Javni poziv za likovni natječaj “Moja Hrvatska” učenika hrvatske nastave u inozemstvu

Javni poziv za likovni natječaj “Moja Hrvatska” učenika hrvatske nastave u inozemstvu

Pozivamo učitelje i učenike na sudjelovanje u likovnom natječaju “Moja Hrvatska – izložba likovnih radova učenika hrvatske nastave u inozemstvu”, koji organizira Hrvatska matica iseljenika.

Cilj i program izložbe

Cilj izložbe “Moja Hrvatska” je promovirati kreativnost i likovni izričaj djece i mladih koji pohađaju hrvatsku nastavu u inozemstvu, potaknuti osjećaj pripadnosti domovini te osnažiti veze između hrvatskog iseljeništva i matične domovine kroz umjetnički doživljaj Hrvatske očima djece.

Izložba će biti otvorena u prostorima Hrvatske matice iseljenika od 2. srpnja 2025., a moći će je razgledati učenici tijekom posjeta domovini za vrijeme ljetnih praznika, kao i članovi njihovih obitelji i svi zainteresirani posjetitelji.

Najuspješniji radovi bit će objavljeni u časopisu Matica, a svi sudionici dobit će priznanja za sudjelovanje.

Sudjelovanje

Na izložbi mogu sudjelovati svi učenici koji pohađaju hrvatsku nastavu u inozemstvu – od predškolske dobi do srednje škole, neovisno o zemlji u kojoj žive.

 

Tema i naziv izložbe: “Moja Hrvatska”

 

Učenici mogu interpretirati jedan od sljedećih motiva:

– Što je za mene Hrvatska

– Moja domovina

– Zašto volim Hrvatsku

– Najljepše u Hrvatskoj

Likovna tehnika i format:
– Kombinirana tehnika: vodene boje / tempere i flomaster
– Minimalna veličina papira: A4

Na poleđini rada obavezno priložiti ispunjeni formular s podacima:

• Ime i prezime učenika
• Razred
• Naziv koordinacije hrvatske nastave
• Ime i prezime učitelja/mentora

Rok za dostavu radova: Radove je potrebno dostaviti poštom najkasnije do 23. lipnja 2025. na adresu: Hrvatska matica iseljenika
(za likovnu izložbu „Moja Hrvatska“)
Trg Stjepana Radića 3
10 000 Zagreb
Hrvatska

Dodatna pitanja i informacije: sara.mardetko@matis.hr

*Svi radovi ostaju u vlasništvu Hrvatske matice iseljenika te se ne vraćaju autorima.

Otvorenje izložbe i objava rezultata

Svečano otvorenje izložbe održat će se 2. srpnja 2025. u Hrvatskoj matici iseljenika s početkom u 17:00 sati.
Tom prilikom bit će proglašeni i nagrađeni najbolji radovi u sljedećim kategorijama:

• Predškolska skupina
• 1.– 4. razred
• 5.– 8. razred
• Srednja škola

Nagrade za najbolje radove

Najuspješniji učenici dobit će vrijedne nagrade:
– Knjige
– Godišnja pretplata za najuspješniju koordinaciju na časopis Matica

Stručni žiri

Ocjenjivanje radova povjereno je stručnom žiriju u sastavu:

• Lada Kanajet Šimić, rukovoditeljica Odjela znanosti  obrazovanja
• Lucija Starčević, rukovoditeljica Odjela kulture
• Sara Marđetko, viša savjetnica Službe za znanost, obrazovanje, znanost i nakladništvo

 FORMULAR ZA POLEĐINU LIKOVNOG RADA

PODACI O UČENIKU I RADU (ispuniti čitko, tiskanim slovima i zalijepiti na stražnju stranu rada)
Ime i prezime učenika: _______________________________________________
Razred: ____________________________________________________________
Naziv koordinacije hrvatske nastave: __________________________________
Ime i prezime učitelja/mentora: _______________________________________
Naziv rada / podteme: ________________________________________________

Javni poziv

Više: https://matis.hr/novosti/javni-poziv-za-likovni-natjecaj-moja-hrvatska-ucenika-hrvatske-nastave-u-inozemstvu/

Uspješno predstavljena knjiga „Boje hrvatske Moravske“

 

Uspješno predstavljena knjiga „Boje hrvatske Moravske“

U sklopu festivala povijesti Kliofest u srijedu 14. svibnja 2025. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu predstavljeno je hrvatsko izdanje knjige „Boje hrvatske Moravske“, fokusirano na povijest, kulturu, tradiciju i jezik moravskih Hrvata. Knjigu je objavila Udruga građana hrvatske narodnosti u Češkoj uz potporu Hrvatske matice iseljenika, a preveo ju je povjesničar i bohemist Marijan Lipovac. 

Zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika povjesničar dr. sc. Ivan Tepeš, u pozdravnom govoru je istaknuo: „Sa zadovoljstvom smo dočekali izlazak iz tiska hrvatskog prijevoda knjige, čiju je građu ispisalo 16 najboljih poznavatelja povijesnih, socio-kulturnih i eko-lingvističkih fenomena u hrvatskoj manjini u Češkoj, a na vremenskoj okomici od gotovo pola tisućljeća. Urednice knjige Lenka Kopřivová Kasper i Eliška Leisserová napravile su pravi nakladnički pothvat bez jezične barijere“, ocijenio je dr. Tepeš, dodavši kako je ova jedinstvena knjiga tiskana na češkom, njemačkom i naposlijetku hrvatskom jeziku. „Riječ je o prvoj opsežnoj i bogato ilustriranoj sintetskoj monografiji - o povijesti, kulturi, tradiciji i jeziku moravskih Hrvata iliti o hrvatskoj manjini u Češkoj Republici - u kojoj je svoje studiozne priloge objavio niz hrvatsko-čeških autora različitih struka i to u posve modernom narativu i dojmljivom dizajnu. Hrvatska matica iseljenika financirala je prijevod na hrvatski jezik koji potpisuje Marijan Lipovac, kojem čestitam na izvrsno priređenom prijevodu“, zaključio je dr. Tepeš.

Izaslanik državnog tajnika Zvonika Milasa iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, voditelj Službe za pravni položaj, kulturu, obrazovanje i gospodarstvo hrvatske nacionalne manjine Vedran Iskara pridružio se čestitkama timu ovoga nakladničkog pothvata usredotočenog na revitalizaciju hrvatske manjine u Češkoj, te na njezin što sretniji suživot s domicilnom sredinom u zajedničkoj nam europskoj obitelji naroda.

Knjigu su predstavili recenzenti povjesničar prof. dr. sc. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar; etnologinja prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; te prevoditelj knjige Marijan Lipovac, uz  urednicu Lenku Kopřivovu Kasper, istaknutu aktivisticu Udruge građana hrvatske narodnosti u Češkoj.

