Studia Croatica: Novi svezak iseljeničkog ljetopisa posvećen 70. obljetnici uspješnog djelovanja Hrvatske matice iseljenika

Novi svezak iseljeničkog ljetopisa posvećen 70. obljetnici uspješnog djelovanja Hrvatske matice iseljenika

U trideset i pet samostalnih autorskih priloga u netom tiskanom broju Hrvatskog iseljeničkog zbornika za 2021., uz birane obljetničke domovinske teme, opisan je zanimljiv izbor stvaralaštva naših ljudi iz inozemnih sredina, uključujući domicilne vjerske zajednice hrvatskih katoličkih misija i župa, od Amerike do Australije i europskoga susjedstva

Ovogodišnji svezak Hrvatskog iseljeničkog zbornika (HIZ), u 66 godištu izlaženja, posvećen je obilježavanju 70. obljetnice osnutka vlastitog mu nakladnika Hrvatske matice iseljenika kao ključne nacionalne ustanove za iseljeničku djelatnost. Utemeljitelji Matice bili su, na osnivačkoj skupštini 12. veljače 1951. istaknuti intelektualci i povratnici iz tuđine na čelu s bečkim medicinarom rođenim u Gradištu pored Županje, liječnikom i kasnijim visokim hrvatskim političarom dr. Zlatanom Sremcem, a ustroj i djelatnost su joj danas određeni Zakonom koji je Hrvatski sabor donio 12. X. 2018. Hrvatski iseljenički zbornik uređuje publicistkinja Vesna Kukavica, preuzevši uredničko kormilo dvijetisućitih od Borisa Marune, pjesnika, nakladnika i Matičina ravnatelja devedesetih nakon demokratskih promjena i osamostaljenja Republike Hrvatske.

U okruženju modernih informatičkih tehnologija i izazova suvremene mobilnosti, Matica danas djeluje kao javna ustanova u RH i inozemstvu, koja se sustavno bavi heterogenim iseljeničkim zajednicama sa svih kontinenata i bogatim sadržajima njihovih društvenih, kulturnih, znanstvenih i umjetničkih postignuća, pružajući im stručno verificirane i usustavljene osnove za daljnje kreiranje programa i dublje poznavanje reprezentativnih uzoraka nacionalne kulturne i jezične baštine.

Matica je tako stvorila jedinstven ljudski lanac, koji iz naraštaja u naraštaj povezuje građane hrvatskih korijena s udaljenih meridijana s društvenom, gospodarskom i kulturnom zbiljom Lijepe Naše. Taj se ljudski lanac sada može zorno iščitavati u personariju Leksikona hrvatskoga iseljeništva i manjina, koji je tiskan za Matičin 70. rođendan i opisan u HIZ-u iz pera D. Šimurina Šoufek.

Postignuća naših misionara na vjerskom i kulturnom planu među iseljeništvom u HIZ-u opisuje recenzent spomenutog Leksikona dr. sc. Tomislav Markić (str. 401 – 404.), koji je izrazio posebno zadovoljstvo što su misionari pravično zastupljeni u tome neizmjerno vrijednome djelu o hrvatskom iseljeništvu i manjinama, posebice u njegovom segmentu koji se tiče sadržaja koji se odnosi na Katoličku Crkvu i hrvatsku inozemnu pastvu koju kao nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu predstavlja.

Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu, podsjeća nas ovogodišnji HIZ u Markićevoj recenziji, djeluje od 25. lipnja 1966. kada je u Rimu imenovan prvi nacionalni ravnatelj u osobi svećenika Vladimira Vincea, koji je upravo obilazeći svijet u potrazi za našim iseljenicima i uspostavljanju dušobrižničkih struktura 5. ožujka 1968. poginuo u zrakoplovnoj nesreći kod otoka Guadeloupe u Antilima.

No, pothvat hrvatske inozemne pastve stariji je od toga te svoje korijene vuče, kako je to u Leksikonu dobro naglašeno, još iz vremena hrvatskih gastarbajtera na gradnji Sueskoga kanala, kojima misirski biskup fra Lujo Čurčija 1869. godine dovodi za dušobrižnika fra Jerka Karačića.

