THE BEGINNINGS OF CROATIAN ART - Knjiga
Vladimira P. Gossa o počecima hrvatske umjetnosti
Autor,
hrvatsko-američki znanstvenik, pisac i novinar, prati razvoj umjetnosti u
hrvatskom prostoru, odnosno prostoru u koji su se doselili Hrvati i koji dijele
sa zatečenim stanovništvom i s povijesnim suputnicima u njemu
Zagrebačka izdavačka kuća Ibis grafika nedavno je tiskala knjigu
Vladimira P. Gossa “Početci hrvatske umjetnosti”, čija je građa raspoređena na
488 stranica. Najbitnije dijelove knjige na engleskome jeziku možete pročitati
na ovome linku:
https://drive.google.com/file/d/1htqeKGoWtNxZxkne7Qek3uTmOqF2u-pe/view?usp=sharing
Autor je hrvatsko-američki znanstvenik, pisac
i novinar, Professor emeritus povijesti umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a
tijekom karijere predavao je na University of Michigan, University of North
Carolina i University of Tel Aviv. Autor je ili suautor sedamnaest znanstvenih
knjiga ili kataloga i pregršt znanstvenih studija s naglaskom na razdoblja
predromanike i romanike na Mediteranu i Jugoistočnoj Europi. Po povratku u
Hrvatsku iz Amerike godine 1999. nastavlja znanstveno-nastavničku karijeru na
Sveučilištu u Rijeci kao redoviti profesor u trajnom zvanju od 2002. do 2012.,
te se uz srednjovjekovnu umjetnost i kulturu posebice bavi studijima prostora,
kulturnog pejsaža i dosega umjetničke kritike. Tijekom Domovinskog rata bio je
dopisnik Večernjeg lista iz SAD te (pro bono) voditelj Odjela za promidžbu
Nacionalne federacije američkih Hrvata. Objavio je tisuće novinskih članaka,
osvrta, kritika. Suautor je i urednik segmenta o povijesti hrvatske umjetnosti
za projekt HAZU o resursima od nacionalne važnosti, svezak II., Kultura (u
pripremi). Autor je deset romana i narativnih kronika, te osamdesetak kratkih
priča. Kratka priča „Kukavica“ objavljena je u zbirci Zašto volim Zagreb
(Vjesnik 2000.), a „Grlica“ u antologiji Trenutak proze – hrvatska kratka priča
(Znanje 2010.). Kritičari su nazvali Gossa „pjesnikom Domovinskog rata“, a
njegov pripovjedački stil uspoređivan je s onim Saula Bellowa.
Knjiga istražuje odnos umjetničkog
stvaralaštva kao funkciju prostora i stvaralačkog duha, nature i kulture,
međuprožimanjem kojih se prirodni krajobraz transformira u kulturni krajolik.
Autor prati razvoj umjetnosti u hrvatskom prostoru,, t.j. prostoru u koji su se
doselili Hrvati i koji oni dijele sa zatečenim stanovništvom i s povijesnim suputnicima
u tom prostoru, na primjer, predpovijesnom tradicijom Ilira i Kelta, klasičnom
kulturom Grčke i Rima, ranosrednjovjekovnim stvaralaštvom Langobarda i Franaka.
U odnosu na temeljne oblike ljudskog postojanja – grad i selo – Hrvati
prvenstveno pripadaju sferi rusa te se tako uklapaju u ladanjsku tradiciju i
predrimskog Ilirika i ranog srednjeg vijeka, ali u visokoromaniziranoj rimskoj
Dalmaciji i Panoniji prihvaćaju i tečevine antičke i kasnoantičke urbane
kulture. Najsretniji trenutci hrvatske povijesti, pa tako i stvaralaštva,
dešavaju se kad su ladanjski i gradski elementi u harmoničnoj ravnoteži – a to
se zbiva u hrvatskoj predromanici, dalmatinskoj urbanoj kulturi 13. stoljeća,
dubrovačkoj renesansi, sjeverozapadno-hrvatskom baroku, u bidermajeru,
hrvatskoj Modernoj, Secesiji, u pothvatima proširenja Zagreba od kasnijeg 19.
do potkraj 20. stoljeća, u hrvatskoj naivnoj umjetnosti. No već je i visoko
urbanizirani Rim u svojim izvanrednim vilama rustikama u kristalnim jadranskim
zaljevima i na idiličnim padinama Medvednice ili Bilogore pokazao da i urbani
čovjek zna uživati i stvarati u izvangradskoj sredini slušajući priče i snove
zapisane u prostoru.
Autarhičnost i prometna nepovezanost hrvatskog
prostora rezultirala je bogatstvom oblika, ali je i zajednički temelj na kojem
se izgradila nacionalna kultura. Kad god je Hrvatska zapadala u pompoznu
grandioznost dolazilo je do kratkih spojeva u životu nacionalnog bića.
Nametnuta urbanizacija je u suprotnosti s hrvatskom općom ekologijom, jer
Hrvatska nikad nije bila (samo) zemlja metropola. No kad se i skrene s dobrog
ustaljenog puta, hrvatski prostor, i duh koji ga modificira, nalaze načina da
se vizije upisane u krajobraz ponovno otkriju. Početci se ponavljaju tijekom
povijesti, pa i danas, ali u novom, izvornom ruhu. Ako je nešto dobro, i u
skladu s okolišem i predajom, ono se može legitimno dogoditi u bilo kojem
povijesnom trenutku. Standardno sinkronično sagledavanje obogaćuje se
dijakroničkim pristupom, a stilska razmatranja uvidima u individualnost
umjetnika i umjetničkog djela.
Tekst prate 142 ilustracije, razmjerno malo za
broj stranica. Odabrane su tako da slijede priču o postojanju i stvaralaštvu
jednog naroda u konkretnom prostoru i etničkom okruženju, ispričane prvenstveno
uradcima likovnih umjetnosti. Nisu ilustracije individualnog opusa ili fenomena
već doprinos razumijevanju središnje teme: što je umjetnost i kako nastaje – od
stvaralačkih pojedinaca i skupina do univerzuma. Poseban šarm unose izvorni
crteži akademske slikarice Karine Sladović. Knjiga je namijenjena znanstvenoj
zajednici ali svakako i zainteresiranom laiku. Kako bi se zadovoljilo obje
skupine trinaest dodataka osvjetljava neka znanstveno složenija mjesta u
narativu i pruža stručnjaku uvid u znanstveni aparat potreban za njihovo dublje
razumijevanje, a oslobađa laičkog čitatelja od njemu ne toliko bitnih stručnih
finesa, tako da se ne prekida tijek i ritam pripovijesti. Jer ova knjiga nije
samo povijest, već i pripovijest u istom onom duhu u kojem je autor na svom
životnom putu i znanstvenik i književnik, domoljub i društveni kritik, racionalist
i vizionar.
Uživajte u čitanju skraćene verzije knjige na engleskom u obliku
internetskog izdanja:
https://drive.google.com/file/d/1htqeKGoWtNxZxkne7Qek3uTmOqF2u-pe/view?usp=sharing