Precizno interpretirana povijesna građa

Prema mišljenju povjesničara Holjevca historiografska građa je precizno interpretirana. Moravski Hrvati su hrvatska etnička skupina u Češkoj, najsjeverniji ogranak gradišćanskih Hrvata, koji su živjeli na području južne Moravske (od 1530.) odakle su krajem četrdesetih prošlog stoljeća raseljeni u 118 mjesta sjeverne Moravske. U jezičnom smislu moravski Hrvati bliski su gradišćanskim Hrvatima, i to njihovoj najsjevernijoj skupini koja se zove Haci. Govore arhaičnim hrvatskim jezikom (ikavska čakavština), s mnogo čeških i njemačkih posuđenica. U 16. i 17. stoljeću spominje se desetak hrvatskih sela južne Moravske, dok su se do 20. stoljeća održala  samo tri sela: Dobro Polje, stanovništvom najveća Jevišovka (ranije Frielištof) i Nova Prerava. 

Spomenuta sela leže u zapadnim dijelu okruga Břeclav, odnosno u upravnom području općine s proširenim ovlastima Mikulov. Posrijedi je pretežito ruralno stanovništvo koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, odnosno vinogradarstvom u specifičnoj graditeljskoj baštini. Polovicom 19. stoljeća na području sva tri sela živjelo je 2,2 tisuće stanovnika. Nakon pada Berlinskoga zida u Europi, primjerice 1991. popis stanovništva je zabilježio u tim selima samo 1,3 tisuće stanovnika. Ulaskom Češke u Europsku uniju, a kasnije i u Schengenski prostor te razvojem turizma i  procesom suburbanizacije broj stanovnika počeo je opet rasti pa je pri posljednjem popisu stanovništva (2011.) zabilježeno 1,4 tisuće stanovnika hrvatskih korijena, podsjetio je recenzent Holjevac, zaključujući kako je ova knjiga svojom sveobuhvatnošću i sažetom dosadašnjom literaturom – novi međaš od kojeg mogu pouzdano teći sva daljnja istraživanja o moravskim Hrvatima, ali i  našim dvjema suvremenim europskim nacijama, i hrvatskoj i češkoj.

Raritetni etnografski prinosi i suvremeno stvaralaštvo

Vodeća hrvatska etnologinja prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta pridružila se pohvalama prevoditelju i uredničkom dvojcu - gospođama Lenki Kopřivovoj Kasper i Eliški Leisserovoj  - što su oplemenile ovu iznimno dragocjenu knjigu, opremivši je pouzdanim znanstvenim aparatom.  „Kroz prikaz poglavlja knjige – dodala je Rajković Iveta –  vidljivo je da su uvršteni stručnjaci, različitih znanstvenih disciplina sabrali impresivnu arhivsku dokumentaciju (zapise, litografije, fotografije), muzejske predmete koje su od 16 do 21. stoljeća prikupljali sakupljači različitih narodnosti. Usto, građa je dopunjena i kontekstualizirana i intervjuima sa samim moravskim Hrvatima koji su živjeli ovu kulturu. 

Osim tradicijske kulture u monografiji saznajemo i o suvremenosti, a da identitet Hrvata u Moravskoj živi svjedoči ova impresivna monografija. Ova knjiga ima ogromnu važnost za cjelokupno razumijevanje hrvatske kulture, ali i povijest života u ruralnim sredinama Austro-Ugarske Monarhije. Monografija predstavlja i odličan primjer prekogranične suradnje dviju manjina, odnosno dviju suvremenih europskih nacija, češke i hrvatske.  Mogu sa sigurnošću reći, da je ovo izvrstan primjer kako bi trebale biti obrađene i napisane monografije manjinskih zajednica. U ovu knjigu uloženo je puno interdisciplinarnih spoznaja, povjesničara, etnologa, jezikoslovaca, sa znanjima češkog i hrvatskog jezika, ona pokazuje veliko kulturno naslijeđe i minucioznost autora svih 16 priloga“, poručila je recenzentica Rajković Iveta.

Uz predstavnike akademske zajednice, promociju su u sklopu prestižnog 12. Kliofesta patili brojni uglednici iz javnog života Zagreba te diplomatskog kora akreditiranog u RH među kojima su bili Nj. e. veleposlanik Češke Republike, gospodin Milan Hovorka i njegov zamjenik Jiří Hušnera. Veleposlanik Hovorka pohvalio je slojevite kulturne,  društvene i gospodarske veze Hrvatske i Češke, čestitavši na temeljito obavljenom poslu nakladniku Udruzi građana hrvatske narodnosti u Češkoj te su-nakladniku hrvatskog izdanja knjige Hrvatskoj matici iseljenika, kao i svim autorima ove sveobuhvatne studije o hrvatskoj manjini u Češkoj.

Višestruke tragedije i svjetlo nade s novim generacijama

Prevoditelj i povjesničar eruditske naobrazbe Marijan Lipovac u svome je govoru istaknuo: „Ovdje sam u trostrukoj ulozi, kao prevoditelj knjige, kao netko tko se bavi poviješću hrvatsko-čeških odnosa i kao predsjednik Hrvatsko-češkog društva, udruge koja sustavno radi na promicanju veza Hrvatske i Češke, ali nastojat ću to nekako povezati. Kao prevoditelj, zahvalan sam Hrvatskoj matici iseljenika što mi je povjerila ovaj posao. Prevodeći ovu knjigu spoznao sam to da zapravo tragedija moravskih Hrvata nije počela 1948. kada je krenulo njihovo sustavno iseljavanje, već da je zapravo povijest moravskih Hrvata sastavljena od više nepovoljnih elemenata koji će u konačnici dovesti do njihove tragedije. Kao prvo, treba reći da je Češka, točnije pokrajina Moravska, najudaljenija lokacija gdje su se Hrvati u 16. stoljeću, uslijed osmanskih osvajanja, iselili iz svoje domovine. Prema tome, od svih hrvatskih manjinskih zajednica moravski Hrvati imali su najslabije veze s Hrvatskom, što je svakako nepovoljna okolnost za očuvanje hrvatskog identiteta. (…) 

