Promocija
knjige Đure Vidmarovića u Hrvatskoj matici iseljenika
Oživljena baština najznačajnijega
hrvatskoga pjesnika Mađarske
Prisutnima su se obratili Matičin
ravnatelj Mijo Marić, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman
te priređivač Đuro Vidmarović. O djelu su govorile kroatologinja prof. dr. sc.
Sanja Vulić, a u ime nakladnika Acumen d.o.o. književnica i urednica izdanja
Božica Brkan
Tekst:
Diana Šimurina-Šoufek
Fotografije: Miljenko Brezak
Knjiga Josipa Gujaša Đuretina Mene su
ljepote ostavile, priređivača Đure Vidmarovića, predstavljena je 5. studenoga u
Hrvatskoj matici Iseljenika. Uvod i
intermezza u ovu svečanost knjige, nadahnutom interpretacijom Gujaševih
stihova, dala je dramska umjetnica Biserka Ipša. Prisutnima su se, osim
Matičina ravnatelja Mije Marića, obratili i ministar vanjskih i europskih
poslova Gordan Grlić Radman te priređivač, predsjednik DHK Đuro Vidmarović. O
djelu su govorile kroatologinja prof. dr. sc. Sanja Vulić, a u ime nakladnika
Acumen d.o.o. književnica i urednica izdanja Božica Brkan. Promociju je
znalački vodila Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo i
dugogodišnja urednica Matičina ljetopisa Hrvatski iseljenički zbornik.
Matičinoj
promociji prisustvovali su Anita Györei, zamjenica veleposlanika Republike
Mađarske Nj. E. Józsefa Zoltána Magyara i János Dezső, savjetnik u
veleposlanstvu Republike Mađarske, kao i glasnogovornik Hrvata u mađarskom
Parlamentu Jozo Solga. Diplomatski klub zastupao je dr. sc. Smiljan Šimac s
više članova toga uglednoga kluba, a pripadnike hrvatske manjine u Mađarskoj
predstavljala su braća Blažetin, unuci Stipana Blažetina, koji studiraju u
Zagrebu. Također, predstavljanju su nazočile Morana Amulić, viša stručna
savjetnica u Službi za knjigu i nakladništvo, izaslanica ministrice kulture,
dr. sc. Tatijana Petrić, glavna ravnateljica NSK u Zagrebu, izaslanica
zagrebačkog gradonačelnika Maja Petrić, stručna savjetnica za izdavačku
djelatnost i Milan Kovač, predsjednik UO HMI.
Nazočila joj je i državna tajnica Zdravka Bušić, a u ime državnoga
tajnika Zvonka Milasa iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH
predstavljanju su prisustvovali dr.sc. Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim
položajem za pitanja nacionalne hrvatske manjine u inozemstvu i Dubravka
Severinski, načelnica Sektora za pravni položaj, kulturu i obrazovanje Hrvata
izvan RH.
Četiri
je desetljeća Đuro Vidmarović istraživao opus pjesnika i povjesničara Hrvata u
Mađarskoj, profesora budimpeštanske gimnazije i objavio opsežno djelo
naslovljena po stihu iz njegove predsmrtne pjesme. Knjigu je podijelio u dvije
cjeline. U prvoj Vidmarović na književno-teorijskoj razini analizira Gujaševu
nedovoljno poznatu poetsku ostavštinu i znanstvene interese vezane uz vlastiti
manjinski identitet aktualiziran u doktorskoj disertaciji. Spomenimo suradnju s
književnikom Milivojem Slavičekom te arhivsku i filološku građu koju je
priređivaču ustupila pokojna Gujaševa supruga Vera Grunčić. Drugi dio knjige
donosi ranije i sada prvi put objavljene pjesme, izvorne i transkribirane.