S tim se našim radnicima na privremenom radu u Egiptu ostvarilo ono što smo priželjkivali i s onima koji su kasnije odlazili, a to je da se vrate. Stoga je pravi početak hrvatske inozemne pastve vezan uz 1894. godinu kad je u Pittsburghu u Pensilvaniji, u Sjedinjenima Američkim Državama, hrvatski svećenik Dobroslav Božić – kojega je na molbu hrvatskih iseljenika onamo poslao đakovački biskup Strossmayer – okupio na hrvatskoj misi velik broj hrvatskih katolika. Ondje je sagrađena i župna crkva sv. Nikole, prva hrvatska crkva u iseljeništvu.

Broj hrvatskih katoličkih župa u SAD-u povećava se početkom 20. stoljeća, kada pristižu i hrvatski franjevci koji se 1926. organiziraju u Komisarijat, a kasnije u Franjevačku kustodiju Sv. Obitelji sa sjedištem u Chicagu koja djeluje do danas i koja je u svojem gotovo stoljetnom djelovanju pružila neizmjeran doprinos dušobrižništvu i očuvanju hrvatskoga identiteta na sjevernoameričkom kontinentu.

Kustodiju danas vodi agilni Jozo Grbeš s kojim Hrvatska matica iseljenika te ine vjerske i svjetovne institucije iz RH i BiH svestrano surađuju. Nadalje, za hrvatskim radnicima u zapadnu Europu nadbiskup Alojzije Stepinac šalje svećenike, a napose u europske poslijeratne logore kada su potrebe bile i veće. Svima njima zajedničko je da su okupljali svoje sunarodnjake, u početcima često obilazeći tvornice, rudnike, gradilišta kako bi prvo povezali a potom i uspostavili zajednicu.

U tim počecima ali i poslije svećenici nisu bili samo duhovni pastiri, često su i materijalno pomagali, uspostavljali Caritas, savjetovališta za sve one u problemima u snalaženju u novim okolnostima, pomagali oko dokumenata, jezika. Postupno se i prilike mijenjaju i uspostavljaju se hrvatske katoličke misije diljem Europe, u SAD-u i Kanadi su to župe, negdje hrvatski katolički centri – u Australiji.

Pritom je važno naglasiti da su ti naši iseljenici posebice u prekomorskim zemljama, svojim snagama (uz suglasnost mjesnih biskupa na određenom području) kupovali ili gradili svoje crkve, dvorane (sada izgrađuju i staračke domove), te su uzdržavali i uzdržavaju svećenike i časne sestre koji bi ondje služili.

Jasno je pak kako su te pastoralne jedinice ne samo duhovni punktovi, nego i društveni, kulturni kako nekada tako i danas. Razvoj hrvatske inozemne pastve, prema ocjeni u HIZ-u ravnatelja dr. Mrkića, zauzima primjereno mjesto u Leksikonu te je veoma dobro obrađen.

Posebno mjesto u Leksikonu zauzima dakako osoba mons. Vladimira Stankovića, i to ne samo kao nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu sa stažem od punih trideset godina, nego i kao bibliografski izvor za mnoge natuknice, jer je tijekom svoje službe pa i nakon toga s posebnom revnošću kao svjedok i sudionik mnogih događanja u iseljeništvu bio njihov kroničar i čuvar sjećanja.

Ostavio nam je bogatu arhivsku građu za proučavanje kako dušobrižništva, tako i naše emigracije uopće. Može se ustvrditi kako je Katolička Crkva u hrvatskom narodu rano prepoznala važnost duhovne skrbi za naše iseljenike te je tako bila spremna poslati svećenike za onim sunarodnjacima koji su najčešće, silom prilika morali otići.

Ta briga kontinuirano traje do danas, kada hrvatska inozemna pastva broji ukupno 189 hrvatskih katoličkih župa, misija, zajednica i centara diljem svijeta. Najviše ih je u Njemačkoj: 99. Ostale se nalaze u Sloveniji (4), Austriji (8), Švicarskoj (12), Francuskoj (3), Beneluxu (3), Skandinaviji (6), Velikoj Britaniji (1) i Irskoj (1). U Kanadi ih je 17, u SAD-u 16, u Peruu 1, u Argentini 2, u JAR-u 1, a u Australiji 14, dok se jedna nalazi i na Novom Zelandu.