U svakom slučaju, moravski Hrvati prihvatili su Čehoslovačku kao svoju državu, poistovjetili se s njome, na izborima glasali za češke ili njemačke stranke, ali one koje su bile državotvorno orijentirane, prihvatili su i kult osnivača Čehoslovačke Tomáša Masaryka, međutim, 1938. doživjeli su teško razočaranje. Nakon Minhenskog sporazuma pogranično područje Češke i Moravske pripojeno je Njemačkoj pa tako i tri sela moravskih Hrvata, i to se sve dogodilo mirno, bez ispaljenog metka, iako su Česi govorili da će se braniti. I moravski Hrvati, kako doznajemo u ovoj knjizi, to su ne bez razloga doživjeli kao izdaju, a kasnije će doživjeti to da se njih s češke strane optužuje da su oni bili izdajice, da su podržavali Nijemce. No ako znamo i površno kakav je bio odnos nacističke ideologije prema Slavenima, naravno da ju Hrvati nisu mogli podržavati, tim više što je bila zabranjena javna upotreba hrvatskog. (…) Sažeto, jedna tragedija slijedila je drugu, a ona prava tek je slijedila: u obnovljenoj Čehoslovačkoj ojačao je češki nacionalizam, a time i mržnja i revanšizam prema Nijemcima, što se nažalost odrazilo i na Hrvate. Na koncu, sudbina moravskih Hrvata zapečaćena je u lipnju 1948. kad je Zemaljski narodni odbor u Brnu. donio odluku da se iseli 306 hrvatskih obitelji. U odluci se daje vrlo perfidno obrazloženje da su Hrvati, iako Slaveni, pod utjecajem dugogodišnjeg boravka u ponijemčenoj okolini djelomično podlegnuli njemačkom utjecaju, te ih stoga, radi njihovog dobra, treba raseliti i pomiješati s Česima da bi se izliječili od njemačkog utjecaja. Iz vinorodnoga kraja južne Moravske Hrvati su preseljeni na sjever gdje prevladavaju šume. Naoko se to ne čini velikom tragedijom, no treba se staviti u kožu tih ljudi koji su nečijom odlukom preko noći ostali bez svojih domova, vinograda i polja i naseljeni u potpuno drugačiji ambijent. (…) Svojevrsna tragedija je i to što se u samoj Češkoj, pa i u samoj Moravskoj, slabo zna za moravske Hrvate, pa tako i za njihovu tragediju, iako u posljednje vrijeme ima pozitivnih pomaka pa se o njima snimaju i dokumentarni filmovi, piše u medijima…

Ako ovu tragediju moravskih Hrvata sagledamo u ukupnom kontekstu hrvatsko-čeških odnosa, onda možemo reći da je to zapravo jedina mrlja u inače prijateljskim odnosima Hrvata i Čeha, ali treba istaknuti da se danas nitko od Čeha time što se dogodio Hrvatima ne ponosi, nitko to ne opravdava, a i češka vlada se 1999. ispričala moravskim Hrvatima“, naglasio je prevoditelj Lipovac, dodavši u svom izlaganju i nekoliko kurioziteta.  

Zanimljivosti 

„Prvi je od Čeha o moravskim Hrvatima 1848. pisao profesor slavistike u Beču Alois Šembera, koji je o svojim istraživanjima obavijestio Stanka Vraza u Zagrebu i predložio mu da pošalje hrvatske knjige. Zatim, prvu knjigu  na moravskohrvatskom objavio je 1895. Čeh Alois Malec, župnik u Dobrom Polju, i to Molitvenik i pjesme pro ljud hrvatski v Moravi. Malec je o moravskim Hrvatima, njihovom životu i običajima pisao i u češkim časopisima i tako ih popularizirao u češkoj javnosti. Zatim, 1910. pjesme moravskih Hrvata snimio je na fonograf Čeh František Pospišil, a slike iz njihovog života u prvoj polovici 20. stoljeća kojima se i danas divimo napravio je Othmar Ružička, Čeh iz Beča. Česi su bili i istraživači povijesti moravskih Hrvata, primjerice Adolf Turek koji je 1937. ustanovio da su se doselili već tridesetih godina 16. stoljeća, a ne pola stoljeća kasnije kako se smatralo.

Od navedenih Alois Malec svakako zaslužuje poštovanje jer je svojim molitvenikom stvorio temelj za ono što je možda moglo postati književni moravskohrvatski jezik. Koristio je crkvenu literaturu dostupnu i u štokavskoj i u čakavskoj varijanti i književni hrvatski jezik spojio s fonološkim specifičnostima čakavskog ikavsko-ekavskog narječja moravskih Hrvata,“ naveo je prevoditelj eruditske naobrazbe Marijan Lipovac.

„Kako sam rekao, u školi i javnoj komunikaciji koristili su uglavnom njemački ili češki i pomalo paradoksalno, prva književna djela na moravskohrvatskom nastaju nakon 1945., pod dojmom tragedije. Tu se ističe pjesnik Milo Vašak, autor zbirke pjesama Va Frielištofi, i Joza Lavička koji je napisao i himnu moravskih Hrvata (Rodili sme se na Moravi) i nekoliko autobiografskih pjesama.

Inače, govorni moravskohrvatski uz brojne arhaizme karakteriziraju i mnogi germanizmi i bohemizmi,  a nema turcizama, ističe poliglot Lipovac.

„Na kraju, mogu reći da je ova knjiga koju su iznjedrili sami moravski Hrvati, i to njihova mlada generacija, jamstvo da će ova hrvatska manjina opstati, čak i ako ne živi kompaktno na jednom mjestu, čak i ako njeni pripadnici više neće govoriti hrvatski, ali će barem zadržati svijest o svom hrvatskom porijeklu i identitetu i za desetak godina proslaviti i 500. godišnjicu početka doseljavanja u Moravsku. A prognoze prije tridesetak godina bile su dosta crne. Kad je 1994. izašla knjiga Moravski Hrvati Dragutina Pavličevića, malo je tko mogao očekivati da će 2017., odnosno 2025., izaći nova, modernija i sveobuhvatnija monografija o njima, i to zahvaljujući dvjema tadašnjim djevojčicama koje su tek išle u osnovnu školu. Pavličević je u uvodu svoje knjige napisao: „Sada, kada smo ipak uspostavili slobodnu i nezavisnu Republiku Hrvatsku, za spas moravskih Hrvata već je bilo prekasno. Nažalost, i ovaj moj rad ima samo ulogu spomenika, a oni se podižu obično onima kojih više nema, ali govore da su bili, živjeli i ostavili iza sebe tragove svojeg života i samosvojne kulture.“, a na kraju knjige piše: „Razbili su, uništili jedan mali narod, zapravo jednu njegovu granu koja još nije, ali će uskoro trajno uvenuti i nestati. Ostat će samo nadgrobni spomenici s hrvatskim prezimenima, pokoji spomenik i knjige poput ove.“ Međutim, nije baš tako. Asimilacija je nezaustavljiva, ali imamo i suprotne procese gdje se ljudi vraćaju svojim hrvatskim korijenima, i to najčešće unuci korijenima svojih djedova i baka. A i kiritof se svake godine krajem kolovoza ili početkom rujna održava u Jevišovki. Stare generacije Hrvata koji još pamte progon odlaze, ali dolaze nove. Za zaključak – rekao je prevoditelj Marijan Lipovac, pada mi na pamet završni stih pjesme Augusta Šenoe Smrt Petra Svačića koji bi mogao postati svojevrsno geslo današnjih moravskih Hrvata, a on glasi: „Mi? Satrli smo grobu vrata. Da, još nas ima – još Hrvata.“

U finalu svečanosti nazočnima se obratila urednica Lenka Kopřivová Kasper, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli izlasku ove knjige na tri jezika češkom, njemačkom i hrvatskom jeziku, uz molbu da lingvisti iz Hrvatske nastave istraživanje hrvatske manjine u Češkoj i njezin idiom temeljem više od stotinu intervjua koje su autori ove knjige prikupili u terenskim istraživanjima. 

