Uz
80. rođendan Vinka Grubišića iz Kanade
ZASLUŽNI
PROMICATELJ HRVATSKOGA JEZIKA I KULTURE U ANGLOFONOM SVIJETU
Svestrani
filolog, književnik i prevoditelj Vinko Grubišić kompetentno je pridonio
razvoju inovativne metodike odnosno pristupa poučavanju hrvatskoga kao
nasljednog jezika izvan domovine, zacrtavši u HIŠAK-ovim nastavnim programima,
priručnicima i udžbenicima temeljna načela nastave jezika u dijaspori
Piše
Vesna Kukavica
Izvor:
Izvor: Vijenac, br. 759, Zagreb, 6. travnja 2023.
U desetljeću prije pada
Berlinskoga zida, poput slavnih pisaca koji su obilježili srednjoeuropski
disidentski kulturni krug Václava Havela i Milana Kundere, stvaralaštvo Vinka
Grubišića, filologa, književnika i prevoditelja, ostvaruje na demokratskome
Zapadu zapažene rezultate – djela neprolazne vrijednosti za hrvatsku kulturu.
Istaknuti sudionik svih najvažnijih kulturnih, političkih i diplomatskih
pothvata u sklopu pokreta za hrvatsku neovisnost i slobodu devedesetih 20.
stoljeća doživio je uz američki i hrvatski san – međunarodno priznatu suvremenu
Republiku Hrvatsku te samostalnu Bosnu i Hercegovinu u kojoj je hrvatski narod
konstitutivan.
Filolog,
književnik i prevoditelj Vinko Grubišić rođen je 5. travnja 1943. u Posuškom
Gradcu u Bosni i Hercegovini. Desetljećima živi u Kanadi, gdje se afirmirao kao
znanstvenik i profesor na Katedri hrvatskog jezika i kulture Sveučilišta
Waterloo te kao jedan od najistaknutijih promicatelja hrvatskoga jezika,
povijesti i kulture u anglofonom okružju Sjeverne Amerike, i to u sklopu
obrazovne iseljeničke organizacije Hrvatskih izvandomovinskih škola u Americi i
Kanadi (HIŠAK) te prestižne strukovne organizacije American Association for the
Advancement of Slavic Studies (AAASS) u čijem udruženju slavista od 1978.
djeluje i Association for Croatian Studies.
Objavljuje
od najranije mladosti pjesme i drame, studije s područja jezikoslovne
kroatistike te prevodi s klasičnih jezika, kao i njemačkoga, francuskog te
engleskog. Priređivač je i autor udžbenika hrvatskoga jezika i kulture te
sastavljač zapaženih antologija hrvatske i bosansko-hercegovačke književnosti,
uređuje časopise na engleskome i hrvatskome jeziku te priređuje retrospektivne
bibliografije hrvatskih autora na engleskome jeziku.
Školovao
se isprva u rodnoj sredini Posušja. Franjevačku klasičnu gimnaziju polazio je u
dvama hrvatskim gradovima, najprije u Zadru, zatim u Dubrovniku, da bi
maturirao u Širokom Brijegu 1962. Upisuje potom Filozofski fakultet u Zagrebu,
gdje studira šest semestara hrvatski jezik i književnost te klasičnu filologiju.
Nakon studentskih nemira 1965. napušta SR Hrvatsku i odlazi kao disident u
inozemstvo, sklonivši se privremeno u izbjeglički logor Traiskirchen pokraj
Beča. Napustivši Austriju, Grubišić već iduće godine nastavlja studij
germanistike, klasične filozofije, psihologije i antropologije u Fribourgu u
Švicarskoj kao stipendist Ost-Kirche Hilfe, diplomiravši ondje u rekordnom roku
usporednu slavensku filologiju i pedagogiju (1970). U švicarskom kantonu
Fribourg dobiva prvo zaposlenje u inozemstvu (1968) u Foyer St. Joseph u
Courtepinu kao pedagog. Godine 1974. uspješno brani disertaciju s tezom La
syntaxe de la langue de Marko Marulić na sveučilištu Aix-en-Provence. Iduće
godine odlazi u Kanadu, gdje radi kao profesor. Do 1981. predaje francuski,
njemački i hrvatski jezik u srednjim školama u Torontu, Mississaugi i
Cambridgeu.
