadi što je „inicijativu povela“ (mor'te si zamisliti!) Austrija. Nije ona naš „prijatelj“ i protektor od jučer – sjetite se da se NATO-ova (jedinstvena u povijesti!) pljačka Hercegovačke banke, kao uvod u uništenje
Hrvatske republike Herceg-Bosne i početak tihog genocida nad Hrvatima u BiH, dogodila za vladavine austrijskog OHR-a Petritscha. Usput, i masonsko „svjetlo“ u „slobodnu“ i „nezavisnu“ Hrvatsku ušlo je tom istom (austrijskom) rutom.
I, konačno, najvažnije: hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ipak je izgovorila „veleposlanici se ne mogu i ne smiju miješati u unutarnje stvari zemlje primateljice“ i to je, ako se dobro sjećam, prvi takav znak otpora i nemirenja sa zlosiljem od Tuđmana na ovamo. Svi drugi – Mesić, Josipović, Sanader i Kosor – natjecali bi se u autoflagelaciji (samobičevanju). Molimo Boga da naša Predsjednica ostane dostojna svoje uzvišene dužnosti i ne poklekne pred ucjenama.
Hrvati su, naime, narod na putu nestajanja i ako ne nauče „do posljednjeg daha“ (J.L. Goddard) braniti svoje probitke, umjesto podvrgavanja onim imperijalnim, nestat će s lica Zemlje, konačno i neopozivo. Dobro bi, u tom smislu, bilo proučiti mađarsko i poljsko iskustvo.
P. S. Na prvom sljedećem sastanku Hrvatskog nacionalnog etničkog sudišta, čiji sam član, predložit ću njemačkog socijaldemokrata hrvatskih korijena Juratovića, koji je u prvim redovima hajke na zemlju iz koje je potekao, za titulu „počasnog veleizdajnika“ (budući da spomenuti jamačno ima njemačko državljanstvo). Njegovo ljigavo držanje lekcija s visoka izaziva čovjeka da mu kaže: ne pojavljuj se ovdje, stoj tamo gdje jesi, promijeni prezime, postani Juratoglu ili kako god drugačije! Takvih besprizornika i lignjuna kao ti imamo dovoljno i previše i ovamo kod kuće...
Prof. dr. sc. Jure Zovko: Inicijative veleposlanika treba pozdraviti
Upozorenje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović stranim diplomatima na potrebu poštivanja suvereniteta zavjeđuje podrobniju analizu. Naime, pitanje je u kojem je pogledu ugrožen suverenitet Republike
CenzuraTakve inicijative uvijek treba pozdraviti s obzirom da postoji cenzura medija i da medijski talibani vuku glavne konce u kreiranju politike u Hrvatskoj. Suverenitet države je ugrožen prije svega gubitkom vlastitog energetskog sustava, urušavanjem gospodarstva, povećavanjem zaduživanja države i građana.Hrvatske? Osobno smatram da suverenitet države nije ugrožen time što je austrijski veleposlanik u Hrvatskoj pokrenuo pitanje ograničavanja slobode medija, a to podržala američka veleposlanica. Takve inicijative uvijek treba pozdraviti s
obzirom da postoji cenzura medija i da medijski talibani vuku glavne konce u kreiranju politike u Hrvatskoj. Suverenitet države je ugrožen prije svega gubitkom vlastitog energetskog sustava, urušavanjem gospodarstva, povećavanjem zaduživanja države i građana.
Moj je dojam da se stanje slobode medija u Hrvatskoj drastično pogoršalo u posljednja tri mjeseca što je razumljivo s obzirom na jačanje “partijskog” modela upravljanja državom; jedan vođa, jedan model domoljublja, jedno jedinstveno mišljenje.
Dobio sam više dobronamjernih upozorenja iz vrha struktura vlasti da pripazim što pišem, da svatko treba voditi računa o samocenzuri. Moram priznati da četvrt stoljeća nakon uspostave demokracije ne usuđujem se više napisati slobodno što mislim, jer sve češće čujem ozbiljna upozorenja kako “lete” gume s automobila, kako “kočnice” neočekivano znaju zakazati. Pisao sam za različite portale i novine, te mogu reći da me jedino nije cenzurirao portal dnevno.hr.