Kao izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova promociju je pratila gospođa Ljerka Brdovčak, savjetnica za  Češku i Slovačku suradnju, dok je u ime Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo promociji prisustvovala voditeljica Odjela za nacionalne manjine gospođa Tanja Horvatin.

Festival povijesti uspješno organiziraju punih dvanaest godina, uz Kliofest udrugu za promicanje kulture povijesti, Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Društvo za hrvatsku povjesnicu, dok su među suorganizatorima Hrvatska matica iseljenika, Hrvatski državni arhiv, Hrvatski institut za povijest, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Poljska kulturna udruga Mikolaj Kopernik, Udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA,  kao i Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore.  Pokrovitelji programa Kliofesta su: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih RH, te Udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA. Utemeljitelj Festivala povijesti Kliofest i njegov dobri duh, koji privlači mnoštvo studenata i ljubitelja historiografskih tema, je agilni povjesničar prof. dr. sc. Damir Agičić. 

Tekst: Vesna Kukavica

Foto: Lada Kanajet Šimić

Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi

 Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi

U Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu 8. i 9. svibnja održana je Međunarodna konferencija “Globalne dijaspore Europske unije – Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi”

Vodeći stručnjaci i gosti ove međunarodne konferencije, koju je organizirao Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva,  dva su dana raspravljali o aktualnoj i kompleksnoj migrantskoj tematici s obzirom na sadašnje složene geopolitičke okolnosti i izazove u kojima se cijeli svijet nalazi, pa tako i Republika Hrvatska. Konferencija čiji su suorganizatori bili Institut za istraživanje migracija, Hrvatska matica iseljenika i Ekonomski fakultet u Osijeku, propitivala je postojeće stanje i kroz diskusiju ponudila rješenja koja bi mogla pridonijeti zaustavljanju iseljavanja, ali i povratku onih hrvatskih građana koji su domovinu napustili u posljednjih dvadesetak godina. 

Na konferenciji su sudjelovali najveći stručnjaci u ovom području, usredotočivši se na učinke imigracijskih politika unutar EU-a. Razgovaralo se o globalnim i europskim trendovima u odnosu na migracijsku radnu snagu, demografskim izazovima i potencijalima dijasporā u 21. stoljeću, integracijskim i asimilacijskim procesima u europskim zemljama, o multikulturalizmu u Europi i Australiji, ali i budućem razvoju dijasporā i njihovim političkim pravima.

Konferencija je započela 8. svibnja, a među uglednicima koji su otvorili ovu dinamičnu konferenciju bio je dr. sc. Mladen Vedriš s  Visoke škole  Effectus. U svom uvodnom govoru istaknuo je kako je tema migracija jedna od gorućih tema vremena u kojem živimo. „Kao što je nogomet zanimljiva igra, ali igraju je uglavnom oni koji su profesionalno spremni, izuzetno mi je zadovoljstvo kako je Hrvatska država prepoznala institucije poput Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan domovine, te Hrvatske matice iseljenika, a posebice što je formirala Ministarstvo demografije i useljeništva da zajedno sa znanstvenim i stručnim institucijama poput Instituta za istraživanje migracija - kako bi se ovim fenomenom ozbiljno bavili“, rekao je između ostalog dr. sc. Vedriš. 

Ravnateljica Instituta za istraživanje migracija, dr. sc. Marina Perić Kaselj istaknula je kako migracije nisu samo izazov, već i potencijal. „Ova konferencija, koja je okupila  stručnjake i znanstvenike iz Hrvatske i inozemstva da zajedno raspravljaju o ovom slojevitom pitanju - hrvatskoj dijaspori u globalnoj perspektivi. A, što je zapravo dijaspora? Dijaspora je jedna od najjačih pokretačkih sila u globalnome svijetu i na neki način, ona je važan element u strategijama i  razvojnim politikama. Dijaspora kao vezivno tkivo služi za povezivanje zemalja, regija i kontinenata. Samim time postavlja se pitanje kako kreatori politike odgovaraju na dijasporu. Gledaju li je kao partnera, kao investiciju ili možda kao gubitak. To su različiti pristupi“, rekla je između ostalog dr.sc. Perić Kaselj, te dodala kako se Hrvatska suočava s novom situacijom. Od iseljeničke zemlje, sada je postala i useljenička zemlja.

U ime organizatora, Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva okupljene goste, visoke uzvanike i stručnjake pozdravio je dr. sc. Marin Sopta.

Gospodin Dario Magdić, izaslanik državnog tajnika Zvonka Milasa iz Središnjeg državnog urade za Hrvate izvan Republike Hrvatske u svome je izlaganju istaknuo kako smatra da je tema konferencije višeslojna jer se radi o usporedbi lokalnih i globalnih primjera. „Globalni odnos s dijasporama sve češće dolazi u fokus javnosti i odnosi država s dijasporama su važniji no ikad. No, politika prema dijasporama se razlikuje među državama Europske unije i globalno, te ovise o mnogim čimbenicima koji uključuju povijesne, demografske i ekonomske faktore. Hrvatska u globalnoj perspektivi ima visoko mjesto zbog svog sustavnog i kontinuiranog pristupa u odnosu s Hrvatima koji žive izvan njezinih granica“, između ostalog je naglasio Dario Magdić.

Na otvorenju konferencije je bio Ivan Šipić, ministar demografije i useljeništva koji je također pozdravio okupljene. „Hrvatski narod diljem svijeta obogaćuje kulturu, povijest i tradiciju ondje gdje su ljudi naših korijena integrirani, ondje gdje su prihvaćeni, ondje gdje stvaraju dodatnu vrijednost - u tuđoj, ali svojoj domicilnoj zemlji jer gdje god su došli uvijek su imali dvije zastave. Simbole pripadnosti svom narodu, ali i pripadnosti naroda domicilne države u kojoj žive. Narod ne čine samo brojke, već mu veličinu daje ono kakav on je. A hrvatski čovjek se prije svega pokazao čovjekom “, rekao je između ostalog ministar Šipić koji je istaknuo kako Mministarstvo djeluje s različitim demografskim mjerama, te da će nastaviti u tom smjeru. Dodao je zanimljiv podatak,  kako je lani više od 400 djece povratnika upisano u domovinske osnovne i srednje škole.

Iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH u radu konferencije sudjelovale su i Croatiana Gregurić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja hrvatskog iseljeništva i Klara Kamenar, suradnica u Službi za projekte i programe hrvatskog iseljeništva.

Svečanom otvorenju nazočila je i predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH zastupnica mr. sc. Zdravka Bušić, kao i posebna izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova, prof. dr. sc. Vanda Babić Galić. Među uzvanicima bili su predstavnici diplomatskog zbora akreditirani u RH i to iz Australije, Turske, Češke, Bosne i Hercegovine, Portugala, Rumunjske, Kosova, Crne Gore i Mađarske.

Ministar Šipić je uručio godišnju nagradu „Kardinala Stepinca“ povratnicima Dennisu i Bernadette Šimić koji su - kako su istaknuli organizatori -svojim nesebičnim zalaganjem, doprinosom i dobročinstvima značajno pridonijeli napretku Hrvatske, ali i vlastite hrvatske zajednice u Australiji. Naime, kako je otkrio pravnik i aktivist Don Markušić, upravo je bračni par koji se nedavno s troje djece vratio u Hrvatsku, u Australiji pomogao pri obnovi hrvatske crkve. Maksimalno su se dali u realizaciju tog velikog i posebnog projekta.

 

Dijaspora – katalizator poslovnog rasta

Nakon uvodnih izlaganja konferencija je nastavljena s predavanjima stručnjaka koje je u prvoj sesiji moderirao dr.sc. Marin Sopta.  Mr Russell Dalgleish iz Škotske poslovne mreže, imao je predavanje na temu „Dijaspora kao pokretač stvaranja vrijednosti“. Između ostalog Russel je govorio o snazi koju ima mreža dijaspore, te kako globalne zajednice dijasporā zapravo djeluju kao katalizatori poslovnog rasta, ulaganja i međunarodne trgovine. Na primjeru Škotske poslovne mreže objasnio je kako su uspješno povezali škotske poduzetnike s prilikama širom svijeta.  

Dr. sc. Sanja Klempić Bogadi s Instituta za istraživanje migracija u svom predavanju o „Demografskim promjenama u Hrvatskoj: izazovi i perspektive“ između ostalog pokazala je dio rezultata projekta „Kako se stari u Hrvatskoj (DOBHR), financiranog iz sredstava Europske unije – NextGenerationEU. Svoje izlaganje je imala i gošća iz Belgije,  Mirana Rajoharison iz Alefa Diaspora Non-profit Organizacije koja je izlagala na temu iskustva te organizacije koja okuplja pripadnike dijaspore. Također, imali smo priliku poslušati i predavačicu iz Njemačke, Paddy Siyangu Knudsen iz M&E-a. Ona je izlagala na temu „Premošćivanje raskoraka u migracijskoj diplomaciji: dijaspora kao posrednik za razvoj“.

Uzorne prakse australskog multikulturalizma

Na konferenciji je svoje izlaganje imao i NJ. E. Richard Rodgers, veleposlanik Australije u Republici Hrvatskoj koji je govorio o migracijama iz australske perspektive.

„Multikulturalna politika Australije u središtu je migracijskog programa od 70-ih godina 20. stoljeća. Ta politika znači da svi Australci trebaju imati pravo zadržati svoj kulturni identitet bez predrasuda ili negativnih posljedica i da ih treba poticati na razumijevanje i prihvaćanje drugih kultura. To je pomoglo u oblikovanju pružanja posebnih usluga i programa za migrante kako bi im se osigurao jednak pristup vladinim uslugama koje su inače dostupne cijeloj zajednici. Migracije predstavljaju jedan od središnjih elemenata australske nacionalne priče te će i dalje predstavljati značajan čimbenik u oblikovanju australskog nacionalnog karaktera i osiguravanju našega gospodarskog rasta u budućnosti“, između ostalog rekao je veleposlanik Australije. 

Maria Levačić s Freie Universität iz Berlina osvrnula se na dva izazova „Od fenomena gastarbajtera do odljeva mozgova? Dinamika i prepoznatljivost nove hrvatske dijaspore u Njemačkoj“. Inventivna studentica diplomskog studija sociologije na Freie Universität Berlin je govorila o istraživanju kojeg je provela za diplomski rad. Maria je predavanje posvetila i bivšem ravnatelju Hrvatske matice iseljenika, velikom pjesniku Borisu Maruni te je izlaganje započela recitiranjem njegove pjesme.

Hrvatske (i)migrantske prakse

Tim znanstvenica s Instituta za istraživanje migracija u sastavu dr. sc. Margareta Gregurović, dr. sc. Simona Kuti, dr. sc. Snježana Gregurović, dr. sc. Sanja Klempić Bogadi i dr. sc. Sonja Podgorelec predstavile su istraživanje „Izazovi integracije stranih radnika u  Hrvatskoj – ekspertne perspektive“. Dr.sc. Stjepan Šterc, posebni savjetnik ministra demografije i useljeništva bavio se temom „Vječni iseljenički san o povratku – Jednog dana“, dok je dr. sc. Snježana Gregurović s Instituta za istraživanje migracija posebnu pažnju posvetila „Imigracijskoj politici Hrvatske“, izdvajajući prednosti i zamke „laissez-faire modela“. 

Mr. sc. Dragana Otašević iz podgoričkog Centra za politike migracija s okupljenima je podijelila svoje iskustvo o izazovima u suradnji s dijasporom - Slučaj Crne Gore i njezinog iseljeništva u Latinskoj Americi. Dr. sc. Katica Jurčević, dr. sc. Viktorija Kudra Beroš i  dr. sc. Krešo Bušić s Institut za istraživanje migracija bavili su se temom hrvatskih iseljenika u njemačkim gradovima dolaska. Sonja Breljak, glavna urednica portala Hrvatski glas Berlina propitivala je „Život u iseljeništvu na primjeru Berlina – paralelni svijet ili realitet?“, oplemenjujući konferenciju praktičnim iskustvima inventivne publicistkinje s bogatim migrantskim iskustvom. Svoje izlaganje je imala i dr. sc. Kristina Posavec koja je zajedno s mr. sc. Dorom Bagić  iz Teva Pharm obradila temu „Izazovi i prilike u useljavanju, zapošljavanju i integraciji hrvatskih povratnika i njihovih potomaka.

Moderator četvrte konferencijske sesije bio je pravnik s višegodišnjom australskom adresom i povratnik Don Markušić. U panel diskusiji na temu „Život i poslovanje u Hrvatskoj“ sudjelovali su uz Dona, odvjetnika u tri jurisdikcije - Australije, Velike Britanije i Hrvatske; James Dabny useljenik iz SAD-a;  glazbenik, skladatelj i glumac, Mike Hoosen; mladi glazbenik i reper koji je useljenik iz Australije te bračni par Bernadette i Denis Šimić, poduzetnici i povratnici iz Australije.  