Simbol
afirmacije hrvatskoga jezika u međunarodnoj zajednici
Paralelno
u sastavu hrvatskih iseljeničkih organizacija djeluje kao metodičar i pisac
udžbenika, rječnika i vježbenica hrvatskoga jezika i kulture za Hrvatske
izvandomovinske škole u Americi i Kanadi (HIŠAK) / Croatian Schools of America
and Canada (CSAC), koje je sa sjedištem u Chicagu utemeljio fra Ljubo Krasić
(1974). Sustav HIŠAK-a ostvario je zahvaljujući fra Ljubi Krasiću i Vinku
Grubišiću te njihovim volonterskim timovima predavača materinskoga jezika,
vjeronauka i folklora iznimna postignuća u kontekstu inozemne nastave
hrvatskoga jezika i kulture za djecu hrvatskih iseljenika, koja su rođena u
anglofonom i frankofonom svijetu Sjeverne Amerike, gdje danas živi više od dva
i pol milijuna građana hrvatskih korijena. Svestrani filolog Vinko Grubišić
kompetentno je pridonio razvoju inovativne metodike odnosno pristupa poučavanju
hrvatskoga kao nasljednog jezika izvan domovine, zacrtavši u HIŠAK-ovim
nastavnim programima, priručnicima i udžbenicima temeljna načela nastave jezika
u dijaspori, uz posebnosti ranog usvajanja jezika mladih hrvatskih korijena,
afirmirajući kontrastivni pristup jeziku i to s posebnim osjećajem za međukulturnost
i otvoreni komunikacijski nastavni sustav.
Od
1985, stekavši iskustvo u višejezičnom okružju, na drugom kraju svijeta postaje
lektor hrvatskoga jezika na Macquarie University u Sydneyju, iako se
usredotočuje na kanadske obrazovne institucije i kanadsku sredinu. U razdoblju
od 1986. do 1987. djeluje kao urednik udžbenika i obrazovnog programa u
Croatian Schools of Canada u Sudburyju, a u jednogodišnjem razdoblju nakon
1987. nastavnik je u Canadian Forces Language School u Ottawi. Godine 1989. postaje
sveučilišni profesor na netom utemeljenoj Katedri hrvatskoga jezika i kulture
Sveučilišta Waterloo u istoimenome kanadskom gradu, koja je postala simbol
afirmacije hrvatskoga jezika i kulture u međunarodnoj zajednici – u vremenima
kada se u domovini (koja je onodobno bila u sastavu SFRJ) nije smjelo govoriti
o samobitnosti hrvatskoga jezika nakon progona potpisnika Deklaracije o nazivu
i položaju hrvatskog književnog jezika. Na toj je katedri predavao do
umirovljenja 2008. Zanimljivo, među pionirima je i hrvatskih jezičnih
informacijsko-komunikacijskih tehnologija pa bilježimo da je na tom sveučilištu
2007. pokrenuo internetski tečaj hrvatskog jezika.
Književnik
i znanstvenik
Nadalje,
Grubišićeva svestranost očituje se u njegovu opsežnom znanstvenom radu. Za
njega ukratko možemo reći da je djelovao kao književnik, jezikoslovac,
predavač, prevoditelj, kazališni kritičar i priređivač udžbenika i programa za
različite škole i fakultete na hrvatskom jeziku u Kanadi, ali i Sjedinjenim
Državama. Ipak, književne prvijence duguje poeziji. Javio se 1967. pjesmama
koje su izlazile u emigrantskom časopisu Hrvatska revija. Prepoznatljiva je
tematika Grubišićevih pjesama: izgubljeni zavičaj, prinudna izgnanstva kao
kolektivna slika sveukupnoga hrvatskog iseljeništva obogaćena Grubišićevim
senzibilitetom, notom njegova europeizma, a sve to kreirano je na narativnim
uzusima hrvatske kulturne i književne baštine.
Taj
pjesnički izričaj vidljiv je u prvoj zbirci pjesama – Robotov poljubac iz 1974.
Njegujući i dalje isti književni modus vivendi, Grubišić objavljuje još pet
pjesničkih zbirki, i to Bitarion (1987), Gregorijanske šutnje (1989), Druženje
s tijelom (1995), Stazama samih središta (2005) i Tupi lupanj smrti (2019), u
koje unosi elemente modernističkih i postmodernističkih eklektičnih stilova. U
dramskim djelima Tri drame (Prokrvavljena Brina, Spomenik, Legenda sv. Jurja),
1981. i Ne začuđuju čudesa, 1982, Grubišić se bavi temama egzistencije, odnosa
umjetnika i vlasti te vlasti i naroda, ali i vječnom temom ropstva i slobode,
kako ocjenjuje ugledni mladi kroatist Vice Šunjić, čija su istraživanja
usredotočena na jezikoslovni i kroatistički opus ovog kanadsko-hrvatskoga
znanstvenika.
Osim
poezije i drame, jezikoslovna tematika i pitanje položaja hrvatskoga književnog
jezika u vremenu zajedničke države nakon Drugoga svjetskog rata potaknulo je
Grubišića na pisanje raznih jezičnih studija, članaka, rasprava i prikaza, od
kojih su neki ujedinjeni na jednome mjestu i objavljeni u knjizi O hrvatskom
jeziku (ZIRAL, 1975). Opsežnu bibliografiju hrvatskoga jezika pod naslovom
Bibliography on the Croatian Language objelodanio je Grubišić godine 1987, a
priredio je za tisak i dvobroj časopisa Journal of Croatian Studies 25/26
(1984/85), u cijelosti posvećen hrvatskom jeziku. Obradivši gotovo 350 kamenih
natpisa iz Bosne i Hercegovine i srednje Dalmacije nastalih u razdoblju od 10.
do 18. stoljeća, sastavio je 1978. knjigu Grafija hrvatske lapidarne ćirilice.
