Smisao zrtve Zvonka Busica: Domoljub ili terorist?

Dr. Zvonimir Separovic
Predsjednik Hrvatskog zrtvoslovog drustva
http://www.viktimologija.hr/

5. sijecnja 2009.

Smisao zrtve Zvonka Busica: Domoljub ili terorist?

"One man's terrorist is another man's freedom fighter"

Jedan od dogadjaja koji su obiljezili godinu 2008. na izmaku svakako je bio povratak Zvonka Busica u Hrvatsku nakon osobne kalvarije koju je prosao kao osudjenik na dozivotnu robiju u predugih 32 godine koje je proveo u americkim uzama. Petar Vulic, publicist i pjesnik iz Splita, zamolio je odgovor na gore postavljenu dilemu o smislu zrtve Zvonka Busica. Zbilja, da li je Zvonko Busic terorist ili domoljub? Za nas dileme nema, ali vrijedi se potruditi i to javno reci. Radi istine o zrtvi Zvonka Busica. Zvonko Busic sa skupinom politickih aktivista u kojoj su bili Julienne Busic, Petar Matanic, Frane Pesut i Slobodan Vlasic, otela je 10. rujna 1976. godine americki putnicki zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu od New Yorka do Chicaga sa 76 putnika, s namjerom da iz njega izbace letke nad Londonom i Parizom, Zagrebom i Splitom(Solinom), u kojima se objasnjava tezak polozaj Hrvatske u tadasnjoj Jugoslaviji i poziva na nezavisnost Hrvatske i na borbu protiv srpske hegemonije nad Hrvatskom.

Akcija je imala veliki odjek i u tome je uspjela: tekst je objavljen na naslovnim stranama u vodecim americkim dnevnicima New York Times, Washington Post, Chicago Tribune i Los Angeles Times. Zrakoplov je sletio u Parizu gdje su se otmicari predali. Obavijestili su da se na Sredisnjoj zeljeznickoj postaji u New Yorku nalazi bomba. Prilikom pokusaja deaktiviranja bombe poginuo je americki policajac Brian Murray, a jos trojica su bila ranjena. Pri izricanju prvostupanjske osude sudac je u zapisnik izjavio kako gospodin Busic "nije terorist i kriminalac" i da su njegove akcije, iako pogresno vodjene, bile motivirane plemenitim idealima tj. hrvatskom neovisnoscu..

Sudac je tom prigodom izjavio da je povreda drugih osoba bila potpuno nenamjerna, te zatrazio da se Zvonka Busica pusti na uvjetnu slobodu nakon izdrzane kazne od deset godina. Supruga nesretno poginulog policajca Murraya pokrenula je postupak protiv policijskih duznosnika nadleznih za deaktiviranje eksplozivnih naprava navodeci kako su pokazali "veliki nemar" i kako "bomba nije napravljena s ciljem da eksplodira i da je nemar prouzrokovao smrt njezinog supruga." Policija je stoga "neopravdano htjela svaliti krivnju na Busica" - tvrdila je Murraya udovica.

Pod pritiskom jugokomunisticke "diplomacije" Budimira Loncara, koji je bio na celu UDB-ina ogranka Sluzbe za istrazivanje i dokumentaciju(SID) Saveznog sekretarijata za inostrane poslove, koja je djelovala kroz strukture jugoslavenskih diplomatskih predstavnistava u inozemstvu (taj Bude Loncar je sada savjetnik Stipe Mesica), koja je vrsila snazan pritisak da se ostro postupi sa Zvonkom Busicem, na ponovljenom sudjenju je oblasni sudac John Bartels u New Yorku izrekao kaznu dozivotnog zatvora za Zvonka i Julienne Busic i visegodisnje kazne za ostale iz skupine. Zvonko Busic proveo je 32 godine u najtezim americkim zatvorima.