Usto, uručena je i druga nagrada „Kardinala Stepinca“ i to fra Josi Peraniću koji već više od 40 godina služi Hrvatima u Argentini. Nagradu je u njegovo ime preuzela njegova sestra.  Svi panelisti iskreno su s nazočnim znanstvenicima podijelili svoja iskustva, pojasnivši zašto su upravo odabrali Hrvatsku za život. Konferencija je nastavljena druženjem na svečanoj večeri.

Demografska revitalizacija Hrvatske i migracije

Drugi dan konferencije započeo je novim setom predavanja. Renomirani znanstvenici  dr. sc. Dražen Živić i dr. sc. Sandra Cvikić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Vukovar propitivali su „Migracije i demografsku revitalizaciju Hrvatske“, temeljem vlastitih istraživačkih projekata.  Dr. sc. Mislav Rubić  iz Ministarstva demografije i useljeništva govorio je o povratku hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u Republiku Hrvatsku, analizirajući aktualno stanje. Povratnica iz Austrije mag. sc. Maja Grošinić iz Centra za društvena i humanistička istraživanja u Šibeniku bavila se temom „Jačanje mostova: Projekt za bolju povezanost Hrvatske i dijaspore“. 

Pater Stanko Perica iz Isusovačke služba za izbjeglice izlagao je na temu „Katolička crkva i migranti“. Gosti su imali priliku saznati nešto više i o osobnom migrantskom iskustvu u Hrvatskoj, koje je podijelio Saghar Manzoor, useljenik i zaposlenik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Razgovaralo se i o mjeri Vlade RH „Biram Hrvatsku: Povratne migracije i razvoj u slabije razvijenim područjima“,  čije su rezultate predstavile etablirane znanstvenice dr. sc. Caroline Hornstein-Tomić s zagrebačkoga Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Janine Pinkow-Läpple s Instituta za razvoj poljoprivrede u tranzicijskim ekonomijama prestižnog Humboldtova sveučilišta u Berlinu te Ana Budimir s Fakulteta političkih znanosti, 

Odsjek za javne politike i političku ekonomiju Sveučilišta u Zagrebu. Potom su gosti i sudionici konferencije imali priliku saznati nešto više o socijalno-psihološkoj pozadini hrvatskog nacionalnog manjinskog identiteta koje su istraživali dr. sc. Natasha Kathleen Ružić s Institut za istraživanje migracija,  dr. sc. Mario Bara s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u  Zagrebu te dr. sc. Zlatko Šram iz Hrvatskog centra za društvena istraživanja Šibenik. Razgovaralo se i o Hrvatima u Bavarskoj u kojoj trenutačno živi jedna od najbrojnijih hrvatskih zajednica na tlu Njemačke. Točnije, dr. sc. Monika Balija i dr. Tamara Bodor s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić s Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar govorile su o toj temi, ali i namjerama povratka ljudi hrvatskih korijena iz Bavarske. 

Mag. soc. Jana Kapeter iz Intellias Hrvatska d.o.o Zagreb i  dr. sc. Ana Malnar s Instituta za istraživanje migracija govorile su na temu “LinkedIn i emigracija: Digitalni most između Hrvatske i globalnih prilika za visoko obrazovane stručnjake”. Diplomatkinja i publicistkinja  dr. sc. Tuga Tarle iz Matice hrvatske govorila je o „Metamorfozama hrvatske dijaspore“. Izvršni direktor Zaklade za repatrijaciju Armenaca Vartan Marashlyan, govorio je na temu „Dilema dijaspore: ulagači ili dobročinitelji? Ključni čimbenici za postizanje održivosti i učinka“.  Doktorandica na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Anja Vlašić, predstavila je temu „Očuvanje hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta u Južnoafričkoj Republici – primjer Hrvatske katoličke misije sv. Jeronima u Johannesburgu. Dr. sc. Dubravka Petrović Štefanac s Instituta za istraživanje migracija govorila je o „Kršćanskom potencijalu u suočavanju s klimatskim migracijskim izazovima“.

Ekonomist  Verko Kutleša iz Udruge za povratak Hrvata u Hrvatsku izlagao je o temi „Rješenje za brži i masovniji povratak Hrvata u Hrvatsku“. Dr. sc. Matijas Baković s Instituta za istraživanje migracija  i dr. sc. Petar Bilobrk sa Sveučilišta u Zagrebu prezentirali su poetski narativ o iseljeništvu znakovito naslovljen “Pismo iz Dojčlanda” / “Pismo u Dojčland”, temeljem objavljenih humorističkih zapisa u zavičajnom listu „Naša ognjišta“ o stvarnim problemima duvanjskih iseljenika. dr. sc. Marinko Vuković s Instituta za istraživanje migracija izlagao je na temu „Hrvatski subetnički identitet Bosanske Posavine i sjeveroistočne Bosne“.  

Sve u svemu, na ovoj konferenciji zadivljuje respektabilan broj predavača i stručnjaka koji su ponudili zanimljive, ali i vrlo inspirirajuće odgovore na aktualnu migrantsku fenomenologiju o kojoj će se sigurno i dugo nakon konferencije razgovarati. Zaključno, dvodnevna Međunarodna konferencija “Globalne dijaspore Europske unije – Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi” u više je sadržajnih sesija odnosno setova inventivnih predavanja donijela autentičan opis složenih migracijskih fenomena našeg vremena u Europskoj uniji i napose Republici Hrvatskoj, izdvajajući najuspješnije integracijske prakse poželjnih migrantskih odredišta Staroga kontinenta. Među prekooceanskim migrantskim odredištima posebno je bilo korisno izlaganje o uzornim praksama australskoga modela multikulturalizma, čijem je uspjehu doprinijela i hrvatska iseljenička zajednica Australije. Uz znanstvenike, svoj su obol uspjehu konferencije dali i sami iseljenici s povratničkim iskustvima od Njemačke do Sjeverne i Južne Amerike, Australije te juga Afrike –  ukazujući na korisnost mjera Vlade RH fokusiranih na demografsku revitalizaciju Lijepe Naše i povratničke inicijative hrvatske dijaspore.

Tekst: Željka Sablić Odrljin i Vesna Kukavica; Foto: Snježana Radoš

Popisi fotografija

1 Svečano otvorenje konferencije, ministar Ivan Šipić

2  Znanstvenici i uzvanici na konferenciji, koja je održana u Hrvatskoj matici iseljenika koja je bila suorganizator ove međunarodne konferencije

3 dr. sc. Mladen Vedriš

4 dr. sc. Marina Perić Kaselj

5 dr. sc. Marin Sopta

6 Dario Magdić

7 Don Markušić

Matičin ljetopis i vitalni interesi hrvatske dijaspore - Hrvatski iseljenički zbornik 2025.