Stalna
je bila Grubišićeva skrb za što kvalitetnije školovanje potomaka hrvatskih
iseljenika, za što bolje udžbenike, rječnike i gramatike materinskoga jezika. U
tu svrhu zajedno s fra Ljubom Krasićem sastavlja dva priručnika: Hrvatski jezik
1 (1979) i Hrvatski jezik 2 (1980) te Ilustrirani rječnik za djecu
(hrvatsko-englesko-njemačko-francuski), 1988. S istom namjerom izdaje i
Elementary Croatian 1 (1994) i Elementary Croatian 2 (1996) te Croatian Grammar
(1995).
Hrvatska
književnost u egzilu
Završavajući
svoju dugogodišnju izdavačku djelatnost, istoimena knjižnica kultne emigrantske
Hrvatske revije objavila je 1991. Grubišićevo glavno književnopovijesno djelo –
Hrvatska književnost u egzilu. Djelo je prikaz djela i autora na području
beletristike, političko-povijesne publicistike i memoaristike u hrvatskome
iseljeništvu u razdoblju od 1945. do 1990. U knjizi Izazovne teme iz starije
hrvatske književnosti (2006) promatra hrvatsku književnost u sklopu europske
renesanse.
U
Hrvatskoj i u inozemstvu javljao se Grubišić u periodici: člancima, pjesmama,
raspravama, prikazima i studijama. Osim Hrvatske revije (od 1967), u kojoj je
bio stalni suradnik, surađivao je još u časopisima Studia Croatica, Journal of
Croatian Studies, koji i danas marljivo uređuje u zlatnoj životnoj dobi s
Vladimirom Bubrinom. Esejističke i književne priloge objavljuje u časopisima:
Kolo, Republika, Vidik, Dobri pastir, Annali dell’Istituto universitario
orientale, Hrvatski iseljenički zbornik, Hrvatski glas i dr. Gotovo redovito
zastupljen je u različitim zbornicima: Hrvatska iseljenička lirika (ur. L.
Kordić, Rim, 1974), Jubilarni zbornik Hrvatske revije 1951. – 1975. (ur. V.
Nikolić, München – Barcelona, 1976), Zbornik zajednice izdanja Ranjeni labud
(Chicago, 1990), Skupljena baština (ur. S. Mijović-Kočan, 1990), 45 hrvatskih
emigrantskih pisaca (ur. Š. Š. Ćorić, Zagreb, 1991), Zlatna knjiga hrvatskoga
pjesništva (ur. V. Pavletić, Zagreb, 1991), Mila si nam ti jedina (ur. J.
Bratulić i dr., Zagreb, 1998), U sjeni transcendencije (ur. N. Jurica i B.
Petrač, 1999).
Ako
bi u dvije riječi trebalo opisati ovoga čovjeka – one bi glasile: samozatajan i
učinkovit; ponizan i ambiciozan; patriot i kozmopolit.
Od
prijevoda s latinskoga, njemačkoga, francuskoga i engleskoga navedimo samo
odabrane: dramu F. Leibera Mehanička zaručnica (Književna Rijeka, 1998),
poeziju s francuskoga i njemačkoga jezika A. Artauda, J. Tardieua i P. Handkea,
Američko gerilsko kazalište (1997), Kazalište i njegov dvojnik Antonina Artauda
(2002), Plovidba sv. Brendana opata (2004), Erazmo i kršćanski humanizam Léona
Ernesta Halkina (2005), Pod okriljem sv. Jeronima Valéryja Larbauda (2006),
Latinska poezija srednjega vijeka (2010), Jeronimove hagiografije (skupa s
Vesnom Badurina Stipčević, 2008), Krilati pjev (2012) i Srednjovjekovna
latinska drama (2022).
Skupa
s Vladimirom Bubrinom uređuje trenutačno najčitaniji iseljenički časopis na
engleskom jeziku godišnjak Journal of Croatian Studies Hrvatske akademije u
Americi, čiji je član već desetljećima. U suradnji s Bubrinom objavio je
dvojezičnu renesansnu čitanku The Glory and Fame / Dike ter hvaljen’ja (2015).
Od 2016. dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Za
svoj rad Grubišić je dobio nagradu Hrvatske revije za poeziju (1971), Zlatnu
medalju kraljice Elizabete II. (Queen Elizabeth II Golden Jubilee Medal) za
kulturni doprinos Kanadi (2003), Davidijadu (skupa s Vladimirom Bubrinom) za
2011. te nagradu za najbolji prijevod (tj. za Krilati pjev) na Sarajevskom
sajmu knjiga 2012. Iako u mirovini, i dalje prevodi s više jezika i piše s
mladenačkim žarom.
Izvor:
Vijenac , Zagreb, br. 759, 6. travnja
2023.
Potpis
fotografije: prof. dr. sc. Vinko
Grubišić rođen je 5. travnja 1943.
No comments:
Post a Comment