Kultura sjećanja i hrvatsko iseljeništvo: predstavljena historiografska studija Wolffyja Krašića
Riječ je o historiografskoj studiji koja na približno 350 stranica istražuje kako su hrvatske iseljeničke zajednice i komemoracije na Bleiburškome polju tijekom četiri i pol desetljeća oblikovale kulturu sjećanja na Bleiburšku tragediju i Križni put. Autor kroz devet tematskih cjelina, uz opsežnu znanstvenu argumentaciju i povijesne izvore, donosi prikaz djelovanja hrvatskoga političkog iseljeništva, njegovih organizacija te političkih i društvenih okolnosti u kojima su održavane komemoracije.
Uz autora, knjigu su predstavili njezin
urednik dr. sc. Ivan Tepeš i recenzent dr. sc. Marin Sopta, dok
je program moderirala Vesna Kukavica, voditeljica Odjela za nakladništvo
Hrvatske matice iseljenika.
Središnja tema knjige jest uloga hrvatskih
političkih izbjeglica, emigranata i iseljeničkih zajednica u očuvanju sjećanja
na Bleiburšku tragediju tijekom razdoblja komunističke Jugoslavije. U ime
Hrvatske matice iseljenika i Počasnog bleiburškog voda okupljene je pozdravio
Milan Kovač, predsjednik Upravnog vijeća HMI-ja i potpredsjednik Počasnog
bleiburškog voda, koji se osvrnuo na iznimnu vrijednost objavljene studije,
istaknuvši važnost prikupljenih povijesnih podataka i dokumentacije iz raznih
svjetskih arhiva za razumijevanje sudbina hrvatskih političkih izbjeglica.
“Neizmjerno je drago što je ova knjiga ispred
mene, ovo je knjiga zlata vrijedna. Prvu promociju smo imali na blagdan Svih
svetih upravo na Bleiburugu gdje sam rekao da je ova knjiga zapravo mini arhiv.
Mnogi idu u državne arhive tražiti dokumente, svjedočanstava, a eto tko se želi
bolje upoznati sa životom hrvatskih ljudi izvan domovine nakon proljeća 1945.
godine do proljeća 1990. godine, ovdje može naći sve ono što ga zanima”, rekao
je Milan Kovač. Posebno je istaknuo povezanost iseljeništva s domovinom te
dugogodišnje djelovanje hrvatskih zajednica koje su, unatoč životu daleko od
Hrvatske, nastavile njegovati povijesno sjećanje i težnju prema državnoj samostalnosti.
Cilj knjige jest kronološki prikazati
različite oblike javnog komemoriranja Bleiburške tragedije, ponajprije u
zajednicama hrvatskih političkih emigranata i iseljenika u zapadnoj i sjevernoj
Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Australiji, kao i na austrijskim
lokalitetima na kojima se tradicionalno obilježavao taj tragični događaj. Autor
pritom istražuje razloge izostanka komemoracija u pojedinim razdobljima i
sredinama, predstavlja istaknute manifestacije posvećene stradalima te
analizira dolaske hrvatskih političkih emigranata na Bleiburško polje,
djelovanje Počasnog bleiburškog voda i njegovu suradnju s drugim hrvatskim
emigrantskim organizacijama i društvima.
Autor knjige pokazuje da su te
komemoracije na slobodnome i demokratskom Zapadu s vremenom postale izraz
sve većeg hrvatskog jedinstva: događaj je prepoznat kao nacionalna tragedija, a
ne samo poraz jedne političke opcije. Poruke nisu pozivale na osvetu, nego
zahtijevale pravo na istinu o tragičnim zbivanjima te jačale ustrajnost u borbi
za samostalnu demokratsku hrvatsku državu kao najtrajniji spomenik žrtvama i
najučinkovitiju branu protiv „novih Bleiburga“. Kako autor Krašić ističe u
zaključku ove jedinstvene monografije, „Bleiburška tragedija postala [je]
vezivno tkivo različitih skupina unutar sve heterogenije hrvatske političke
emigracije.”
