Australske uspomene i pisma Stjepana Asića
Tekst i fotografije: Snježana Radoš
U organizaciji Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je 8. prosinca ove godine, u nazočnosti štovatelja i prijatelja te predstavnika državnih institucija, svečano predstavljena knjiga autora Stjepana Asića „Pisma iz daljine, Hrvati (Zapadne) Australije, 1976. - 2022.“, uz prijevod na engleski jezik prve Asićeve knjige pod naslovom „Vapaj iz daljine, Hrvati (Zapadne) Australije (1976-2016)“ / „A Cry from Afar Croats of (Western) Australia (1976-2016)“. Dvostruka je to Asićeva svečanost, uz promociju prijevoda ranije objavljenih memoara, javnosti je predstavljena i dodatna knjiga pisama i dokumenata iz bogate Asićeve pismohrane. Dvostruko izdanje, predstavili su zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika dr. sc. Ivan Tepeš, autor Stjepan Asić iz Australije i Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo HMI koja je i moderirala programom.
Građa knjige „Pisma iz daljine, 1976. – 2022.” publiciste Stjepana Asića donosi pred čitateljstvo niz važnijih pisama, osvrta i članaka, koje je autor kroz desetljeća emigracije razmjenjivao s aktivistima raznih hrvatskih iseljeničkih kulturnih, društvenih i političkih organizacija te pojedinaca, razvivši s njima nerijetko i snažno osobno prijateljstvo. Godine dopisivanja s istaknutim figurama hrvatskih organizacija i pojedinaca autor je sabrao s vremenskim odmakom, ukoričivši najreprezentativnije priloge, a oni se doimaju kao efektan dodatak prvoj Asićevoj knjizi „Vapaj iz daljine, Hrvati (Zapadne) Australije 1976.-2016.)“. Pisma su objelodanjena u kronološkome redoslijedu – autentično zrcaleći emocije i aktivnosti emigranata Asićeva naraštaja, zahvativši period od pet desetljeća, točnije punih 46 godina i to od 1976. do 2022. godine.
Dr. sc. Ivan Tepeš je čestitajući autoru, hrvatskom iseljeniku i političkom emigrantu, na vrijednom doprinosu hrvatskoj historiografiji i znanosti općenito (budući se iseljeništvom bave i druge znanosti), istaknuo veliku vrijednost ovih knjiga kao primarnih javno objavljenih izvora na hrvatskoj i engleskom jeziku. Preko sadržaja objavljenih pisama možemo vidjeti odnose unutar hrvatske političke emigracije, aktivnosti i odnose prema stranim međunarodnim političkim čimbenicima, i vrlo važnom odnosu s edijima imajući u vidu stereotipe o hrvatskoj zajednici u Australiji – rekao je Tepeš.
Memoari „Vapaj iz daljine“ autora Stjepana Asića s višedesetljetnom australskom adresom kroz paletu osobnih doživljaja istodobno daju i pregled o životu Hrvata iz Zapadne Australije u razdoblju od sredine sedamdesetih prošloga stoljeća do prvih desetljeća 20. stoljeća. Sam naslov već daje naslutiti autorov motiv pisanja knjige. Izazovi migrantskog života tijekom četiri najvažnija životna desetljeća u tuđini, uz jezične i ine barijere, mogu se sažeti u znakovitu naslovnu sintagmu „Vapaj iz daljine“. Autor kroz čitavu lepezu aktivnosti iznosi svoju autobiografsku priču, kritički opisujući pojedinosti vlastitog životnog puta na vremenskoj okomici od gotovo pola stoljeća, osvrćući se na važnost podrijetla, na (samo)potvrđivanje kroz rad, značaj domicilnog društva i migrantskih mreža kao i ostalih društvenih veza za opstanak - malog čovjeka, ali velikih ljudi žarkoga srca - daleko od zavičaja. Kroz autorov pripovjedački izričaj zapažaju se nijanse, raspon i talent dostojne i značajne karijere gospodarstvenika i političara, koji je svojim radom spojio sve tijekove nekadašnjeg i suvremenog hrvatsko-australskog života. Prijevod na engleski njegovih memoara bit će divna uspomena ne samo za njegove unuke, već i za cijelu australsku javnost, gdje već stasa četvrti naraštaj građana hrvatskih korijena, zainteresiran za hrvatsku prošlost i afirmaciju hrvatskih interesa danas. Kao inicijator, osnivač, član upravnih odbora i pokretač mnogih aktivnosti i udruga važnih za očuvanje hrvatskog identiteta u Zapadnoj Australiji, autor Stjepan Asić se susreće i surađuje s nekoliko generacija australskih Hrvata gdje je svima u srcu zapisana domovina Hrvatska. Autor je priču globalnog značaja obogatio osobnim slikama, oglasima i isječcima iz novina, naslovnicama službenih hrvatskih glasila, slikama s javnih nastupa, brošurama te ostalom arhivskom građom, kazala je Vesna Kukavica.
Autor Stjepan (Stephen) Asić, političar, gospodarski i javni djelatnik rođen je u Zagrebu, 10. ožujka 1944. Osnovnu školu završio je u Splitu (1955). Odselio je, ne bez trauma, u Montevideo (1957), a zatim u Perth (1962), gdje je maturirao i diplomirao na Tehničkoj školi za dizajn (1971). Bio je član Hrvatskoga narodnog vijeća (HNV) od 1976. Predsjednik Mjesnoga odbora u Perthu postao je 1977, a od 1978. do 1992. bio je glavni tajnik te organizacije. Sabornik je znamenitoga Sabora HNV-a od 1985. do godine 1990. Suosnivač je Međudruštvenoga odbora hrvatskih organizacija u Zapadnoj Australiji (1978), čiji je bio tajnik i predsjednik (1991-92). Jedan je od prvih urednika Hrvatskog radio programa u Perthu (1978-1993) i suosnivač Hrvatskoga socijalnog ureda (1992). Također je član Hrvatskoga svjetskog kongresa (od 1995), čijeg je ogranka za Zapadnu Australiju bio dopredsjednik (1995-1997), tajnik (1997-2002) i predsjednik (od 2002). Predsjednik je Kontinentalnoga tijela Australsko-hrvatskoga kongresa (od 2005), dok je na svjetskoj razini bio potpredsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa (2006-12), glavni tajnik (2012-14) te predsjednik (2014-2016). Pridonio je organizaciji Hrvatskih svjetskih igara u Zagrebu (2014). Bio je i koordinator Hrvatskoga tjedna kulture (1989-2009) te je aktivno sudjelovao pri osnivanju privremenog odbora Hrvatske demokratske zajednice u Australiji (1989), a za Domovinskoga rata u prikupljanju humanitarne pomoći za Hrvatsku, organizaciji javnih demonstracija te na međunarodnom priznanju Hrvatske. Organizator je godišnjih komemoracija bleiburškim žrtvama i Križnoga puta. Autor je više političkih članaka, pisao je o radu hrvatskih društvenih i političkih organizacija u Zapadnoj Australiji. Bio je član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan domovine, kao i predstavnik Australije (2013-2017). Živi u Australiji i uživa s unucima.
No comments:
Post a Comment