Ravnatelj dr. Markić napominje kako Hrvati tamo gdje žive kao nacionalna manjina (u 12 europskih država: CG, SRB, KOS, MAK, BUG, RUM, HUN, SLO, ITA, AUT, SK, ČR), osim Slovenije, nisu u ingerenciji Hrvatske inozemne pastve, jer po crkvenim propisima ne spadaju u novije iseljenike te su u potpunosti pod ingerencijom mjesnih biskupa, ali su našli svoje zasluženo mjesto i u naslovu Leksikona.

U svim našim pastoralnim prisutnostima zadnje je godine djelovalo ukupno 193 svećenika, od kojih 61 dijecezanski, a 132 redovnička, sedam trajnih đakona, 50 časnih sestara, 39 pastoralnih suradnika i suradnica te 48 tajnica i tajnika. Ukupno dakle 337 osoba. Pribrojimo li tome i predsjednika Vijeća za Hrvatsku inozemnu pastvu, nacionalnog ravnatelja i tajnicu u Ravnateljstvu, ima nas 340, posvijestio je čitateljima dr. Markić, dodavši: „Usuđujem se reći kako je hrvatska inozemna pastva jedna od najprepoznatljivijih i najorganiziranijih poveznica s iseljeništvom sve do danas.

O njezinoj ulozi, važnosti i prepoznatljivosti svjedoči i ovaj vrijedni Matičin Leksikon u svojim brojnim natuknicama. Leksikon o misijama donosi pravo bogatstvo obavijesti o ključnim svećenicima. Primjera radi, u portretiranju osoba poznatih i manje poznatih široj javnosti Leksikon donosi niz imena što književnika, publicista, liječnika, sportaša, inženjera, arhitekata, pravnika, no najčešće spomenuto zvanje i zanimanje među svim tim imenima jest svećenik.

Onako nasumično bilježeći, procjenjujem na ne manje od 20 posto. To neizravno govori o značajnom utjecaju i udjelu Crkve u životu naših iseljenika. U Leksikonu možemo pronaći podatke o velebnoj sakralnoj baštini hrvatske dijaspore – koja je građena doslovno znojem i krvlju naših pečalbara poput crkve u Norvalu ili one u Melbourne-Sunshineu, da spomenem samo dvije. Uz Radosnu vijest, fascinantna vjerska i misijska građa u Leksikonu svjedoči o vrhunskim rezultatima naših misionara ne samo u dušobrižništvu, već i u prosvjeti, kulturi, književnosti i u mnogim drugim područjima.

Tu valja spomenuti brojne hrvatske škole koje su vezane uz naše župe i misije, pa Hrvatski etnički institut, osnovan inicijativom Franjevačke kustodije iz Chicaga, zatim brojne druge osobe iz crkvenoga života koje su ostavile dubok trag u hrvatskoj kulturi kao što su bili fra Lucijan Kordić, fra Rok Romac (u Leksikonu naveden pod krsnim imenom Stjepan) ili dominikanac Rajmund Kupareo, da ponovno spomenem tek nekolicinu.

Valja biti svjestan da je Leksikon posebna književna vrsta – Gattung, rekli bi bibličari – pa je stoga važna sažetost, preciznost, sveobuhvatnost i općenitost te se može razumjeti da je poneko ime, pojedinačna misija ili neka druga iseljenička ili manjinska stvarnost preskočena kao zasebna leksikografska jedinica. No, i takve preskočene stvarnosti često pronalaze svoje mjesto u pojedinim natuknicama koje sažimlju i pružaju širu sliku neke složene stvarnosti.

Takve su primjerice zbirne natuknice o hrvatskim katoličkim misijama u pojedinim zemljama. Zaključno se s velikom zahvalnošću prema nakladnicima Matici i Institutu Ivo Pilar, priređivačima, izdavačima, urednicima i autorima može ustvrditi kako Leksikon na jedan izvrstan, originalan i jedinstven način prikazuje hrvatsko iseljeništvo i hrvatsku manjinu te da je dolično i odlično prikazan i vrednovan crkveni doprinos u duhovnoj i drugoj skrbi“, zabilježio je u svome recenzentskom prilogu dr. sc. T. Markić.