“Nadam se kako će knjiga pridonijeti boljem
razumijevanju važnosti Bleiburške tragedije za dio Hrvata u inozemstvu i
njihove potomke u spomenutom razdoblju, onom kasnije, a i danas. Sličan utjecaj
Bleiburška tragedija i Križni put hrvatskoga naroda imali su i na dio njihovih
odnosno naših sunarodnjaka u domovini, što joj dodatno daje na važnosti. Želio
sam posebno naglasiti jednu od temeljnih poruka, a to je da hrvatski politički
migranti nisu težili osveti za Bleiburšku tragediju nego da im je uz očuvanje
sjećanja na ubijene te priželjkivanje pravde koju nikada ni oni ni njihovi
potomci nisu dobili, osnovni cilj bilo stvaranje samostalne i demokratske
države Hrvatske”, istaknuo je sam autor Wolffy Krašić na predstavljanju
knjige.
Knjiga pritom prikazuje složene odnose unutar
hrvatske političke emigracije, uključujući suradnju različitih organizacija,
ali i njihove međusobne podjele, političke nesuglasice i organizacijske
izazove.
Posebnu vrijednost Krašićeve historiografske
studije predstavlja i precizno razlikovanje pojmova kojima se opisuju hrvatske
zajednice izvan domovine. U uvodu knjige autor pojašnjava uporabu dvaju termina
– politički izbjeglice i politički emigranti – koji odražavaju različite
životne okolnosti i povijesna razdoblja osoba obuhvaćenih istraživanjem. Pojam
političkih izbjeglica odnosi se ponajprije na neposredno poratno razdoblje,
kada su mnogi Hrvati boravili u zarobljeničkim i izbjegličkim logorima zapadne
Europe, a potom kao novopridošli useljenici u prekomorskim zemljama započinjali
su život u nepoznatim sredinama bez znanja jezika domicilnih sredina, suočeni s
brojnim egzistencijalnim i društvenim izazovima. S druge strane, termin
političkih emigranata autor koristi za kasnija razdoblja, kada su se nekadašnji
izbjeglice postupno prilagodili životu u državama koje su ih primile, osigurali
su si egzistenciju, stekli državljanstvo, a nerijetko i značajan položaj u
novim sredinama. Kako ističe, povijesni izvori potvrđuju da su se i sami često
nazivali političkim emigrantima. Pritom autor u obradi predmetne građe ove
knjige koristi i širi pojam hrvatskih iseljeničkih zajednica, budući da su u
komemoracijama Bleiburške tragedije sudjelovali i Hrvati iseljeni u ranijim
migracijskim valovima i koji nisu imali izravnih dodira s drugom svjetskom
kataklizmom, kao i njihovi potomci rođeni u tuđini.
Također, posebno su značajne završne cjeline
knjige, koje obrađuju susret preživjelih izbjeglica, političke emigracije i
domovinske javnosti na Bleiburškome polju 1990. godine, kada su se mnoge
obitelji spojile prvi put nakon duga četiri i pol desetljeća od završetka
Drugoga svjetskog rata. U završnom dijelu studije Krašić se posvećuje i
rekonstrukcijama te interpretacijama Bleiburške tragedije, razmatrajući odnos
povijesnih činjenica, kolektivnog sjećanja i različitih tumačenja događaja.
Naslov „Naša je osveta – slobodna država
Hrvatska” zapravo je smjelo odabrani uznemirujući citat hrvatskoga političkog
emigranta Kazimira Katalinića. U zaključku studije autor se također poziva na autentičan
tekst hrvatskoga političkog emigranta Kazimira Katalinića, koji je Bleiburšku
tragediju opisao kao jedan od temeljnih događaja u oblikovanju identiteta
hrvatske političke emigracije. Za dio hrvatskih političkih emigranata sjećanje
na poslijeratna stradanja bilo je neraskidivo povezano s težnjom prema
uspostavi samostalne i demokratske hrvatske države, koja bi predstavljala
politički odgovor na povijesne nepravde i stradanja hrvatskog naroda.
U predgovoru knjige njezin urednik dr. sc.
Ivan Tepeš ističe važnost hrvatskoga političkog iseljeništva u očuvanju kulture
sjećanja na Bleiburšku tragediju u razdoblju kada se o tim događajima u
domovini nije moglo slobodno javno govoriti. Tepeš Krašićevu studiju opisuje
kao „iznimno vrijedno djelo koje ispunjava veliku prazninu u hrvatskoj
historiografiji o kulturi sjećanja na poslijeratna stradanja”.
