Jedinstvena
rodoslovna monografija o svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću
Monografija autora i nakladnika Željka Brguljana svečano je promoviran au Zagrebu, podsjećajući nazočne štovatelje na znamenitu misao Leopolda Bogdana Mandića koja glasi: „U niti jednom čovjeku nema toliko blata da se u njemu ne bi našao barem mali grumen zlata…
Na blagdan svetoga Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatskoj matici iseljenika 12. svibnja ove godine priređena je svečana promocija knjige „Preci svetog Leopolda Bogdana Mandića“ autora i nakladnika profesora Željka Brguljana u nazočnosti odabranih štovatelja svečeva ekumenskoga poslanja iz Crne Gore i Hrvatske. O ovoj jedinstvenoj rodoslovnoj knjizi govorili su povjesničar prof. dr. sc. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, dr. sc. Tanja Baran, kroatistica, novinarka i nagrađivana radijska urednica te autor i nakladnik knjige profesor Željko Brguljan. Promociju je moderirala prof. Vesna Kukavica, rukovoditeljica Matičina Odjela za nakladništvo.
U
ime ravnatelja Hrvatske matice iseljenika prof. Mije Marića nazočne je
pozdravila rukovoditeljica Matičina Odjela za obrazovanje i znanost prof. Lada
Kanajet Šimić te naglasila kako ova knjiga ide u red izvrsnih Brguljanovih
publikacija koje rasvjetljavanju identitetske sastavnice Hrvata Boke
kotorske. „Zavičajna historiografija u
fokusu je profesora Brguljana od njegove najranije mladosti, štoviše njegov
istraživački eros zahvaća i široki spektar stvaralaštva ljudi hrvatskih
korijena u Crnoj Gori. O tome pouzdano svjedoče nagrađivane Brguljanove
reprezentativne monografije poput Zbirke maritivnog slikarstva iz Župne crkve
Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčnju pod poetičnim naslovom „Na granici Mora
i Neba“, koju je znameniti akademik Tonko Maroević ocijenio vrhunskim prinosom
povijesti umjetnosti među Hrvatima Boke kotorske“ – kazala je Kanajet Šimić
čestitajući autoru na kreativno napisanoj i grafički lijepo oblikovanoj knjizi.
Knjiga
„Preci svetog Leopolda Bogdana Mandića“ nastala je kao rezultat arhivskog istraživanja
u kojoj je autor sabrao rodoslovne podatke o svečevim precima s višestoljetne
fascinantne vremenske okomice sve do kraja 17. stoljeća te ih prezentirao na
znanstvenom skupu „Identitet Hrvata Boke kotorske“ a potom, prošireno, u ovom
knjižnom genealoškomu izdanju opremio pripadajućim znanstvenim aparatom i
preslikama rodoslovnih izvora, obuhvativši i raznovrsne ostale
dokumentarističke ilustracije, rijetke fotografije te faksimile dokumenta poput
Popisa članova obitelji svečeva djeda i njegove braće (Stanje duša, 19. st.,
Herceg Novi), naglasio je povjesničar Holjevac. Sveca hrvatske katoličke crkve
Leopolda Bogdana Mandića, kapucina i „apostola ispovjedaonice“ iznjedrili su
obitelji roditelja Petra Mandića i Dragice rođene Carević, a detaljno analizirajući
sva poglavlja knjige možemo zaključiti da su poticaji za svečev budući duhovni
put dolazili većinom iz majčine obitelji.
Nakon
instruktivnog Holjevčeva povijesnog okvira duhovnosti Boke kotorske i utjecaja
niza povijesnih mijena koje su zahvatile Zaljev hrvatskih svetaca od sredine
drugog tisućljeća pa sve do naših dana, nazočnima se obratila vodeća hrvatska
poznavateljica književnog stvaralaštva kršćanskog nadahnuća kroatistica dr. sc.
Tanja Baran, smještajući knjigu i sv. Leopolda u malo širi kontekst, kontekst
hrvatske svetosti. Osvrćući se na životopise hrvatskih svetaca, Baran je
podsjetila kako Hrvati imaju tri kanonizirana sveca - Nikolu Tavelića, Leopolda
Bogdana Mandića i Marka Križevčanina, a najštovaniji je upravo Leopold Bogdan
Mandić. „Knjiga nudi galeriju zanimljivih predaka sveca koji je nepokolebljivo
očuvao svoj identitet te se po cijenu izgnanstva iz Padove, nije htio odreći
hrvatskog državljanstva i uzeti talijansko,“ – zaključila je Baran.
Autor
Željko Brguljan kazao je kako „knjiga nije ni velika ni pretenciozna, ali takav
je i svetac, skroman i ponizan“ te uputio riječi zahvale Hrvatskoj kapucinskoj
provinciji na podršci, organizatoru Hrvatskoj matici iseljenika,
predstavljačima i brojnim uzvanicima među kojima su bili: predsjednica
saborskog Odbora za Hrvate izvan RH gospođa Zdravka Bušić, ravnateljica Uprave
za međunarodnu kulturnu suradnju i europske poslove Anja Jelavić iz
Ministarstva kulture i medija, u ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan
RH gospođa Žana Ćorić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u
Bosni i Hercegovini, načelnica Sektora za međunarodnu kulturnu suradnju i
europske poslove Ministarstva kulture i
medija RH Mirjana Ana Maria Piskulić,
predstavnici Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice, ravnateljica
Instituta za povijest umjetnosti dr. sc. Katarina Horvat-Levaj.
Leopold
Bogdan Mandić (Herceg Novi, 12. V. 1866 – Padova, 30. VII. 1942) znameniti je
hrvatski svetac i ispovjednik. Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 1976.,
dok ga je svetim proglasio Ivan Pavao II. prije točno četrdeset godina (1983.).
Njegovo neraspadnuto tijelo čuva se od 1963. u padovanskome kapucinskom
samostanu, dok je 2016. bilo izloženo na štovanje u Rimu, Zagrebu i Ljubljani,
a 2017. u Zagrebu, Zadru, Splitu, Rijeci, Dubrovniku i Herceg Novom. Hrvatska
kapucinska provincija nosi njegovo ime od 1974. Pojedine hrvatske župe i misije
u iseljeništvu nose također njegovo ime, a većina iseljenika redovito
obilježava blagdan ovoga našeg omiljenog sveca.
Tekst i fotografije: Snježana Radoš