Emigrantika u biblioteci Hrvatska katolička baština XX. stoljeća u središtu je pozornosti je Zborničkog priloga koji potpisuje dr. sc. Vladimir Lončarević (str. 118- 125.). Prema Lončarevićevu mišljenju, cjelokupna hrvatska kultura u najširem smislu te riječi pa tako i emigrantika kao njezin konstitutivni i integrativni dio, treba sustavan znanstveni pristup u istraživanju, predstavljanju i recepciji. Emigrantika u Biblioteci Hrvatska katolička baština XX. stoljeća briše zapravo prašinu zaborava s plejade istaknutih intelektualaca iz razdoblja prošlostoljetnih totalitarizama.

Prešućivanje osoba, događaja i raznih fenomena iz hrvatske kulturne i opće povijesti (što je s vremenom značilo i izbacivanje iz školskih kurikula i iz enciklopedijsko-leksikografskih sinteza) najdrastičnije se provodilo tijekom komunizma. Biblioteka je pokrenuta u okrilju Glasa Koncila (2005.). Za desetljeće i pol obrađeno je 12 prešućenih djela i autora među kojima su: Luka Brajnović: Služiti istini (priređivačica dr. Matilda Kolić-Stanić); Hijacint Eterović: Osoba, etika i nacija (priređivač dr. sc. Domagoj Polanščak OP); Rajmund Kupareo: Um i umjetnost (prir. Zdravko Gavran, prof.); Ivo Lendić: Katolicizam i kultura (prir. mr. sc. Božidar Petrač); Mirko Meheš (u pripremi - prir. dr. sc. Vladimir Lončarević); Bonifacije Perović: Društveno-socijalne misli (prir. dr. sc. Ivan Čulo); Stjepan Tomislav Poglajen: Kršćanski personalizam (prir. dr. sc. Ivan Šestak SJ); Ivan Ev. Šarić: Suvremene spasonosne misli (prir. dr. sc. Vlado Vladić); Pavao Tijan: Domovinske i emigrantske teme (prir. B. Petrač); Kvirin Vasilj: Religija i nereligija (prir. dr. sc. Draženko Tomić OFM); Vendelin Vasilj (u pripremi – prir. mr. sc. Miroslav Rožić) te Dušan Žanko: Mistika i misterij Povijesti (prir. V. Lončarević).

Tko se uhvati čitanja obrađenih 12 naslova otrgnutih zaboravu iz Lončarevićeva priloga, zacijelo će s čuđenjem utvrditi koliko su njihove studije i članci korisni u suvremenim promišljanjima nacionalnog života i razvoja.

Hrvatski iseljenički zbornik, otkad ga uređuje profesorica Vesna Kukavica, ima posebnu tematsku cjelinu posvećenu stvaralaštvu hrvatskih katoličkih misija u inozemstvu iz koje ovom prigodom čitateljstvu preporučujemo i članak publiciste Tihomira Nuića pod naslovom „Zlatni jubilej glasila Movis iz Švicarske“ (str. 329 – 339). Tromjesečno glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj Movis, saznajemo iz HIZ-a, navršilo je 2020. godine pedesetu obljetnicu izlaženja. Prvi broj pojavio se 1970. godine.

S povijesnog stajališta gledano Movis ima obilježje ljetopisa u kojemu su, uz ostalo, kronološkim redom zapisani važniji događaji u vezi s hrvatskim iseljeništvom u toj srednjoeuropskoj zemlji. Posrijedi je glasilo koje izlazi povremeno te u skladu s okolnostima prenosi, obavještava, objašnjava i komentira za čitatelje važne aktualne i zanimljive crkvene i narodne događaje.

Glasilo bilježi sve što se događa u 12 hrvatskih katoličkih misija: od krštenja, preko krizme i vjenčanja do sprovoda, upoznaje čitatelje s papinskim proglasima, poslanicama hrvatskih i švicarskih biskupskih konferencija, obavještava radnike o aktualnim socijalnim pravima te prilozima teologa i znanstvenika iz domovine proširuje religiozni i kulturni vidokrug čitatelja, uspostavlja vezu među ljudima i skupinama hrvatske vjerske zajednice u Švicarskoj. Riječ je o nesvakidašnjoj hrvatskoj reviji u alpskoj Konfederaciji, koja ima odličan internetski portal na adresi: https://www.hkm-movis.ch/. List uređuju svećenici eruditske naobrazbe kao što su Branko Radoš i Mićo Pinjuh, kojima se u uredništvu kreativno pridružuju Ivan Prusina, Miljenko-Mika Stojić i Niko Leutar.