“Uz iznimno vrijedan pisani tekst, profesor
Krašić nam je predočio i mnoštvo slikovnoga materijala koji čitatelju omogućava
lakše vizualiziranje povijesnog konteksta. Koristeći primjerke emigrantskog
tiska, preslike dokumentata, fotografije s komemoracija iz privatnih arhiva
hrvatskih emigranata, kao i iznimno vrijednu arhivsku građu Počasnog
bleiburškoga voda, autor je stvorio vizualni narativ koji ovu znanstvenu
monografiju podiže na jednu višu razinu”, objasnio je urednik knjige, dr. sc.
Ivan Tepeš.
Posebno naglašava ulogu hrvatskoga političkog
iseljeništva, navodeći kako „održavanje te uspomene ne bi bilo moguće bez
golemog truda koji je 45 godina ulagala hrvatska politička emigracija”.
“Čitajući stranice ove knjige, čitatelj dobiva
iznimno detaljan uvdi u širok spektar aktivnosti kojima se čuvalo sjećanje među
Hrvatima diljem svijeta. Ali ono što autor posebno uspješno demistificira jest
činjenica da taj zadatak za našu emigraciju nije bio nimalo lak. Dapače, bio je
to politički i diplomatski hod po mukama.”, istaknuo je Tepeš.
Krašićeva studija, uz kronološki pregled
komemoracija, donosi i analizu društvenih, političkih i generacijskih promjena
koje su obilježile hrvatsko iseljeništvo u drugoj polovici 20. stoljeća.
Znanstveno utemeljenim pristupom, brojnim povijesnim izvorima i opsežnim
bilješkama knjiga pruža temelj za daljnje proučavanje toga dijela hrvatske
povijesti.
Recenzent knjige dr. sc. Marin Sopta posebno
se osvrnuo na okolnosti u kojima su djelovali hrvatski politički emigranti
nakon Drugoga svjetskog rata, upozorivši na poteškoće s kojima su se suočavali
u nastojanjima da o Bleiburškoj tragediji i poslijeratnim stradanjima upoznaju
javnost u državama u kojima su živjeli.
“Dat ću vam jedan primjer teškoća s kojima su
se suočavali Hrvati u organiziranju komemoracija za žrtve Bleiburga. Naime,
1951. godine u logoru za izbjeglice u Klagenfurtu, grupa Hrvata željela je
posjetiti bleiburško polje koje je veoma blizu tog logora. Međutim Englezi to
nisu dozvolili. Imajući u vidu da smo mi Hrvati naprosto genijalci u mnogim
stvarima, pa tako i u improvizaciji. Hrvati su potom došli na ideju da 1952.
godine organiziraju nogometnu utakmicu između hrvatskog nogometnog kluba
Velebit i lokalnog kluba Bleiburg. I nakon utakmice igrači i okupljeni otišli
su posjetiti bleiburško polje.”, objasnio je Marin Sopota koji i sam ima
iskustvo života u iseljeništvu. Dodao je kako su hrvatske emigrantske
organizacije postupno nastojale proširiti obilježavanje tih događaja izvan
vlastitih zajednica i uključiti širu međunarodnu javnost. Prema njegovoj
ocjeni, Krašićevo istraživanje predstavlja važan doprinos dokumentiranju
djelovanja pojedinaca i organizacija koje su tijekom desetljeća čuvale sjećanje
na poslijeratna stradanja.
Predstavljanje knjige okupilo je mnogobrojne
ugledne uzvanike i goste među kojima je bila izaslanica premijera Andreja
Plenkovića, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale pri Ministarstvu
hrvatskih branitelja, Ana Filko, predstojnik Ureda predsjednika Vlade
Republike Hrvatske Zvonimir Frka Petešić, savjetnik ministra vanjskih i
europskih poslova Republike Hrvatske, dr. sc. Domagoj Knežević, zamjenik
državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Dario Magdić,
savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini
Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Žana Ćorić, savjetnik
s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine Središnjeg državnog
ureda za Hrvate izvan RH, dr. sc. Milan Bošnjak i mnogi drugi.
Cijeli program predstavljanja knjige bio je
popraćen kulturno-umjetničkim programom u kojem su sudjelovali glumac Dragan
Despot, flautistica Rašeljka Lucija Petrač i vokalna solistica Nika
Pastuović Klasić, uz klavirsku pratnju Tomislava Brebrića.