 Matičin ljetopis i vitalni interesi hrvatske dijaspore

Trojezični Hrvatski iseljenički zbornik, pokrenut 1955., profilirao se kao ključna serijska publikacija u nas koja redovito propituje stvaralaštvo heterogenih skupina hrvatskog izvandomovinstva

U organizaciji Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je održano 13. veljače svečano predstavljanje Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2025. Nakon uvodnog obraćanja ravnatelja HMI-ja profesora Mije Marića, o Zborniku su govorili povjesničar dr. sc. Željko Holjevac (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar) i kroatist dr. sc. Milan Bošnjak  (Središnji državni ured za Hrvate izvan RH) te urednica HIZ-a profesorica Vesna Kukavica. Promociju je znalački vodila Tatjana Rau s Međunarodnog programa Glasa Hrvatske (HRT), dok je prigodni glazbeni program izvela mlada solistica Nika Pastuović.

Ravnatelj Mijo Marić, pozdravljajući nazočne, istaknuo je kako sam dolazak velikog broja gostiju svjedoči o važnosti Matičina godišnjaka, koji je ove godine doživio svoje sedamdeseto izdanje.

On nije samo kroničar hrvatskog iseljeništva, već i nastanka hrvatske države. U velikom dijelu, to je priča o neraskidivoj vezi između hrvatskog iseljeništva i domovine. Sedamdeset brojeva, od kojih je čak 26 nastalo pod vještom dirigentskom palicom naše drage Vesne. Moj osobni dojam je da Vesna poznaje svakog iseljenika na svijetu, a velik dio tih priča zabilježila je u Zborniku. Stoga, Vesna, odajem vam posebno priznanje – ne samo za vaše znanje, već i za sustav koji ste izgradili, zahvaljujući kojem je kroz Hrvatski iseljenički zbornik prošlo više od tristo suradnika, među kojima su eminentna imena, vrhunski poznavatelji i stručnjaci“- kazao je Marić

Sedam tematskih cjelina Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2025. – Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Baština, Znanost te Nove knjige – sadrže ukupno 25 zasebnih autorskih priloga koji povezuju s više ili manje informacija hrvatske zajednice s četiri kontinenta. Građa je, uz sažetke na engleskome i španjolskome jeziku, raspoređena na 320 stranica i ilustrirana s gotovo stotinu fotografija iz autentičnih dijasporskih odredišta ljudi naših korijena.

Matičin ljetopis, pokrenut 1955., profilirao se kao ključna trojezična serijska publikacija u nas koja bez jezične barijere redovito zastupa i autorski propituje stvaralaštvo heterogenih skupina hrvatskoga iseljeništva s udaljenih meridijana u raznim granama ljudske djelatnosti, donoseći iz godine u godinu  domišljate opise specifičnih selilačkih fenomena kako na društvenom tako i kulturnom planu, ocijenio je dr. sc. Željko Holjevac, predstavljajući autorske priloge objavljene u tematskim cjelinama Znaci vremena, Mostovi, Povjesnica i Baština. O tematskim cjelinama Kroatistički obzori, Znanost i Nove knjige opširnije je govorio promotor dr. sc. Milan Bošnjak, izdvajajući internetska i klasična udžbenička postignuća u poučavanju Croaticuma – Centra za hrvatski kao drugi i strani jezik, Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 

Sadržajno blago sedamdesetog sveska HIZ-a

Iščitavajući tematiku jubilarnog 70. Matičina godišnjaka, promotori Holjevac i Bošnjak skrenuli su pozornost nazočnoj publici  na uvodni esej o „Izazovima i zadaćama novog saziva Europskog parlamenta“ koji potpisuje naš europarlamentarac Davor Ivo Stier. O dvosmjernoj mobilnosti i povratničkim praksama njemačkih Hrvata, prema ocjeni obaju promotora,  poticajan je izvorni znanstveni rad Monike Balija s Fakulteta hrvatskih studija. Panoramu recentnog kulturnog stvaralaštva i prekogranične kulturne razmjene naših umjetnika opisuje Ivana Bašić, ističući uspjehe  našeg dirigenta s njemačkom adresom Ivana Repušića.   Croaticum ove nove materijale za učenje hrvatskoga jezika i kulture studiozno su opisali etablirani poznavatelji dodirne kroatistike Ana Grgić i Darko Matovac s zagrebačkog Filozofskoga fakulteta, dok se mladi informatičar Josip Mihaljević usredotočio na „Igrifikaciju Hrvatskoga mrežnog rječnika s pomoću videoigara“. O statusu hrvatskoga jezika u europskome susjedstvu pouzdano izvještava u jezikoslovnom ogledu Milan Bošnjak, dok vrsna filologinja Jasna Novak Milić opisuje „Perspektive hrvatskoga jezika u Australiji i Novome Zelandu“. 

Lektorat hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu u Rosariju čitateljstvu HIZ-a zorno približuje Anamaria Sučec, ističući njegov djelokrug aktivnosti u toj udaljenoj hispanofonoj sredini. 

Opus hrvatsko-američkog kipara Josipa Turkalja u prigodi umjetnikove stote obljetnicu rođenja sintetski je obradio Stan Granic, ukazujući na kiparevu neprocjenjivo vrijednu umjetničku ostavštinu, izdvajajući profinjenu dosad neobrađenu sakralnu Turkaljevu dionicu – vidljivu u javnim vjerskim objektima diljem metropolitanskih područja Amerike. Stručnjakinja s područja informacijskih znanosti Ivana Hebrang Grgić s vremenske okomice od gotovo dva stoljeća studiozno očitava tragove Hrvata na Novome Zelandu putem bibliografija iseljeničkog tiska te putem spomen-obilježja, tj. postavljenih ploča na autentičnim lokalitetima drevnih  dalmatinskih kopača kauri smole.

Karakteristike hrvatske zajednice u Sjevernoj Makedoniji, gdje trenutačno živi 2.145 Hrvata, propituje autorica Rebeka Mesarić Žabčić, slijedom rezultata istraživačkog projekta „Društvene, kulturne i demografske odrednice očuvanja i promicanja nacionalnog identiteta Hrvata u Republici Sjevernoj Makedoniji“ što ga je netom proveo Institut Pilar u suradnji s Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan domovine.  Znanstvenik Tado Jurić, savjetnik aktualnog ministra demografije i useljeništva, piše u Matičinu godišnjaku o „Izazovima depopulacije u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske“. 

Autorica s diplomatskom karijerom Bernardica Periš u svom Zborničkom preglednom članku ukazuje na golemu ulogu sjevernoameričkih Hrvata u stvaranju suvremene Republike Hrvatske. Gospodarstvenik Jerko Čutura kao autentični sudionik objavljuje dnevnički zapis s dokumentacijom o humanitarnim i lobističkim aktivnostima njemačkih Hrvata tijekom oslobodilačkog Domovinskoga rata i rađanja hrvatske države devedesetih. „Rani bilten za hrvatske radnike u Kanadi - Neuposleni radnik“ analitički obrađuje u izvornom znanstvenom članku Stan Granic, otkrivajući burnu sindikalnu aktivnost našijenaca diljem Kanade kako bi se učinkovitije mobilizirao radnički otpor golemoj nezaposlenosti i općoj bijedi za vrijeme Velike svjetske gospodarske krize.