Sažeto, Matičin godišnjak Hrvatski iseljenički zbornik 2021. podjednako ažurno prati one ljude koji su putovanje odabrali kao stil života, migrante raznih provenijencija na globalnim tržištima rada pa sve do naraštaja hrvatskih potomaka koji su se afirmirali u kulturama od Aljaske do Ognjene Zemlje, juga Afrike, Australije i Novoga Zelanda, kao i one ljude koji su svoj novi dom našli diljem Staroga kontinenta.

Tematske cjeline Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Duhovnost, Baština, Znanost te Nove knjige stoga sadrže raznorodne tekstove koje su napisali iskusni publicisti, kroatisti, etnolozi, sociolozi, povjesničari, ali i teoretičari književnosti s raznih sveučilišta od Santiaga de Chilea, São Pola, Los Angelesa, Ottawe, Sydneya do Zagreba. Među 35 tiskanih samostalnih autorskih priloga, koji opsežu ukupno 436 stranica, čitatelje HIZ-a će iznenaditi sadržajni prilozi istraživača kao što su J. Čapo, M. Rajković Iveta, I. Miškulin, V. Gubišić, M. Puh, S. Granic, A. Tutek, W. F. Lalich, T. Nuić, M. Lipovac, V. P. Goss, T. Rudež, Đ. Vidmarović, Š. Letina itd.

Slojevit je prilog o izazovima četiri generacije američkih Hrvata kroz povijest jedne pečalbarske obitelji iz Dalmatinske zagore s kalifornijskom adresom, a čijih nekoliko pripadnika trećega naraštaja trajno ili privremeno boravi u Hrvatskoj. Slične migrantske sudbine na Starome kontinentu je jedna međimurska obitelj s bavarskom adresom u kojoj je odrastao Domagoj Đukec, o kojem piše I. Matanović – prestavivši ga u ulozi glavnog dizajnera prestižne njemačke autoindustrijske tvrtke BMW. Đukec vodi tim od 128 dizajnera i mnoštva inženjera u toj planetarnoj tvrtki koja ima 120 tisuća ljudi.

Premda je rođen u Frankfurtu, studirao u Pforzheimu te svih svojih 45 godina živi u Njemačkoj, Španjolskoj i Francuskoj, Domagoj ima samo hrvatsko državljanstvo. BMW-om timu se pridružio na poziv slavnog dizajnera Adriana van Hooydonka, te prvo oblikuje Concept Active Tourer, a potom slijede projekti poput ljepotana iz serije 2 Grand Tourer, itd.

Nadalje, Krešimir Mustapić s višedesetljetnom kanadskom adresom svestrana je osoba, bogatog životnog iskustva i zanimljivog poslovnog puta o kojem piše D. Barač. Od 1994. pokreće vlastiti consulting business Kremisco Engineering Inc. Uz upravljanje svojom tvrtkom, voditelj je strateških projekata AMCA-e Toronto. Bio je dopredsjednik te ugledne udruge naših sveučilištaraca od 2001., dok dužnost predsjednika torontske AMCA-e entuzijastično obnaša od 2014.

Kao najveći uspjeh Udruge u proteklih šest godina inženjer Mustapić smatra povezivanje The University of Toronto sa Sveučilištem u Splitu, koje je rezultiralo razmjenom studenata na Ljetnoj školi hrvatskog jezika i kulture. Ponosan je i na obnovu lista Gaudeamus nakon 16 godina, čiji se utjecaj osjeća u široj hrvatskoj zajednici na sjeverno-američkom kontinentu.