U njegovoj se kazni predvidjalo pustanje na slobodu nakon 30 godina, ali to se nije dogodilo. Pomilovan je i pusten tek u srpnju 2008. godine. Iako je u medjuvremenu Hrvatska postala neovisna, to nije izmijenilo stav Drzavnog ureda SAD. Kao ministar pravosudja Vlade RH prenio sam u ljetu 1999. godine tadasnjem americkom veleposlaniku u Zagrebu Montgomeryu da se primjeni americki Zakon o pomilovanju ili da se barem primjeni odredba bilateralnog ugovora o premjestanju zatvorenika na izdrzavanje kazne u maticnoj zemlji. Nije uspjelo. Montgomery je radio protiv Hrvatske. Amerika je bila tvrdokorna. Za srpske politicare, za vladu u Beogradu, za tisak pa cak i za 'pravnu znanost' akt Zvonka Busica bio je teroristicki cin.

Mirko Klarin u knjizi "Taoci", Ninove sveske, Beograd 1979. Zvonka i njegovu skupinu naziva "letecim ustasama" i "ustaskim teroristima" tvrdeci da je "stampa naterana na saucesnistvo u teroristickom aktu i time istovremeno ohrabrila druge slicne akcije terorista." (str. 33) Jedan drugi ugledniji beogradski autor popularni TV voditelj Vojin Dimitrijevic, profesor Medjunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu, u knjizi "Terorizam", Radnicka stampa, Beograd , 1982. slucaj Zvonka Busica i njegove skupine uvrstava u akt terorizma kojeg ocjenjuje kao "najambiciozniji podvig te vrste izvela je grupa "boraca za slobodnu Hrvatsku" na celu sa Zvonkom Busicem.

"Racuna se da u redovima ekstremne fasisticke emigracije, nastavlja Dimitrijevic, ima oko hiljadu terorista. Opste uzevsi, hiljadu ljudi je vrlo malo. Terorizam je, medjutim, oruzje malobrojnih i slabih, njegovi efekti neposredno ne zavise od broja. Ako se ne sprece, hiljadu ljudi mogu da ucine veliko zlo" (str. 133). Tako beogradski profesor proziva hrvatske "fasiste i teroriste", prokazuje ih i poziva da ih se "spreci". Poziv na linc, na nasilna ilegalna ubojstva diljem Europe . I to je UDB-a cinila po svijetu ubivsi vise stotina domoljuba koji su htjeli svoju i nasu Hrvatsku.

Jugoslavija je vrsila drzavni terorizam. Ubijali su one koje su i profesori prava prokazali. Najpozvaniji da o tome govori je Nikola Stedul jer je i sam bio zrtvom, srecom, neuspjelog atentata UDB-inog placenog ubojice Vinka Sindicica, 1998. godine u Skotskoj. U svom radu Zrtve OZN-a i UDB-e u inozemstvu, vidi Hrvatski zrtvoslov, Zbornik radova Prvog hrvatskog zrtvoslovnog kongresa, Knjiga druga, str. 191 i dalje, Zagreb 2000, Nikola Stedul definira pojam zrtava jugoslavenskog drzavnog terora u emigraciji da se pod tim misli na "osobe koje su ubijene ili ranjene u nizu planiranih atentata izvan granica bivse Jugoslavije, pocinjenih od jugoslavenskih tajnih sluzbi po nalogu samoga vrha jugoslavenskog komunistickog rezima".

Ubili su dr. Ivana Protulipca, u Trstu 1946, Iliju Abramovica u Austriji 1948., Dinku Domacinovic, 1960. u Argentini, Matu Milicevica 1966. u Kanadi, samo u Njemackoj su 1967. i 1968. godine ubijeni: Marijan Simundic, Jozo Jelic, Mile Jelic, Petar Tominac, Vlado Murat, Andjelko Pernar, Hrvoje Ursa, Djuro Kokic, Mile Rukavina, Kresimir Tolj, Vid Maricic i 1969. godine Mirko Curic i Nahid Kulenovic, Pere Covic 1968. u Australiji, Vjekoslav Luburic u Spanjolskoj, Ivo Bogdan 1971. u Argentini, Maksim Krstulovic 1971. u Engleskoj. U 1972. godini ubijena je u Italiji cijela jedna obitelj Stjepana Sevo, njegova supruga i devet godina stara kcerka! Ubijeni su Drago Mihalic, Josip Senic i dr. Branko Jelic 1972. u Njemackoj 1975. ubijaju Nikolu Martinovica u Austriji, Matka Bradarica u Belgiji, Stipu Mikulica u Svedskoj, i Nikolu Penavu u Njemackoj, Ivana Tuksora u Francuskoj.