Recenzentice i promotorice prof. dr. sc. Sanja Vulić i Božica Brkan, uz ino, knjigu
smatraju nedvojbenim prinosom književno-teorijskoj literaturi posvećenoj
vodećem hrvatskom pjesniku u Mađarskoj sredine 20. stoljeća, širenju spoznaje o
raširenosti i uporabi lokalnih govora s obje strane granice u to doba i
opravdanu želju za ubaštinjenjem Gujaševa djela u hrvatsku književnost.
Izlazak
knjige sabranih djela Josipa Gujaša Đuretina (1936. - 1976.), priređivača
Vidmarovića, ove su godine financijski poduprli
Ministarstvo kulture RH i Hrvatska matica iseljenika. Na taj način
sačuvan je život i djelo tog hrvatskoga intelektualca rođenoga 1936. u Gornjim
Martincima. Đuretin je ustvari obiteljski nadimak po djedovu imena Đuro,
Đureta. Gujaš studira u Segedinu pa u Pečuhu i na kraju u Pešti povijest i
hrvatski jezik s jugoslavenskim književnostima. Diplomira 1961., a u dobi od 29
godina i doktorira na Sveučilištu u Budimpešti disertacijom „Politika nasilne
asimilacije u Evropi i Mađarskoj (Pomađarivanje u županijama Somogy i Zala —
Međimurje) i nacionalna obrana Mađara u Slavoniji za vrijeme dualizma“. Iz nje
je u Hrvatskoj objavio dvije cjeline: u Kolu MH 1967. u br. 6. i u Historijskom
zborniku (1970 - 71). Radi kao profesor na hrvatsko-srpskoj gimnaziji u
Budimpešti, ali obolijeva i 1971. odlazi u invalidsku mirovinu. Preminuo je
teško bolestan, siromašan i bez posla u četrdesetoj godini života.
Priređivač
Đuro Vidmarović hrvatski je pjesnik, književni povjesničar, kritičar i
prevoditelj. Objavio je više pjesničke zbirki. Njegov interes za književnu
povijest hrvatskih nacionalnih manjina u europskim zemljama iznjedrio je više
stotina prikaza, članaka i studija u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Mađarskoj,
Austriji i Izraelu, kao i nekoliko osobito vrijednih knjiga iste tematike.
Po
svom talentu, rezimirao je Vidmarović, pjesničkom senzibilitetu i posebno
književnom obrazovanju Gujaš se odvojio od ostalih narodnosnih pjesnika. Svojim
stvaralaštvom postao je predvodnik u borbi za prihvaćanje suvremenih književnih
tijekova, za potpunu autonomiju književnog rada, za pisanje bez straha i
ograničenja. Bio je svjestan da narodnosno pjesništvo stagnira u nekoj svojoj
historijskoj čahuri, da zaostaje za suvremenim tijekovima, kako mađarske, tako
i jugoslavenske poezije. Ukratko, teoretičari književnosti Hrvata u Mađarskoj
njegovo pjesništvo smatraju najznačajnijom pojavom od 1918. godine do danas.
U
antologiji U kolo, objavljenoj prije točno pola stoljeća u Mađarskoj,
zastupljen je s 24 pjesme od kojih će veći dio ući u Gujaševu postumno
objavljenu zbirku pjesama „Povratak u Podravinu“ (1977), inače prvu objelodanjenu
knjigu u književnosti Hrvata u Mađarskoj. Kažimo i to da je književniku
Vidmaroviću ova knjiga vrhunac samopregalačkog rada na inkomporiranju rasute
europske baštine u našu književnost. Svoju veliku radost zbog izlaska knjige
Vidmarović je podijelio s prisutnim kolegama diplomatima, književnicima,
političarima i svim prijateljima okupljenima u zagrebačko kišno predvečerje u
Matici najavivši novo predstavljanje knjige uskoro i u Mađarskoj.