Poticajni su u HIZ-u prilozi novih suradnika mlađeg naraštaja među kojima su M. Bačko, M. Tomić i S. Večeralo. Potonja pregledno opisuje suvremeno književno stvaralaštvo pisaca hrvatskih korijena iz Čilea. Zbirka pripovijedaka Libertad de movimiento (Sloboda kretanja, 2015.) Antonija Skármete, zbirka pripovijedaka Vesne, Guillerma i Eugenija Mimice Tres de la tribu (Troje iz plemena, 2018.), roman Útero (Izvor života, 2020.) Juana Mihovilovicha Hernándeza, Almas Errantes (Izgubljene duše, 2020.) Guillerma Mimice te zbirka priča 1520. Los cuentos del Estrecho de Magallanes (1520. Priče s Magellanova prolaza, 2019.) Patricije Štambuk - samo su neka od predstavljenih izdanja čileanske književnosti hrvatskoga predznaka. Osim prisutnih hrvatskih imigrantskih motiva koji se pojavljuju u prikazanim književnim djelima, spomenuti pisci se ipak razlikuju po pripadnosti različitim stilovima, pravcima i književnim orijentacijama koje razloženo opisuje S. Večeralo u HIZ-u.

Razvitak Matičinih programa te njihove dosege i izazove na vremenskoj okomici od sedam desetljeća propituju autorice kao što su Diana Šimurina Šoufek, Lada Kanajet Šimić, Snježana Jurišić i urednica godišnjaka Vesna Kukavica, uz povjesničare poput Ive Kraljević i Željka Holjevca. U osam tematskih cjelina, koje povezuju 30-ak zemalja svijeta, obrađene su i teme vezane uz pandemije koje su stajale na putu našim ljudima u pokretu u prošlosti i sadašnjosti o kojima fantastično piše znanstvenik iz Australije Walter F. Lalich.

I na kraju, u Matičinoj jubilarnoj godini HIZ ekskluzivno tiska studiju o iskustvima useljenika u RH - koetničkih migranata naše korjenike iz Venezuele, te otkriće L. Hilje o predsjedničkoj obitelji u Kostariki, uz informacije o novoj inicijativi među poduzetnicama hrvatskih korijena u Australiji iz pera J. Milić Novak, te esej o prvoj znanstvenici u RH koja je dobila projekt Europskoga istraživačkog vijeća (ERC) iz područja društveno-humanističkih znanosti Jasenki Gudelj.

Opisani su razlozi lanjskog iseljenja te naše vrhunske znanstvenice u Italiju. Projekt Arhitektonska kultura istočnog Jadrana doktorice Gudelj uvršten je među 78 elitnih koje u sklopu programa Obzor 2020. financira ERC, čiji je ukupni fond vrijedan 600 milijuna eura. Tako će tim doktorice Gudelj u idućih pet godina istražiti arhitektonsku kulturu od Boke kotorske do Istre, čije su reprezentativne građevine i na UNESCO-voj listi, koristeći inovativne metodološke postupke i digitalne alate.

Iz pera Tanje Rudež još je zanimljivo opisana i karijera znanstvenika iz Siska Borisa Lenharda profesor računalne biologije na prestižnome Imperial Collegeu u Londonu. Bavi se genskom regulacijom - proučavanjem mehanizama koji određuju koji će geni biti aktivni u različitim tipovima stanica u višestaničnom organizmu i kako se ta genska aktivnost mijenja tijekom embrionalnog razvoja. Preporučujemo i ostale radove iz Matičina godišnjaka koje radi ograničenog prostora ovdje ne opisujemo.

Godišnjak, uz spomenuto obilje priloga, skreće pozornost i na karijere novoizabranih dopisnih članova HAZU-a iz dijaspore poput arhitekta međunarodne reputacije Smiljana Radića iz Santiaga de Chilea, trostruke doktorice znanosti Puljanke s američkom adresom Jadranke Skorin-Kapov, anglistkinje Zrinke Stahuljak iz Los Angelesa; profesora molekularne medicine sa Sveučilišta Oxford Kristijana Ramadana, te astrofizičara Željka Ivezića s University of Washington u Seattleu.

Naslovnicu ljetopisa, u duhu Matičina sedamdesetogodišnjeg rođendanskoga slavlja, krasi skulptura najpoznatijeg njezina predsjednika i autora nulte znanstvene knjige o „Hrvatima izvan domovine“ Većeslava Holjevca, smještena u srcu Zagreba na početku Ulice Hrvatske bratske zajednice odakle se vidi zgrada Doma iseljenika – zaštićena arhitektonska ljepotica, sagrađena u Holjevčevu mandatu i uz obilatu potporu iseljeništva.

Tekst: Željka Lovrenčić

Foto: Ratko Mavar