Ovo su samo neki koji su ubijeni u komunistickom drzavnom jugoslavensko-srpskom teroru u inozemstvu i to imaju u svojoj svijesti Zvnko Busic i njegova skupina kada se odlucuju na medjunarodnu akciju pobune i prosvjeda protiv drzave koja sije svijetom takav teror. Ovo ne znaci da bi ih to opravdavalo kada bi se odlucili na osvetu, ali oni i nemaju za cilj osvetu, oni ne planiraju niciju smrt, akcija je zamisljena kao nenasilna, kao akcija kojom se ne zeli ugroziti niciji zivot. Naravno, drzavni jugoslavenski teror se nastavio i medju najistaknutijim su zrtvama bili Bruno Busic kojeg ubijaju 1978. u Parizu , Stjepana DJurekovica, 1983. u Njemackoj.

U vremenu 1946. do 1990 godine bilo ukupno stotinu i devet napada OZN-e odnosno UDB-e i KOS-a na hrvatske emigrante od toga u Njemackoj 56, Francuskoj 10, u Italiji 9, u SAD-u 9 u Juznoj Americi 6 u Australiji 2 i u Africi 2 napada. Ubijeno je 67 osoba, bilo je 29 neuspjelih pokusaja ubojstva (medju njima dr. Ante Pavelic, dr. Branimir Jelic, Nikola Stedul i jos neki). Bilo je 4 otmice, medju njima dr. Krunoslav Draganovic, Drago Jilek, Ivica Novakovic i pjesnik Vjenceslav Cizek. Kao nestali vode se Zlatko Milkovic, Zvonimir Kucar, Geza Pasti i Stjepan Crnogorac.

Otrovno pracenje slucaja Zvonka Busica, povodom njegova povratka u domovinu, pokazao je gotovo citav zuti tisak. Tipicno je pisanjae Roberta Bajrusija u tiraznom zagrebackom tjedniku koji je pod naslovom "Zvonko Busic je bio fanatik, ali ne i ubojica" zakljucio svoj clanak ovako:: "Trideset i dvije godine je placao zbog gluposti iz 1976. Ako postoje zlocin i kazna, taj bivsi zaneseni terorist svoje je grijehe oprao.". Taj novinar priznaje da Zvonko Busic nije ubojica, ali je zato 'zaneseni terorist', koji je 'placao zbog gluposti iz 1976.' Za njega je domoljubni nacionalni cin 'glupost'.

Zuti domaci tisak osudio je one koji su Zvonka Busica docekali u zracnoj luci u Zagrebu i dalje vrte tezu o teroristu i teroristickom cinu. Zbilja, tko je bio Zvonko Busic, domoljub ili terorist? Culi smo kako su ga neki onda pa eto i danas smatrali teroristom. Ali, gdje pocinje junastvo, vitestvo i hrabrost a gdje se neki cin pretvara u terorizam i protudrzavnu kriminalnu djelatnost. Prije svega sto je terorizam? O tome u svijetu ucenih glava i odgovornih u medjunarodnoj politici nema suglasja. Ujedinjeni narodi vec od 1972. pokusavaju definirati taj pojam, bez uspjeha. U tome je svijet podijeljen. Razvijene zemlje nisu suglasne da se u pojam terorizma ukljuci i tzv. drzavni terorizam (state terrorism) jer bi se akcije SAD i NATOa u Libiji, Afganistanu, Iraku i akcije Izraela u Palestini morale kao drzavni terorizam zabraniti.. S druge strane male zemlje i zemlje u razvoju smatraju da u pojam terorizma ne smiju uci akcije za nacionalno oslobodjenje.