Dobio sam jasnu poruku kako kao filozof mogu slobodno pisati o Kantu, Hegelu i Heideggeru, ali nijepoželjno da analiziram društvenu situaciju dok domoljubi upravljaju državom.
Stipe Kutleša: Što rade naša diplomacija i politika?
Po sebi je jasno i posve normalno da veleposlanici pojedinih zemalja rade u službi vlastitih država i vlada. Samo to isto
DestabilizacijaNedvojbeno je cilj nekih država EU da Hrvatska bude što manje stabilna, siromašna i sl. Tako se ponašaju i njihovi veleposlanici bez obzira na licemjernu diplomatsku retoriku. Tako je bilo i u nedavnoj prošlosti, a biti će i u budućnosti. Sve dotle dok naša diplomacija i politika ne drže previše do sebe i svoje države tim više neće držati ni veleposlanici posebno oni koji su tradicionalno „naštimani“ raditi na destabilizaciji Hrvatske.nisu uvijek radili veleposlanici Hrvatske u drugim zemljama, a možda ne rade ni sada. Oni su često bili antidržavno raspoloženi. Ni vlast u Hrvatskoj, barem jedan njezin dio, ni oporba još uvijek nisu nadišli mentalitet sebičnosti i vlastitih interesa. Njima nije na prvom mjestu interes države, barem onda kada obavljaju odgovornu i važnu državnu službu. Kako samo hrvatska diplomacija prezentira hrvatske probleme i interese u svijetu? Najvjerojatnije gotovo nikako. Iznimaka naravno ima. Ali su to nažalost samo iznimke. Ako tako rade domaći političari i diplomati za vlastitu državu
kako će onda strani veleposlanici imati razumijevanja za interese Hrvatske? A kamoli da bi zastupali te naše interese. Pa to im i nije posao.
Veleposlanici drugih država mogu se sastajati i razgovarati o raznim problemima, ali ne mogu razgovarati, posebno odlučivati, niti ucjenjivati Hrvatsku o bilo kojemu pitanju koje predstavlja njezinu unutrašnju stvar. A oni se sastaju ne javno već tajno i o tome hrvatska javnost dozna s Twittera. Što rade hrvatske sigurnosne službe? To je u svakom slučaju prilično nekorektno od veleposlanika što pokazuje da dotični veleposlanici i ne drže puno do Hrvatske. Ti isti poslanici i njihovi šefovi sigurno ne bi dopustili takvu vrstu miješanja u unutrašnje stvari svojih zemalja. Zamislite koliko je tim EU demokratima stalo do slobode medija u Hrvatskoj. Nisu se u stanju založiti za nezavisne medije u Hrvatskoj nego su u službi samo režimskih medija i/ili medija koji su na istom interesnom tragu koji odgovara njihovim zemljama. Kada se tiče svih vrsta sloboda, pa i medijskih, bilo bi im pametnije da se pozabave tim problemima kod svoje kuće.
Veleposlanici naravno ne rade ono što bi se nama sviđalo nego ono što im njihovi poslodavci narede, tj. ovisno o tome kakva je politika njihove zemlje prema Hrvatskoj. Nedvojbeno je cilj nekih država EU da Hrvatska bude što manje stabilna, siromašna i sl. Tako se ponašaju i njihovi veleposlanici bez obzira na licemjernu diplomatsku retoriku. Tako je bilo i u nedavnoj prošlosti, a biti će i u budućnosti. Sve dotle dok naša diplomacija i politika ne drže previše do sebe i svoje države tim više neće držati ni veleposlanici posebno oni koji su tradicionalno „naštimani“ raditi na destabilizaciji Hrvatske. A u tome im pomažu domaći „dušobrižnici“ kojih još uvijek nije mali broj. A što se ideje o nemiješanju u unutrašnje poslove neke zemlje ona je načelna i poželjna stvar, ali što je zapravo u praksi? Svi takvi i slični postupci veleposlanika sami nas tjeraju na zaključak o čemu se radi. A što radi naša diplomacija i politika?
Davor Dijanović