Nakladnici knjige su Udruga Hrvatski križni put, Bleiburger Ehrenzug – Počasni
bleiburški vod, Institut za istraživanje migracija i Hrvatska matica
iseljenika. Knjiga je objavljena u Zagrebu 2026. godine, uz djelomičnu
financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike
Hrvatske.
O autoru
Izv. prof. dr. sc. Wolffy Krašić rođen je 1988. godine u Rijeci. Diplomirao je povijest na Filozofskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2016. godine doktorirao na temi
„Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija”, pod mentorstvom prof. dr.
sc. Ive Banca. Izvanredni je profesor na Fakultetu hrvatskih studija
Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku za demografiju i hrvatsko iseljeništvo.
U svojem znanstvenom radu bavi se poviješću
hrvatske političke emigracije, otporom jugoslavenskom komunističkom režimu te
migracijama iz komunističke Jugoslavije. Autor je više od 30 znanstvenih radova
i nekoliko znanstvenih monografija, među kojima se ističu „Hrvatsko proljeće
i hrvatska politička emigracija” (2018.), „Hrvatski pokret otpora.
Hrvatske državotvorne organizacije i skupine 1945. – 1966.” (2018.) te „On
the Road to Freedom: Croatian National Resistance to the Yugoslav Communist
Regime (1945–1966)” (2023.).
Građa knjige ilustrirana je nizom
dokumentarnih fotografija. Znakovito, fotografija na naslovnici prikazuje
polaganje vijenca na spomenik posvećen žrtvama Bleiburške tragedije na
zemljištu HKD-a „Bosna” u Sydneyju 1987. godine. „U čast i na spomen
svibanjskim žrtvama”, preuzeta iz Lovokovićeve Spremnosti, br. 21, 19. 5. 1987.
S druge strane nije zanemaren ni izvorna
pjesnička riječ o tim potresnim zbivanjima pa zadnju koricu knjige krasi pjesma
Vinka Nikolića posvećena žrtvama Križnoga puta hrvatskoga naroda u povodu 30.
obljetnice tih događaja pod naslovom „Hrvatskoj” (1975).
Knjiga je tiskana uz djelomičnu potporu
Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Bilješka
o autoru Krašiću
Povjesničar Wollfy Krašić rođen je 12. srpnja 1988.
godine u Rijeci. Studirao je na
Filozofskome fakultetu u Zagrebu, diplomiravši s temom „Djelovanje dr.
Ante Cilige u Kraljevini Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1936.do
1944.“ Poslijediplomski studij moderne i suvremene povijesti završio je obranom
doktorske disertacije „Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija“
(2016.). U oba navrata mentor mu je bio prof. dr. sc. Ivo Banac. Zaposlen je
kao izvanredni profesor na Odsjeku za demografiju i hrvatsko iseljeništvo
Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se istraživanjem
djelovanja hrvatske političke emigracije, kao i domovinskog otpora i
intelektualne oporbe jugoslavenskom komunističkom režimu te fenomenom radne
migracije iz komunističke Jugoslavije. Pored nastave na integriranom studiju
demografije i hrvatskoga iseljeništva, predaje i na doktorskom studiju povijesti.
Trenutno je član uredništva triiju znanstvenih časopisa – Kroatologija:
časopis za hrvatsku kulturu Fakulteta hrvatskih studija, zatim Obnova,
časopis za kulturu, društvo i politiku te Journal of Croatian Studies.
Annual Review of the Croatian Academy of America. Uz ovu, objavio je još
tri znanstvene monografije: Hrvatsko proljeće i hrvatska politička
emigracija (Zagreb: Školska knjiga, 2018.); Hrvatski pokret otpora.
Hrvatske državotvorne organizacije i skupine 1945.-1966. (Zagreb: AGM,
2018.) i On The Road To Freedom. Croatian National Resistance to the
Yugoslav Communist Regime, 1945-1966. (Chicago: CroLibertas, 2023.).
Nadalje, objavio je više od 30 znanstvenih radova. Održao je izlaganja na nizu
prestižnih znanstveno-stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, zahvaljujući
kompetitivnosti svog autorskog diskursa. Također, napisao je veći broj
popularno-znanstvenih i publicističkih tekstova u prestižnim domaćim i
inozemnim novinama, časopisima kao i internetskim portalima. Održao je niz zapaženih javnih predavanja,
gostovao u televizijskim, radijskim i YouTube emisijama.
Tekst: Damir Bašić
Foto: Hrvatska matica iseljenika, ustupljena
fotografije