U filozofiji i etici pa i u teologiji ne iskljucuje se upotreba sile, dakle i nekog oblika nasilja, koje je implicirano u pojmu terora. Sveti Augustin u svom djelu O Drzavi Bozjoj razlaze teolosko misljenje o duznosti vjernika da brane svoj grad i drzavu., da zastite svoju obitelj, dom, slobodu, poredak i drzavu.. U sklopu toga je nastala nauka o "pravednom i nepravednom ratu". Augustin uci da su osvajacki ratovi grijeh i zlocin, obrana mira i slobode gradjana i drzavljana duznost i nuznost, stoga opravdana stvar. U svemu tome uvijek je cilj i svrha mir, koji se, nazalost, mora ponekad postici i ratom. Sv. Toma Akvinski doradjuje i sustavno izlaze nauku o pravednom ratu.

U Konstituciji Gaudium et spes Drugog vatikanskog sabora se kaze: "Rat, nazalost, nije nestao iz ljudskog zivota... jedna je stvar sluziti se oruzjem za obranu pravednih prava naroda, a druga je stvar htjeti nametnuti svoju vlast drugim narodima. Pater Nikola Mate Roscic: "Za Domovinu mrijeti kolika slast - zrtva u krscanskom humanistickom shvacanju", Zbornik radova Treceg hrvatskog zrtvoslovnog kongresa: O zrtvama je rijec, Zagreb , 2006, (str. 11), naglasava: "Vrednovanje rata i ratovanja, kao i onih koji u njemu izravno sudjeluje, napose onih koji u njemu pogibaju, treba staviti u optiku uzvisenih vrijednosti mira, slobode, naroda, nacije, domovine.... Na krscanskoj i humanistickoj viziji doma i domovine, mira i slobode, drzavnog suvereniteta, stoljecima je na visokoj cijeni bio domoljubni osjecaj, istinski patriotizam " (str. 13).

Otpor tiraniji, borba protiv ropstva i podcinjenosti naroda, za slobodu covjeka i naroda su opravdani. Koliko je sila i nasilje nepozeljno, toliko su prihvatljivi kao sredstvo za postizanje visokih vrijednosti Ono postaje legitimno a ne kriminalno i zabranjeno. Postoji problem pobune. Zakoni koji nisu pravedni nisu zakoni u pravom smislu, ili kako su Latini govorili Lex iniusta non est lex!. Radi se o vrijednostima kao sto su Sloboda i Domovina za spas kojih je i upotreba sile opravdana. I samo kratak pogled u povijest dati ce nam odgovor. Pogledajmo to na primjeru dvije povijesne licnosti Giuseppe Garibaldia i Nelsona Mandele.

Giuseppe Garribaldi (1807.-1882.) bio je borac za ujedinjenje i slobodu Italije, koji je pod utjecajem Giuseppe Mazzinia, predvodnika talijanskog nacionalizma postao pripadnik drustva Mlada Italija i poslije neuspjele oruzane pobune u Savoji 1834. godine osudjen na smrt, od koje se spasava bijegom u Juznu Ameriku gdje se bori za nezavisnost Brazila. Sudjelovao je u urugvajsko-argentinskom ratu na strani Urugvaja, gdje je stekao svjetsku slavu.. Vraca se u domovinu 1848. kako bi sudjelovao u borbi za nezavisnost Italije i u ratu protiv Austrije u Milanu i francuskih snaga 1849. kod Rima za Rimsku republiku sto mu je donijelo nacionalnu slavu.. Sa svojim dobrovoljcima odlazi u pomoc Veneciji. Hapsen i prognan, odlazi u sjevernu Afriku i SAD i u Peru . Postao je 'junak dva svijeta.' Vraca se u Italiju 1854. gdje pomaze Pijemontu u ratu protiv Austrije Godine 1860. izvodi svoj najveci poduhvat i legendarni pohod: osvajanje Sicilije i Napulja. Umro je 1882. godine. Garibaldija se smatra s pravom ujediniteljem Italije. Primjenjivao je silu, bio je revolucionar, mnogi su poginuli ali - ujedinio je svoju Italiju. Da li je bio terorist ili domoljub?