Povjesničar Ante Čuvalo istražuje gradišćanske Hrvate, nastanjene desetljećima u američkoj saveznoj državi Indiani, među kojima su poneki uspjeli ostvariti američki san. Znanstvenica s britanskom adresom Blanka Matković ispisuje izvorni znanstveni rad o Bleiburškoj tragediji u prošlostoljetnom međunarodnom geopolitičkom kontekstu i to u prigodi dolazeće 80. obljetnice Križnoga puta civilnih i vojnih žrtava nakon druge svjetske kataklizme, usmjeravajući potpuno novo svjetlo na taj najtraumatičniji dio hrvatske povijesti. O proslavi tisućugodišnjice Hrvatskog Kraljevstva čitateljstvo HIZ-a saznaje iz opsežnog članka povjesničara

Marijana Lipovca, uz nadahnutu najavu aktualne 1100. obljetnicu spomena prvog hrvatskog narodnog vladara kralja Tomislava. Snježana Radoš usredotočuje se na „Baštinsku riznicu hrvatskoga izvandomovinskog školstva“ na sjeverno-američkome kontinentu prigodom zlatnog jubileja HIŠAK-a iliti sustava Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike i Kanade, kojima i danas ravna franjevačka Kustodija Sv. obitelji u Chicagu, okupljavši na godišnjoj razini više tisuća djece američkih Hrvata iz najmnogoljudnijih mega-polisa Sjeverne Amerike. Nagrađivana znanstvena novinarka Tanja Rudež opisuje karijere dvoje vrsnih hrvatskih znanstvenika iz SAD-a i to kroz hvalevrijednu inicijativu u transferu znanja neurologinje Ksenije Kos, te nam skreće pozornost na inventivne iskorake hrvatsko-američkoga sociologa iz New Yorka Valeria Baćka koji se učinkovito bori protiv društvene nejednakosti. 

 

Suvremeni narativi o hrvatskom iseljeništvu 

Hispanistica široke erudicije i prevoditeljica Željka Lovrenčić, prema ocjeni promotora Milana Bošnjaka,  ispisuje sjajan ogled o recentnom antologijskom izboru čileanskih književnika hrvatskih korijena, kojeg je u Santiagu priredio tim prozaiste Guillerma Mimice. Izdvojeni čileansko-hrvatski spisatelji čitateljima HIZ-a tradicionalno poručuju da se kulturne veze uspostavljene prije nekoliko stoljeća i dalje uspješno njeguju, poglavito među piscima poput Juana Mihovilovicha, Astrid Fugelie Gezan, Nicolóa Gliga, Andrésa Moralesa Milohnica, Ramóna Díaza Eterovica, Christiana Formosa Babicha ili pak stogodišnjeg znanstvenika i spisatelja Alejandra Violića.

Najmlađa autorica u promoviranom Matičinu ljetopisu doktorica hispanistike iz Santiaga de Chilea Marta Tomić napisala je nekrolog o zaokruženom opusu najslavnijeg pisca hrvatske dijaspore Antonia Skármete. Nadahnut ogled o  stoljećima hrvatskog pjesništva u Crnoj Gori napisao je Domagoj Vidović s zagrebačkog Instituta za hrvatski jezik, a povodom knjige „Poezija bokeljskih Hrvata. Antologija hrvatskog pjesništva Boke“ priređivačkog dvojca B. Proročić i Ž. Lovrenčić.

Priređivači su ponudili impresivnu panoramu lirskih dragulja napisanih od 1532. do danas, s posebnim osvrtom na  vrhunac tamošnje književnosti u djelima Frana Alfirevića, Viktora Vide i Vjenceslava Čižeka. Promovirani  svezak HIZ-a znakovito zatvara „Vodič za povratnike iz Južne Amerike“ kojega opisuju u jubilarnom 70. Matičinu ljetopisu vrsni poznavatelji naših migrantskih mreža i to  dr. sc. Milan Puh iz Brazila i etnologinja s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Marijeta Rajković Iveta. 

U završnici promocije nazočnoj publici se obratila urednica Zbornika i rukovoditeljica Matičina Odjela za nakladništvo  Vesna Kukavica, zahvalivši za suradnju svim svojim kolegama iz HMI-ja, autorima i autoricama ove dugovječne Matičine serijske publikacije koja je njihovom kreativnošću uistinu osuvremenila narativ o hrvatskome iseljeništvu, čiji je prinos u svim razvojnim procesima Republike Hrvatske neprocjenjiv kako u ljudskom kapitalu tako i u materijalnim dobrima, uključujući dragocjena umjetnička, sportska i znanstvena inozemna postignuća što Lijepu Našu čini još vidljivijom na karti svijeta.

Promociji su, uz autore, nazočili i brojni uglednici iz javnog i akademskog života, među kojima su bili: izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, Zdravka Bušić, predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH;  izaslanik predsjednika Vlade RH i ujedno izaslanik državnog tajnika  Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH dr. sc. Milan Bošnjak; izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana dr. sc. Vanda Babić Galić; izaslanik ministra obrane Ivana Anušića, gospodin Željko Janković; izaslanica ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, gospođa Marija Trogrlić; ispred Ministarstva demografije i useljeništva Pablo Alejandro Sepulveda Rosso i Laura Kujundžić; izaslanik preuzvišenog mons. Dražena Kutleše, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislav Subotičanec, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. sc. Tomislav Markić; akademik Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske; članovi Upravnog vijeća HMI na čelu s predsjednikom Milanom Kovačem i ostali visoki uzvanici i sveučilišni profesori koji su ranijih godina surađivali u ovoj serijskoj publikaciji.

Zaključno, Matičin godišnjak podjednako ažurno prati one ljude koji su putovanje odabrali kao stil života, migrante raznih provenijencija na globalnim tržištima rada pa sve do naraštaja hrvatskih potomaka koji su se afirmirali u kulturama od Aljaske do Ognjene zemlje, juga Afrike, Australije i Novoga Zelanda kao i onih koji su svoj novi dom našli diljem Starog kontinenta.

Naslovnica HIZ-a je inspirirana minulom Godinom Marka Marulića, oca hrvatske književnosti pa je krasi detalj novog zastora HNK u Zagrebu kojeg je Maruliću u čast naslikao slikar Zlatko Kauzlarić Atač. S druge strane, u knjižnom bloku bogato su ilustrirane baštinske teme vezane uz aktualnu 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva.

Tekst i fotografije: Snježana Radoš