Prilog: Izbor poezije Josipa Gujaša
Đuretiina:
AKORDI O HRVATSKOJ
II
Kroz plodna polja
Mađarske
voz juri
prema jugu
zelena polja
se njišu
u nedoglednosti života
samo se crveni makovi
crvenom bojom svojom
otimaju
od asimilacije
zelenog žita
Kroz plodna polja Mađarske
voz juri
prema jugu
sela se nižu
jedno za drugim
Potištena stolećima
Gradove
ostavljamo redom
Nebo nad nama
kroz oblačnu mrenu
gleda na zemlju
gleda Mađarsku
svu u zelenilu
svu u nadi
i čudi se meni
što posebnim svetom živim
čudi se jako
što se tome svetu
tako raskošnom
samo hladno divim
Kroz plava polja
Mađarske
voz juri prema jugu
i samo mi se čudi
oduševljenje očekuje
a ne zna
da ja u svom snu
nosim samo
Hrvatsku
Žute naranče
Sokove žutih naranča
već danima imam u ustima
i pričinja mi se:
kao da su južni krajevi poslali ovamo
svoje podneblje
Pečuj, 1966.
Jabuke
jedemo jabuke
(po glavi po jednu)
ja i žena
jabuke iz vinograda
sa izleta
simbolične jabuke:
sećam se Adama i Eve
i Edena
kao da je nova ars poetica
Pročišćen
Blistav da budem
Jezik mi treba kao kristal:
kao prizma što
zaslepljuje:
da se sviđam,
da me cene
kada mi već moje misli odbaciše
Bp, dec. 1966.
bez naslova
Kad ću biti opet opijen
duhom
dosadna je ova krčma
čama
duša moja u kutu plače:
sama
minijature
I
Kad sam pošao ulicom
iskočile sobe pred zidove
da me vide
II
u snu sam išao među voćke
da budem plod
probudio sam se i saznao
da nisam stigao nikud
Jesu li zaboravili
Jesu li zaboravili
da je bog poslao na njih potop
da su ih lomačama hteli uništiti
da li im još nikada nije jasno
da pred sobom imaju samo dve
alternative:
ili će biti zaista ljudi ili će
kao zveri
zverski nestati
dec. 1966. Bp.
beli snežni bregovi
beli snežni bregovi
ja o vama sanjam
beli što ste uspeli biti
ja vam se klanjam
minijatura
cvatu trešnje
osećam miris:
u hladnim rukama
braći iseljenicima
svojoj braći
iza nepremostivih
morskih pučina
danas šaljem paket reči
pod nebodere i na kanadske brodove
jednu nevidljivu nit
šaljem
avionom da put bude kraći
svojoj nikad neviđenoj braći
šaljem stisak ruku
iz srca ispaljen
nevidljivu poruku u svemirskoj lađi
Odvijana Podravina
Bela mesečina
u čaši vina
Pobegla krčmarica
Iz snenog vrbika
Čarda i topole
Dijamanti mojih zenica
Bicikl stari
Po pustim stazama plače
Uši mi ostahu
Bez zimskih priča
Muči i grize
Odvijana Podravina
moje blago
imam gorčinu sto puta pobeđenog
imam gorčinu što traje do
smrti
ne pobeđenu od nikoga
golubica
htela je do mene kroz prozor
rešetka je ne pusti
može do mene kroz veliku
kapiju
u određeno vreme
Jedno odsustvo iz bolnice
jedno malo odsustvo
žličica meda
jedno malo odsustvo
dva dana u drugoj sferi
jedno malo odsustvo
jedno malo prisustvo u
životu
kao da spremaju golgotu
neka kao priprema
neki kao planovi
za novo krunjenje
već se sabiru povorke
i zluradost već porođena
tolika gnezda
u nadama oživela
vruć pesak posiplju
za pod tabane
neka kao priprema
neki kao planovi
da navale svi na jednoga
1967.
dr. Josip Gujaš-Džuretin profesor
Naličje jedne noći
3
Ruše hrasta prljavim sekirama
Gnjev
Ne može se dozvoliti
Pitamo se
Tko su te zaklonjene
osobe
što patuljke šalju:
oboriti plemenito stablo
2019 11 06