Nelson Mandela (1918.- ) je juznoafricki politicar, revolucionarni vodja i drzavnik cijim naporima je okoncan zloglasni rezim apartheida u Juznoj Africi.. 1942. se prikljucio Africkom nacionalnom kongresu (ANC), organizaciji koja se borila za prava vecinskog crnackog stanovnistva u Juznoj Africi. Poslije je postao jedan od glavnih organizatora u pocetku nenasilne borbe protiv apartheida pod utjecajem filozofije nenasilja Mahatma Ghandia. Nakon sto te mjere nisu polucile rezultate, Mandela je shvatio da se jedino oruzanom borbom moze promijeniti stanje u zemlji. Godine 1964. osudjen je na dozivotni zatvor zbog izdaje, sabotaze, oruzanih napada i pobune protiv sustava vlasti. Godine 1990. pusten je na slobodu i s tadasnjim predsjednikom De Klerkom dogovorio je mirno okoncanje apartheida i prijenos vlasti na crnacku vecinu.

Za te su napore Mandela i De Klerk godine 1993. dobili Nobelovu nagradu za mir. Godine 1994. Mandela je dobio izbore i proglasen je prvim crnim predsjednikom Juzne Afrike. Koju duznost je obavljao do 1999. godine. Nakon toga posvetio se humanitarnom radu. Smatra ga se jednim od rijetkih univerzalnih moralnih autoriteta u danasnjem svijetu. Spomenimo apsurd: Mandela, koji je 27 godine proveo u zatvoru, u starosti od 90 godina i dalje je na spisku vlade SAD kao terorist kao i njegova organizacija ANC koji se jos uvijek vodi u registru americkog State departementa kao teroristicka organizacija cijim je clanovima zabranjen ulazak u SAD. Je li Mandela terorist ili domoljub i humanist?

Zvonko Busic (1946.-) kao i Garibaldi i Mandela , koje smo naveli kao primjer, borio se za svoje ideje slobodne nezavisne domovine Hrvatske, za to je, kao i oni bio sudjen na dozivotni zatvori, kao i Mandela izdrzao je pola svoga vijeka u teskim uzama, izdrzao je viteski robiju, sacuvao je svoje ideale i docekao je da se vrati u svoju samostalnu i nezavisnu medjunarodno priznatu drzavu Hrvatski. Ni kriminalac niti terorist, vec zanesenjak, idealist, rodoljub i domoljub, zestoki borac za pravdu i prava svoga naroda i svoju drzavu Hrvatsku, koja je uz minimalne zrtve i ostvarena.

U hrvatsku zrtvu, koja je u temeljima hrvatske drzave, ukljucena je i patnja i zrtva Zvonka Busica, koji je za svoj hrabar cin kojim je upoznao svjetsku javnost o ropskom polozaju njegove i nase Hrvatske, izdrzao dugu, predugu nepravednu kaznu zatvora Antologijska je njegova recenica upucena dok je jos bio u uzama: "Sloboda je dusevna potreba". Samo osudjenici koji su iskusili zatvore znaju cijenu slobode. To znaju i Marko Veselica, DJuro Perica, Kaja Perekovic i tisuce drugih koji nisu bili teroristi ni kriminalci, vec domoljubi, koji su htjeli slobodnu Hrvatsku, a protunarodni komunisticki rezim im je namijenio teske dugogodisnje kazne zatvora. Svi oni i mi s njima znamo cijenu slobode, vrijednost vitestva i domoljublja i velicanstvenu od njih prozivljenu ljudsku zrtvu za nasu Hrvatsku.

Zvonko Busic je vrhunski mucenik i patnik. Za slobodnu i nezavisnu drzavu Hrvatsku. Hvala mu za hrabrost cina i ljudsku izdrzljivost i osobnu snagu volje i ljepotu nacionalne domoljubne ideje - slobodne Hrvatske. Ne mogu ovaj tekst ljepse zavrsiti do usklikom velikog naseg hrvatskog pjesnika i domoljuba Antuna Gustava Matosa: "Domovino, lijepa nasa domovino, dogmo skepse, ceznjo naseg ropstva, simbole nase duse, vezo nasa sa Bogom i covjecanstvom... mucenicka zemljo nasa Hrvatska!" (Iz Lijepa nasa domovino, 1910.)
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000